ZagrebDox, izvještaj s pola puta

Ambiciozno zamišljeno 2. izdanje ZagrebDoxa / 8 dana, 130 filmova, 4 kino dvorane / svečano je otvoreno u nedjelju 19. veljače pred oko 500 posjetitelja kino Europe projekcijama filmova The Yellow Tag i Mad Hot Ballroom. Prvi je simpatična i lako zaboravljiva sličica o smiješnoj reguli EU o označavanju domaćih životinja, drugi je jednako simpatična, ali malo duža, ma šta duža?, preduga!, priča o odrastanju njujorške mladeži ispričana putem dogodovština iz plesne škole. Razoružavajuća prirodnost, humor i 'mudrost' mladosti nema koga nije oduševila te večeri.

Dekretom propisani izostanak raspojasanog tuluma otvorenja potjerao nas je na uranjeni 'beauty sleep' i ujedno nam olakšao sutrašnje cjelodnevno sjedenje i upijanje manje i više uspješnih dokumentarnih priča iz menija 'zgdx ponedjeljak'. A njega su obilježili sljedeći filmovi:
*Chicken Elections oliti Pileći izbori srpskog redatelja Gorana Radovanovića. Radi se o odlično uhvaćenoj predizbornoj atmosferi u ruralnoj srpskoj okolini, a što nam je sam redatelj, gost festivala, nakratko šapnuo u diktafon - provjerite ovdje.
*Before Flying Back to the Earth - miljenik publike od samoga početka. Nema onog koga je ova priča o veseloj dječici na liječenju od leukemije ostavila ravnodušnim. Radilo se o ZagrebDoxu ili IDFAi, gdje je film prikazan prije nekoliko mjeseci.
*Unknown White Male o čovjeku koji nastavlja sa životom nakon što je izgubio pamćenje potpuno je podijelila gledatelje. O sumnjičavosti psihijatara prema istinitosti ove štorije i optužbi Michela Gondryja da mu je redatelj ukrao ideju pisali smo vam nedavno. Istina ili ne, film je od redakcije filmskog zaradio peticu, nakon što smo zbrojili ocjene. A bilo nas je troje.

*i napokon…… Raw Youth – odlična studija života srednjoškolaca norveškog gradića Hauketoa norveške redateljice Margareth Olin. Film rađen u produkciji Larsa von Triera labavo, ali vrlo dobrodošlo, držao se pravila 'dogme', te tako na vrlo jednostavan način uhvatio trenutke stvaranja rasnih, kulturnih, religijskih i političkih stajališta i predrasuda među učenicima koji su u vrhu vrha puberteta.
*za osvrte na filmove Made in China i Hell on Wheels obratite se kolegi Ivanu.

Utorak je bio mršav. Our Daily Bread, iako najavljivan kao favorit, nije se uspio nositi s famom koja ga prati. Hladni prikaz procesuiranja hrane biljnog i životinjskog podrijetla, bez naratora, glazbe, intervjua, u rijetkim je slučajevima uspio izazvati nevjericu i gadljivost, kako se najavljivalo, a češće dosadu i dojam već viđenog. Film je dobitnik i posebnog priznanja žirija na IDFAi 2005. godine, ali znate već kako to s nagradama ide; sto ljudi, sto čudi, a u žiriju ih je najčešće tek nekoliko. Festival je posjetio i redatelj, a što priča zanimljivoga provjerite u mini interviewu. Novouvedena kategorija Sport i glazba servirala nam je jedan dobar i jedan loš film. Dobar se odnosi na Human Hambone, prikaz upotrebe tijela kao glazbenog instrumenta, a (o)loš je odnosi na Sneakers. Uh, teško mi se i prisjećati.

Srijeda se bližila kraju, a kako i nisam neki sportski frik, i na godišnjem sam odmoru od teških političkih tema, ostala sam na cjedilu; Pele (rekli mi i najzagriženiji fanovi – dooosadno…), Miles Davis (dojam odgledanog koncertnog dvd-a s dodacima), Ðinđić (slava mu) te žrtvovani Angelmakersi u korist Guerille: That Taking of Patty Hearst, na koju sam zakasnila. Dan – čista depresija.

Srećom osvanuo je četvrtak. Pohvatah zaostatak od prethodnih dana, French Beauty, dokumentarac prikazan u sklpu programa BBC Storyville. Klasičan tv doc, ništa revolucionarno, ali opet magičan jer su protagonistice redom sve najčarobnije i najprekrasnije francuske glumice koje pokušavaju odgonetnuti što ih čini tako posebnima; Brigitte Bardot – Jeanne Moureau, Catherine Deneuve, Juliette Binoche, Sophie Marceau, Audrey Tautou, Chiara Mastroianni, Jane Birkin, Charlotte Gainsbourg, Lou Dillon… ahhhhhhh!!!

Najnoviji lament hiper produktivnog Wernera Herzoga, znanstveno fantastična fikcija snimana dokumentarističkim stilom, The Wild Blue Yonder, još je jedna autorova posveta i poziv u pomoć za zgaženu nam majčicu zemlju. Korištenjem arhivskih materijala snimljenih u svemiru te nedavno nastalih fantastičnih podvodnih i podlednih snimaka, narator – alien (Brad Dourif / Dina, pustinjska planeta, Alien uskrsnuće) pričo o dvostrukoj bezuspješnoj potraži novoga doma; i aliena koji su iz istih razloga davno, davno naselili zemlju, no nisu se prilagodili, i ljudi koji su u vječnoj potrazi za naseljivim lokalitetima u svemiru. Meditativno, sporo, pametno i dosadnjikavo – Werner Herzog, dragi moji. Tko voli, nek' izvoli. Ima i repriza danas u 15.00 u kinu Central.

Triptih najboljih, uz Raw Youth&The Wild Blue Yonder, čini tog spasonosnog četvrtka prikazan Gaea Girls britanske majstorice Kim Longinotto u kooperaciji s Jano Williams. Superiorno režirana i montirana dvosatna priča upoznaje nas s napornim, brutalnim i bolnim treninzima Gaea djevojaka koje se bave japanskom inačicom zapadnjačkog hrvanja koje dobrano koketira s kempom koji sa sobom nose kečeri.

Pred nama je još cijeli vikend koji bi se lako mogao nazvati i festivalski foto finish. Ne mislim pritom samo na nedjeljnu projekciju pobjedničkih filmova, nego i na napučenost preporukama. Redom, ali samo za danas, izdvajam:
*Vukovar, završni rez – specijalna projekcija izuzetno potresnog filma o ratnoj vukovarskoj drami
* Amsterdam Global Village 2  Johana van der Keukena Dokumentarni klasik!
* Between The Devil And The Wide Blue Sea - europska elektronička glazba; Alter Ego, Captain Comatose, Cobra Killer, Fixmer / McCarthy, Letterboys, Tarwater, T. Raumschmiere, Rechenzentrum, Xlover
*Screaming Mastrepiece - islandska glazbena scena.

Inesa Antić
fotografije Nina Ðurđević i Dinka Radonić