Dokumentarni film na 3. ZFFu

Ove godine najviše je iznenadio interes publike za sve festivalske sadržaje, pa tako i za dokumentarni film. Dok je prije godinu dana dvorana &td – a, u kojoj je bio prikazivan dokumentarni program ZFFa, zjapila uglavnom poluprazna, ove godine je i kino dvorana SCa za sve zainteresirane bila premala. Što se samih filmova tiče, ne može se baš reći da je riječ o najboljim dokumentarnim ostvarenjima nastalim u ovoj godini (ipak su selektori morali voditi računa da to bude autorovo prvo ili drugo ostvarenje), ali konkurencija je svakako bila zanimljiva i najčešće se bavila maloljetničkim bandama s puno dobre glazbe i plesa. Kako ste se već na ovim stranicama mogli upoznati sa sadržajem svih prikazanih filmova, sad bi mogli spomenuti i čime su se neki od njih istaknuli.

'Dimmer' ,Talmagea Cooleya, prati bandu slijepih tinejdžera u predgrađu Buffala, koji su, vjerujem, mnogim gledateljima izmijenili pogled na sljepce. Naime, ovi dečki voze bicikle, tuku se, izlaze, pijanče... I samog autora su iznenadili svojim stavovima i načinom života koji se ni najmanje ne razlikuje od onog tipičnog američkog tinejdžera. Kako glavni akteri Cooleyevog filma svijet oko sebe mogu doživjeti samo kroz zvuk, autor mu je posvetio najveću pažnju, ne zanemarivši pritom ni vizualni dio. Zanimljiva tema, odlična glazba i dobri kadrovi, čine kadidaturu ovog filma za ovogodišnjeg Oscara opravdanom.

Bandama maloljetnika, oružjem i nasiljem pozabavili su se i 'Meci u kvartu', film Terrenca Fishera i Daniela Howarda, sniman na ulicama Brooklyna, te 'Rize' Davida LaChapellea, u kojem autor portretira lokalne ekipe iz South Centrala u Los Angelesu sastavljene od odličnih plesača, lakih na obaraču.

'Favela se budi', dokumentarac Jeffa Zimbaliste i Metta Mochoarya, također je spojio oružje i ples, samo ovaj put oni ne idu zajedno, već su upravo ples i glazba sredstvo kojim glavni junak pokušava pomoći mladima u svojoj faveli da se maknu od droge i nasilja. U tome, na sreću i uspijeva. Ovaj odlično režiran dokumentarac, pun lijepih kadrova Ria i dobre muzike donosi pored toga zanimljivu i tužnu priču o životu siromašnih i marginaliziranih stanovnika favela, za koje bolja budućnost ne postoji, oni je jednostavno moraju sami stvoriti.

Odličnom glazbom obiluje i film Fatiha Akina 'Prelazeći most: Zvuk Istanbula', u kojem je ovaj mladi autor još jednom dokazao da ima 'dobro oko' i odličan glazbeni ukus. Bez obzira kakvu glazbu preferirate teško da vam se neće svidjet turski undergrand, hip – hop ili klasika, jer  zanimljiv zvuk, pripovijedanje, gosti, domaćin Alexander Hacke, član Einstürzende Neubautena, i prekrasni kadrovi u ovom filmu, čine jednostavno neodoljiv spoj.

Glazbom i plesom ispunjen je još jedan brazilski dokumentarac 'Žene dižu glas', koji iako vizualno atraktivan zbog jednostavne priče oko priprema za karneval, baš i ne plijeni pažnju.
'Pitajte me, HIV pozitivan sam', Tebohoa Edkinsa nešto je sasvim drugačije. To je odličan i informativan film iz kojeg možete saznati mnogo o problemu AIDSa u Africi. Redatelj prati trojicu zgodnih mladića zareženih virusom HIVa koji putuju Lesotom, pokušavjući upozoriti stanovništvo na opasnost od zaraze ovim smrtonosnim virusom, što je jako težak zadatak s obzirom da većina stanovništva ne vjeruje da AIDS uistnu postoji.

U sklopu dokumentarne konkurencije prikazan je i pobjednik, ruski film 'Put na mjesec' (naslovna) čiji bi ga autor Alexey Fedorchenko radije svrstao među igrani žanr. Ovaj film se sastoji od niza arhivskih filmića i onih koji su naknadno snimljeni da bi izgledali tako, pa što je fikacija, a što stvarnost uistinu je teško prepoznati. Kako je povijest puna misterija i postoje naznake da su stari Egipćani poznavali avion, zašto onda uz ovaj zanimljiv film ne bi na kratko povjerovali da su Rusi 1938. stvarno stigli na Mjesec.

Ostatak filmova prikazanih na ZFFu obrađuju prilike na 'brdovitom Balkanu'. Austrijanac, Marka Dõringer, prikazao je svoj film 'U Tirani i drugdje' koji donosi ispovjesti troje mladih Albanaca koji pričaju o životu prije i poslje demokratskih promjena u njihovoj zemlji. Iako potencijalno zanimljiv uradak, autor je zaboravio pojasniti gledateljima zašto je situacija u Albaniji bila specifična i kako to da se ti mladi ljudi tek 1994. po prvi puta susreću s drogom, prostitucijim i ostalim, ljudima uobičajnim porocima.

Svoju svjetsku premijeru na ovom festivalu imala su 'Srebrenička sećanja', Suzane Vasiljević, u  kojem je autorica u središte stavila ispovjesti četri žene koje su nakon 11. srpnja 1995. izguble svoje najmilije. Kao i sve drugo vezano uz  Srebrenicu, i ovaj film je dirljiv i potresan, a možda baš zbog toga što je izvađen iz političkog konteksta i koncentriran na ljudsku tragediju, lakše je prihvaćen od šireg kruga javnosti.

Iz SCG, su ove godine na festival, pristigla još dva zanimljiva naslova.Prvi od njih je 'Made in Srbija' Mladena Ðorđevića, koji je izazvao najveći interes publike. Autor ovog dokumentarca nam predstavlja recentnu srpsku porno-produkciju koja je jako dabar ugao za opis cjelokupnog stanja u Srbiji. Redatelj nas u filmu upoznaje s najzanimljivijim naslovima ovog žanra i s glumcima koji su imali hrabrosti otkriti svoje zanimanje javnosti. Nakon ovog dokumentarca iz kino dvorane se ne izlazi bez dojmova. Koliko god vas aestetika i loši scenariji ove grane video industrije mogu nasmijati, sama činjenica da se glavni akteri ovog filma nalaze u porno 'biznisu' iz čiste potrebe za preživljavanjem uistinu deprimira.

Šećer na kraju ovog članka je dokumentarac Aleksandra Manića 'Šutka – knjiga rekorda' koji donosi priču o Šutki, najvećem naselju Roma na Balkanu. Kroz ovaj grad od 40.000 stanovnika provodi nas doktor Kolja, stvarni lik, poznat iz filma 'Crna mačka, beli mačor' i upoznaje nas s njegovim stanovnicima i njihovim bizarnim rekordima. Tako nastaje zanimljiva i duhovita priča, koja nas uvodi u jedan potpuno drugačiji svijet, svijet siromašnih i sretnih ljudi te nam otkriva zajednicu u kojoj je svatko prihvačen, poseban i u nečemu najbolji. Iz ovoga se teksta možda čini se da je Šutka neko idealno mjesto?! Vijerovatno nije, ali dokumentarac o njoj to zasigurno jest.