Dobra dokumentarna fešta, 4. LIBURNIA FF

‘Super, ideš u Dubrovnik!’, rekli su mi kad sam spomenuo Liburnia film festival. ‘Nije, ono što je stalno na televiziji je Libertas film festival. Liburnia je u Ičićima ispod Opatije i ovdje ljudi dolaze na filmove.’

U četiri dana natjecateljskog festivala hrvatskog dokumentarnog filma prikazano je oko 20 naslova koji su se borili za nagradu žirija u sastavu Dana Budisavljević (redateljica prošlogodišnjeg doku-hita 'Sve 5!' i izvršna direktorica festivala ZagrebDox), Alen Liverić (filmski i kazališni glumac, trenutno u riječkom HNK) i Marin Lukanović (snimatelj i producent iz Rijeke, osnivač Filmaktiva, stalni član ekipe Ulysses teatra), ali i za naklonost publike.

Iako je ZagrebDox puno veći i razgranatiji dokumentarni festival, Igor Bajok, organizator, energija i osnivač LFF-a, prvi se sjetio, pa je lučica u Ičićima, već na ovom, četvrtom izdanju, vrvjela ljudima iz cijele Hrvatske, gotovo polovica autora bila je prisutna na projekcijama filmova, a atmosfera je od prvih filmskih kadrova do zadnjih muzičkih taktova oko 2 ujutro bila potpuno nabrijana. Za dobre filmove se navijalo, autorima se pljeskalo, čak su i lošiji radovi dobili aplauzić za trud.

Publike svakakve, od mladih pankera preko u svečane toalete obučenih dama, poznatih riječkih faca, aktivista do gospode 60+ koji su mirno odgledali sve naslove. A kad se kroz stolice, u potrazi za mjestom, prošetao legendarni crnovalac Karpo Godina, shvatio sam da ovom festivalu legitimitet nitko ne može oduzeti.

Iako se Turistička zajednica silno trudi dokazati da LFF tjera turiste, pa su čak i dan poslije organizirali pressicu gdje su za ‘propast ičićkog turizma’ optužili festival, što je na broj ljudi koji dolaze (i troše), dokumentarna imena koja ga posjećuju, medijsku pažnju koju privlači i ugled koji ima, optužba ravna bulažnjenju slijepog bolesnika u poodmakloj fazi retardacije.

Glavninu programa činio je koloplet hermetičnih HTV-ovih doxa, kojih je u programu bilo sedam (sa dva Direkta – Fade In za HTV – devet), gdje polovina filmova počinje s jutrom i završava s večeri, a tematizira više ili manje rutinizirani život negdje bogu iza nogu (‘Delta’, ‘Ode dućan’), reminiscencije (‘Vrtuljak’), stare zanate (‘Berač kamena’) i uglavnom lagodne nekonfliktne teme, dodajući još patine na dokumentarni program nacionalne kuće u kojemu prevladavaju priče iz udaljenih jadranskih otoka, a vrhunac konflikta čine ‘baba i dida koji su odbili otić’ ili ‘jedini učenik u školi’. No kad sve to skupa nazovu – autorskim dokumentarcem – onda popižđivanju hrvatskih dokumentarista (čije filmove HTV uporno ne otkupljuje, iako bi trebao) nema kraja.

Ipak iz svega toga valja izdvojiti rad(ove) Branka Ištvančića i to isključivo zbog upornosti da netonski ispriča ponešto o zaboravljenim zanatima (prošlih godina ‘Bunarman’, ‘Plašitelj kormorana’…), a to ga, uz nepretencioznu minutažu, čini respektabilnim i rekao bih konceptualnim autorom.

‘Čardak i na nebu i na zemlji’ Tomislava Mršića originalno se nosi sa široko obrađenom temom ‘osobe s posebnim potrebama’, što mu je na kraju donijelo i nagradu publike, dok od žirija posebno priznat ‘Druga strana Wellesa’ Daniela Rafaelića i Leona Rizmaula nosi istraživački značaj i tematizira ljubav tog velikog autora i glumca prema bivšoj Jugoslaviji, no dvojica potonjih i nisu iz korpusa HRT-ovih dokumentarista.

Svakako najjače stvari došle su iz okrilja nezavisnih produkcija, na LFF-u ove godine najviše zastupljene produkcije FADE IN sa pet naslova (iz serijala ‘Direkt’ – ‘Da li rode griješe?’ i ‘Obični ljudi’ te ‘Na semen’, ‘Kamerom preko duge’ i ‘Hrvatska (k)raj na zemlji’), FACTUM s dva naslova (‘Nemam ti šta reći ljepo’ i ‘Ode Eddy’), HFS sa tri naslova (‘Velika očekivanja’, ‘Drugdje’ i ‘Moj mjesec’) MaXim film (‘Polusestra’), KK Zagreb (‘Work in progress’) i Akademija dramske umjetnosti (‘Čekajte čekajte’) sa po jednim naslovom.

Izvrstan FACTUM-ov ‘Ode Eddy’ redatelja Alda Tardozzia / NASLOVNA/ na kraju je zasluženo i nagrađen od žirija festivala, a visoko je kotirao i po mišljenju publike. Sjajno režirana i montirana priča posvećena preminulom strip crtaču, genijalnom Edvinu Biukoviću, najbolji je hommage koji sam ikad vidio. O njemu govore njegovi strip pajdaši, istovremeno emotivno i racionalno, veličajući njegovu posvećenost stripu, sjajne kadrove i fenomenalne crteže, ali ne prešućujući njegov ‘zajeban karakter’. Nekadašnji život predstavlja stara amaterska snimka, snimljena vjerojatno u jednom danu na nekom od zajedničkih crtačkih sessiona, precizno u strip maniri i montirana s iskazima njegove ekipe, suradnika i roditelja danas. Taj odmak od principa ‘o mrtvima samo najbolje’ učinilo je da vjerujem da je Biuković i bio upravo takav kakvim je prikazan u filmu.

Posebno su pohvaljeni, uz već spomenutog ‘Wellesa’ i emotivni ‘Čekajte čekajte’ o divljačkom napredovanju alzheimerove demencije vlastite bake autorice Tanje Golić, te ‘Hrvatska (k)raj na zemlji’ doljepotpisanog autora koji problematizira pitanje azilanata u Hrvatskoj, te nesposobnost domaćih insituticija da se uhvate u koštac s imigracijom i njihovim ljudskim pravima.

Prikazan je fini koloplet naslova, doduše ponešto neprecizan u odnosu na bujajuću dokumentarnu produkciju, ali i s jasnom naznakom da je to ‘pozivni festival’. Sviđalo se to nekome ili ne, Liburnia film festival u svojoj petoj godini postaje veliki-mali festival, prepoznatljiv i veseo, te svakako jedno od onih mjesta na koja se rado vraćamo. Bez obzira na nemušte optužbe Tonija Čukovića i ekipe iz Turističke zajednice.

Oliver Sertić

Nagrade 4. Liburnia film festivala:

nagrada žirija
*ODE EDDY, Aldo Tardozzi, FACTUM

posebna priznanja žirija
*ČEKAJTE ČEKAJTE, Tanja Golić, ADU
*DRUGA STRANA WELLESA, Daniel Rafaelić, Leon Rizmaul, HRT
*HRVATSKA (K)RAJ NA ZEMLJI, Oliver Sertić, FADE IN

nagrada publike
*ČARDAK I NA NEBU I NA ZEMLJI, Tomislav Mršić, HRT