Trista čuda Amsterdama

Naravno, posjetiteljima Amsterdama nude se brojne druge mogućnosti za provod, koje nećemo spominjati jer ih znate:), ali ljudi ipak idu na projekcije dokumentaraca. Jer, njih imaju prilike vidjeti samo u desetak dana trajanja festivala. No, i tu treba napraviti ozbiljnu selekciju, jer je filmova toliko da ih uz najbolju volju stignete pogledati desetak posto, ako provedete cijeli dan u kinu i ne jedete ništa osim kokica – samo u petak je prikazano šezdesetak filmova.

No, kako nismo u Amsterdamu, ne moramo razbijati glavu izborom filmova koje ćemo gledati, nego onih koje ćemo vam predstaviti. 'Stand Van de Maan' (Oblik mjeseca, naslovna fotka), koji je otvorio festival, predstavili smo vam u najavnom tekstu, pa odmah krećemo na pretrpani petak. Izbor nam donekle olakšavaju filmovi o kojima smo već pisali, pa ćemo ih samo spomenuti.

Oba hrvatska predstavnika prikazana su prvog dana – 'Sve 5!' Dane Budisavljević i 'La strada' Damira Čučića. Nadalje, prikazani su dokumentarci 'Dig!', 'Outfoxed: Rupert Murdoch's War On Journalism', 'Incident At Loch Ness', 'Control Room', 'The Hunting Of The President' i 'What Remains Of Us'.

Od gomile ostalih filmova, odlučili smo se predstaviti 'Unmik Titanik' redatelja Borisa Mitića, kojeg ste mogli upoznati na ZFF-u gdje je prikazan njegov film 'Lepa Dijana'. 'Unmik Titanik' govori o nekoliko srpskih obitelji koje žive u kosovskoj metropoli Prištini, točnije o načinu na koji su proslavili Novu 2003. godinu. Neki od sto preostalih Srba (nekoć ih je bilo 40 tisuća) su skvotirali napuštenu zgradu. Iako su mislili da je samo privremeno rješenje, u njoj su već pet godina. Kažu realan i depresivan film, bez obzira što Nova godina kuca na vratima.

'Children Ot The Decree' njemački je film Floriana Iepana koji nam otkriva sličnosti između rumunjskog diktatora Nicolaea Ceausescua i don Ante Bakovića. Nicolae je tijekom šezdesetih i sedamdesetih govorio ono što nam Anto tupi danas - da je 'Rađanje društvena dužnost svake plodne žene'. 1966. godine Ceausescu je učinio ono što vjerske zajednice u Hrvatskoj pokušavaju učiniti danas – dekretom 770 je zabranio pobačaj, ali i sva sredstva kontracepcije. 1969. godine zemlja je imala milijun novoročenčadi više od prosjeka, pa su izgrađene tisuće vrtića. Tamna strana priče su smrtni slučajevi i zatvori žena koje su se podvrgavale ilegalnim abortusima, a nekima su uštrcavani senf (?!) i sok limuna (?!?!) ne bi li pobacile.

Kako ne spomenuti film koji se zove 'Don't Fuck With Me, I Have 51 Brothers And Sisters' redatelja Dumisanija Phakatija? Njegov pokojni otac imo je jedanaest žena i ukupno 52 djece. Kako poznaje samo nekolicinu svoje braće i sestara, kreće na put ne bi li upoznao još pokojeg. Zahtijevamo ovaj film na nekom od naših festivala!

A kad smo već kod nezajebavanja, spomenut ćemo i 'Don't Fuck With The Lewises', norveškog redatelja Ronnyja Kristoffersena koji sa svojom ekipom krenuo u posjet obitelji rock legende Jerrya Lee Lewisa. U pripizdini Louisiane po imenu Ferriday otkriva da su rasizam i mržnja još uvijek dio svakodnevice.

Što se subotnjih filmova tiče, na ovim stranicama mogli ste dosada čitati o tri: 'Checkpoint', izraelskom filmu nagrađenom na ZFF-u, te glazbenim dokumentarcima Metallici i Ramonesima. Od ostalih filmova spomenut ćemo samo dva – ne stoga što nema materijala, nego iz straha da vam ne dosadimo.

'The Beauty Academy Of Kabul' Amerikanke Liz Mermin govori o šest stilistica koje pod motom 'ljepota bez granica' kreću u Afganistan gdje će nastojati tamošnje žene naučiti sve o modernim frizurama, bojanju kose i tehnikama kovrčanja kose. Trebamo li napisati išta više? A kad smo već kod granica, idemo malo bliže. U filmu 'Across The Border - Five Views From Neighbours' austrijski redatelj Robert Lakatos govori o 'dobrosusjedskim' odnosima u Istočnoj Europi. Popričao je s kolegama redateljima iz Češke, Slovačke, Mađarske, Poljske i Slovenije (Biljana Čakić-Veselić) o njihovim pogledima i vizijama nacije, identiteta i nove Europe.

Nedjelju i ponedjeljak strpat ćemo u isti koš, jer se dosta filmova koje ćemo vam predstaviti prikazivalo dvaput. Od već spominjanih filmova prikazani su izraelski 'Another Road Home' i 'James Ellroy Presents Bazaar Bizarre', kojeg ste mogli vidjeti na ZFF-u.

'Jamila' je naslov filma Ingeborga Jansena i ime muslimanske djevojčice koja voli igrati nogomet. Problem je, naravno, u njenom ocu. Iako podržava njen hobi (ipak je mala u drugoj momčadi lokalnog kluba), ne želi vidjeti svoju kćerku nepokrivenih koljena. Slična je stvar s 'Nabilom' Hakana Berthasa, imigranticom koja je u Švedskoj postala rapperica. I dok brojnu publiku uvjerava u svoja stajališta, kod kuće se ne usudi proturiječiti ocu. Otac shvaća što njegova kćer želi tek kada se pojavi na naslovnici novina i kad joj zaprijete neonacisti.

'Prostitution Behind The Veil' Šveđanina Nahida Perssona snimljen je u Iranu, a govori o Minni i Faribi, prostitutkama ovisnima o drogi. Zbog dvostrukih mjerila često se dogodi da se udaju za mušteriju, a brak već nakon sat-dva poništi bilo koji klerik. Još zanimljiviji je film 'Big Brother In The Middle East' redateljice Sarah Vos. Vjerovali ili ne, arapski je svijet imao svoj BB show prije nas! Saudijska postaja MBC je okupila 12 mladih Arapa iz svih država, sagradila novu kuću u Bahreinu i program je krenuo. Pričali su o svemu, od nošenja feredže do interpretacije Kurana. Ipak, zbog svojih modernijih stavova mladi Arapi su uzrokovali ukidanje showa nakon svega deset dana.

Za kraj ovog pregleda ostavili smo film 'Black Against White' Brazilca Wagnera Moralesa. Dokumentarac govori o jednom od južnih predgrađa Sao Paola, na granici između siromašnih i dobrostojećih četvrti. Tamo se svake godine sastaju momčadi crnaca i bijelaca kako bi odmjerili snage u nacionalnom sportu – nogometu. Iako je situacija prilično komplicirana, iako postoje rasne netrpeljivosti (koje s obzirom da je film sniman u crno-bijeloj tehnici još više dolaze do izražaja), nogomet ih sve zbližava, barem na jedan dan.

Kad bi rekli da je to to, bila bi to velika glupost. To je djelić svega. O popratnim sadržajima, tulumima, debatama, radionicama nismo ni riječi rekli, a ima ih jaako puno. Sve nam se čini da ćemo dogodine morati potegnuti do Amsterdama...