Nepostojeći bog ispraznio kino dvoranu

Prije nego što počnete čitati tekst o ovome filmu koji se bavi izrazito delikatnom temom, mislim da bi trebali znati da osoba koja vam ovo piše nije nikad krštena niti je pohađala satove vjeronauka i ne zalazi u crkvu. Odlučio sam otići do Centrala gdje se, u sklopu ZagrebDoxa, prikazivao film 'The God Who Wasn’t There' Briana Flemminga. Film koji se bavi kršćanskim dogmama tj. njihovim negiranjem, moramo priznati, iznimno me je razočarao. U 45-minutnom filmu autor nas je kroz intervjue s raznim poznatim američkim ateistima pokušao uvjeriti u nepostojanje Isusa kao Sina Božjeg. Ti njegovi sugovornici imaju toliko smiješna objašnjenja svojih uvjerenja da bi i im se zamjerili i najzagriženiji antikristi.

Što je najgore, ta objašnjenja su ničime utvrđena. Kroz cijeli film autorov glas nam u, izrazito negativnom tonu, govori osobna iskustva iz katoličke škole koju je pohađao. Definitivno najgori dio filma je kad se autor, sada kao odrasla osoba, vrati u tu istu školu i u razgovoru s ravnateljem pokušava utvrditi zašto se u toj školi uči po Bibliji!? Da bi stvar bila još gora, u zadnjem kadru u filmu redatelj stoji u crkvi pored te škole i ponosno izjavi 'Odričem se duha svetog. Ma mislim, pih!, odričemo se mi tebe buraz. Odi svoje dječačke frustracije razrješavaj kod psihijatra, a ne u kameru. Prvi i nadajmo se zadnji film na ZagrebDoxu koji je umjesto pljeska na kraju doživio izlaske ljudi iz kina u pola projekcije.

Za razliku od razapinjanja koje sam prošao u Centralu, u Tuškancu sam odgledao jednu fenomenalnu priču o proizvodnji traperica u Kini. Film 'Made in China' / 'China Blue' Miche X. Peleda / naslovna / vodi nas na ona mjesta za koja smo znali da postoje, ali radije ne razmišljamo o tome. Tvornica 'Lifelang' traperica plaća 33 lipe po satu 17-godišnjoj protagonistici naše priče za rezanje končanih viškova na gotovim trapericama. Ona radi svaki dan u tjednu, od 08.00 do 19.00, no to je samo službena satnica. Gotovo svaki dan prisiljena je raditi neplaćeno prekovremeno, nekad i do 3 ujutro, pa onda ponovno u 8 na posao. Ona i njezina prijateljice sanjaju o modnim pistama i posjetu svojoj obitelji, barem jednom godišnje, no za to nemaju novaca.

Autor je prošao kroz iznimne muke da bih dobio odobrenja za snimanja unutar tvornice i taj uloženi trud se vrlo dobro vidi u ovome dokumentarcu kojemu je snimanje nekoliko puta prekidano od strane predstavnika kineskih vlasti. Zanimljiva činjenica koju nam autor napominje je da je prikazana nam tvornica jedna od boljih u Kini, što je vjerojatno i razlog što je dobio dopuštenje za snimanje od samozadovoljnog šefa tvornice koji ne vidi razloga 'zašto se ti radnici bune i žale?'. Poznatiji brendovi traperica, poput Levi`s-a i tko zna kojih drugih, zapošljavaju radnike u puno lošijim uvjetima, ali je to gotovo nemoguće snimiti i dokazati.

Nakon odgledanog filma dobro smo se zapitali koje odjevne predmete nosimo na sebi, malo bolje pogledali markice, kad ono na većini 'Made in China'. Hmmm….

Ivan Skorin