Pobjednici - s IDFAe Dana Boo

Po mnogima možda i najbolji film festivala 3 ROOMS OF MELANCHOLIA (Melancholian 3 hounetta, naslovna fotka) finske redateljice Pirjo Honkasalo nije se mogao natjecati u konkurenciji zbog pravila ekskluziviteta, te je u pomoć priskočio Amnesty International dodijelivši Honkasalovoj nagradu za promicanje ljudskih prava. Naime, IDFA je od prošle godine usvojila pravilo ekskluziviteta, tj. preuzela obrazac igranofilmskih A festivala koji u natjecateljskoj kategoriji prikazuju samo svjetske premijere. Što znači ako vam je film primljen u Cannes, Venecija ili Berlin ga neće uzeti u obzir.

Nekad se možete i gore zeznuti ako niste svjesni ovih pravila jer zapravo film ne smijete nigdje prikazati osim eventualno na nacionalnom festivalu u svojoj domicilnoj zemlji. Postoje dvojaka mišljenja da li je tako nešto opravdano na polju dokumentaraca, ja osobno mislim da je to apsurdno, ali očito pridonosi star sistemu i omogućuje jasniju borbu za prestiž među festivalima. I Sarajevo film festival je usvojio to pravilo za filmove iz Regije, što mi je tek apsurdno u zemljama u kojima ionako tako rijetko imamo prilike gledati regionalne uratke (i isti nikada neće ući u kino distribuciju), no to ćemo obraditi jednom drugom prilikom.

3 ROOMS OF MELANCHOLIA su svoju premijeru doživjele na ovogodišnjoj venecijanskoj Mostri u selekciji 'Orizzonti'. Film se s vrlo malo riječi i s puno sugestivnih filmskih postupaka bavi bazičnim ljudskim emocionalnim i mentalnim stanjima, i to prvenstveno osjetljivošću dječje psihe. Kroz tri poglavlja (3 Rooms) pratimo striktni vojni odgoj djece u ruskoj kadetskoj skoli, preživljavanje obitelji u Groznom u Čečeniji i djecu u izbjegličkom kampu u provinciji Ingushetiji. Film nakon kojeg boli želudac, ali i film nakon kojeg se ne možemo oteti dojmu da smo upravo gledali remek djelo.

JORIS IVENS AWARD za dugometražni igrani film dobio je pomalo očekivano nizozemski film SHAPE OF THE MOON (Stand van de maan) o kojem sam već pisala. SILWER WOLF AWARD za najbolji dokumentarac do 60 minuta odnio je bugarski film GEORGI AND THE BUTTERFLIES (Georgi i peperudite) redatelja Andreya Paounova. Nevjerojatno zabavan film o upravitelju institucije za mentalno oboljele koji suludim idejama, ali i nevjerojatnim entuzijazmom pokušava osigurati bolji život za svoje štićenike.

Nagrada FIRST APPEREANCE pripala je mladoj Rumunjki Ileani Stanulescu za film PODUL PESTE TISA (Most preko Tise) u kojem kroz priču o mostu između rumunjskog grada Sigetha i ukrajinskog gradića Slatina, govori daleko širu priču o političkoj (ne)volji tih krajeva (zvuči poznato?;-). Dobro intergirajući tipični istočnoeuropski humor običnih ljudi koji godinama promatraju (ne)izgradnju mosta, film dobiva na pitkosti, međutim još uvijek mu se može predbaciti razvučenost i izostanak bilo kakvih zanimljivijih filmskih postupaka.

Nagradu publike odnijela je američka aktivistička 'dokukomedija' THE YES MEN redatelja Dan Ollmana, Sarah Price i Chris Smitha. THE YES MEN, stilu Morgana Spurlocka (Supersize Me) i Michaela Moorea na zabavan način pokušava prenijeti važne poruke - političke, antikonzumerističke, antikorporativne... Ovaj put se radi o grupi aktivista koji se lažno predstavljajući kao World Trade Organisation (WTO) pojavljuju na seminarima i urnebesno apsurdnim i smiješnim performansima pokušavaju probuditi savjest nazočnih stručnjaka na seminaru. Međutim, izgleda da su nazočni naučili bezuvjetno vjerovati WTO-u...

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: Sretan kraj

Da ne bude kao što je često slučaj da o dokumentarcima samo čitate, ali ih nemate prilike vidjeti, neke od ovih filmova ćete zasigurno moći gledati na ZagrebDoxu, od 22-26 veljače 2005.

Dana Boo