Hot Docs, postfestum
Na uvjerljivo ponajboljem festivalu dokumentaraca, ove su, dvanaeste godine, vladali politički lajtmotivi, priče o policiji i skandalima. Virnite! Oni su Hot!
Unatoč činjenici da je 12. izdanje Hot Docsa službeno završilo pred desetak dana i svijesti da nam se može prigovoriti da baš i nismo najrecentniji, poznavajući bjelosvjetski odjek filmova koji se svake godine prikazuju u Torontu, ne možemo nikako pogriješiti.
Godina je za organizatore, gledatelje i dokumentarce ponovno bila rekordna (što u brojkama – 41 tisuća posjetitelja, što u dojmovima), organizacija besprijekorna, filmovi impresivni, mjesto idealno za pronalazak međunarodnih financijera, a rijetke primjedbe zahtjevnih odnose se na loš festivalski trailer i slabu ponudu završne večeri, pričaju oni koji su bili.
Zadatak svečanog otvorenja dopao je dobitnika nagrade publike iz Sundancea, filma 'Murderball' Dane Adam Shapiro i Henrya Alexa Rubina, dok je tiradu zatvorio film belgijskog autora Lodea Desmeta 'Heyzel '85, Requiem for a Cup Final' koji je, prema IndieWireu više sličio na tv uradak, a svojim je tragičnim tonom (bavi se nogometnim kupom 1985. kada je nasmrt pregaženo 39 ljudi) mrvicu nagrdio genijalni cjelokupni dojam festivala.
Prije nego se zdušno bacimo na pobjednike, spomenimo još da je među prikazanim filmovima bilo mnoštvo o kojima smo vam već ranije pisali – Herzogov 'Grizzly Man', 'The Education of Shelby Knox' Marion Lipshultz i Rose Rosenblatt, 'Twist of Faith' Kirbya Dicka, 'Three Rooms of Melancholia' redateljice Pirjo Honkasalo, pobjednik prvoga nam ZagrebDOXa, te ovogodišnji pobjednik Slamdancea, 'Abel Raises Cain' Jenny Abel.
Evo i nagrađenih.
Naslov najboljeg internacionalnog dokumentarca, ali i nagrada publike pripali su rasno-nabijenom uratku 'Street Fight' američkog redatelja Marshalla Currya, snimljenog u Newarku, New Jersey tijekom borbe za mjesto gradonačelnika. Za štovanu se poziciju bore Cory Booker i stari gradonačelnik James Sharpe koji svoju stolicu pokušava zadržati na sve moguće (pa i prljave načine).
Nagrada za najbolji kratki kanadski dokumentarac otišla je u ruke Nadje Drost jerbo je snimila film 'Between Midnight and the Rooster's Crow'. Tematika nije otišla daleko od političke – razotkriva kanadsku naftnu komapniju EnCana koja unatoč tvrdnjama da brine za okoliš, opasan otpad skriva u dalekoj ekvadorskoj Amazoni.
Najboljim dugometražnim docom u Kanadi može se pohvaliti redatelj Min Sook Lee koji se u svom featureu 'Hogtown: The Politics of Policing' pozabavio šestomjesečnom krizom gradske vlasti u Torontu. Najemotivnijim uratkom se može nazvati doc 'Little Jesus', kanadskog redatelja Andre-Linea Beauparlanta, priča o životu i smrti autorovog mlađeg brata koja mu je i osigurala nagradu za najboljeg redatelja.
Osim nagrađenih apsolutni je must spomenuti kompletnu retrospektivu Errola Morrisa (koji je dobio i life achievement nagradu), uključujući i činjenicu da se striček kasnije na pozornici osvrnuo da svoje radove te sočnim pričama šarmirao publiku (njegov doc 'Magla rata' postoji i u našim videotekama). Ovogodišnji je nacionalni spotlight svoja svjetla svrnuo na dvanaestak naslova izraelskih redatelja, te iz istog izbora nagradio film 'Sentenced to Marriage' redateljice Anat Zuriae kojeg je naša publika također mogla vidjeti na ovogodišnjem ZagrebDOXu.
Definitivno vam nabacasmo mrvice s ovog prebogatog dokumentarnog stola. Ako ste zaintrigirani i željni detalja, klik na službeni site festivala, a dočekat ćete i od nas još pokoju o pojedinim naslovima. Hot!
Nema komentara.