Krenuo Hot Docs

Riječ je o svjetskoj premijeri filma Christiana Bauera, koji pravi skupinu njemačkih Židova koji su tijekom 2. svjetskog rata oformirili elitnu američku obavještajnu jedinicu, koja im je pružala uvid u razmišljanja nacista. Priča počinje u kampu Ritchie u SAD-u, mjestu na kojem se rodilo psihološko ratovanje a završava u Njemačkoj 1945. godine. Nitko nije poznavao neprijatelja tako dobro kao Ritchie Boys, koji su nakon Dana D postali odlučujuća prevaga u ratu. Nakon što su pobjegli nacistima, u SAD-u su podučeni obavještajnom radu i psihološkim ratnim taktikama. Vratili su se u Europu kao američki vojnici s najboljim mogućim motivom – bili su Židovi.

Naravno, film sigurno ne bi bio toliko vjerodostojan na neki od 'Ritchie momaka' nisu još živi. Iako imaju osamdeset i nešto, živo se sjećaju događaja od kojih su neki smiješni (poput hapšenja Hitlerovog zahoda), a neki dirljivi (popu dojmova zarobljenika koncentracijskih logora). Zanimljivo, nakon rata 'momci' su otišli na različite strane – od umjetnosti i politike do biznisa i akademije.

Ne smijemo zaboraviti ni film 'The Take', koji je otvorio program 'Canadian Spectrum', posvećen domaćoj produkciji. Film redateljice Avi Lewis i scenaristice Naomi Klein (autorice knjige 'No Logo') želi u središte debate vratiti globlizaciju. Na tom putu otišli su u Argentinu, gdje se stvorio novi pokret – radnici su se vratili na uništena radna mjesta, te vode posao bez šefova.

U filmu jasano dolaze do izražaja ideologija i učinci 'kapitalističkog divljeg zapada', kako se zove demokracija u državama koje grcaju u dugovima. Angažirani politički triler usmjeren je protiv vladajuće elite i snage međunarodnog kapitalizma. Naime, prije pet godina budućnost Argentine izgledala je odlično: naizgled sigurna ekonomija odvijala se po pravilima globalnog tržišta (deregulacija, privatizacija, socijalni programi), a imali su i vođu punog obećanja, Carlosa Menema. No, dogodio se ekonomski kolaps 2001., prije kojega su multinacionalne banke i korporacije iz zemlje izvukle 40 milijardi dolara i ljudima ukrale životne ušteđevine.

U zadnji čas u program festivala je uvršten (i drugog dana prikazan) film 'Slasher' redatelja Johna Landisa. Film govori o prodavačima automobila, koji se često drže premise da je 'dobar posao' ono što kupac smatra dobrim. Točnije, prati 'slashera' Michaela Bennetta, koji putuje SAD-om i obilazi podružnice svoga lanca prodaje rabljenih automobila. Naime, 'slasherova' uloga je da vrati u život predstavništva u kojima prodaja ide lošije od očekivanog. Tada odjednom postaje propovjednik, političar i trgovac, s jedinim svetim ciljem – povećanje prodaje. Film će potvrditi sve najgore što ste mislili o prodaji rabljenih automobila; to je komentar kapitalizma na najnižoj stepenici, kao i osobna priča o američkom snu prožeta najevćim Motown hitovima.

Inače, John Landis je poznat po svojim redateljskim radovima ('Animal House', 'The Blues Brothers 2000', 'Trading Places', 'Three Amigos', 'Coming To America' i 'Spies Like Us'), kao i po spotovima koje je radio za Michaela Jacksona – 'Thriller' i 'Black or White'.

Osim toga, organizatori će u suradnji s japanskom javnom televizijom NHK predstaviti tehnologiju visoke definicije (HD – high definition), koja obećava revoluciju u produkciji slike dokumentaraca. Kako bi to potkrijepili, na besplatnoj projekciji će publika moći vidjeti dva dokumentarca (doduše u 10 ujutro) u kojima je naglasak stavljen na boju i detalje koje HD video može zabilježiti.

Prvi je 'Man and Nature in Harmony', u kojem japanski redatelj Mitsuhiko Imamori portretira insekte, životinje i biljke iz Satoyame, poljoprivrednog područja izvornog Japana. Iako su rižina polja izmijenila krajolik, kroz stotine godine mnoge vrste su našle mjesto u tom životnom ciklusu. I dale redatelju odličnu priliku za istraživanje mogućnosti HD-a.

Drugi film je 'Why She Can't Stop Crying', afganistanskog redatelja Sedika Balmaka. Dok je radio na dokumentarcu koji je pratio snimanje njegovog filma 'Osama' (koji je nagrađen Zlatnim globusom), naletio je na mladu i siromašnu Marinu, koja je prisiljena prositi na ulicama Kabula. Dok se sjeća svog života ne može zaustaviti suze, što je u konačnici prisililo Balmaka da promijeni i priču i naslov.

Za sada toliko. Na Hot Docsu se uistinu ima što vidjeti, a tako će biti sve do kraja festivala. A kako je Kanada zemlja daleka, mi vam možemo barem približiti što se tamo zbiva.