ZgDox Internacionala

U prva dva dana međunarodne konkurencije, najveći pljesak zaradio je 'Planet', ekološki dokumentarac nastao u švedsko-norveško danskoj koprodukciji u režiji redateljskog trolista Johan Söderberg, Michael Stenberg, Linus Torell, a u kojem dvadeset i devet stručnjaka daje mišljenje o stanju planeta Zemlje. Od Kenije do Brazila, Šangaja do Grenlanda, profesori, distributeri vode, direktori, poduzetnici i fotograf s čimpanzom kao kućnim ljubimcem objašnjavaju što se događa našem planetu, a daju svoje mišljenje i o posljedicama klimatskih, geografskih i antropoloških promjena u prošlosti i bliskoj budućnosti. Bez uvijanja i u glavu, film iznosi podatke o tome kako Zemlja godišnje izgubi šuma u veličini jednog Portugala, kako ljudi trenutno upravljaju prirodnim resursima kao da imaju čak 5, a ne samo jedan planet, te kako se u vrlo bliskoj budućnosti možemo nadati povećanju prosječne temperature za čak 6 stupnjeva Celzijusa.

Zanimljiva su i osobna svjedočenja, primjerice 'smetlarskog poduzetnika' iz Nigerije, najvećeg odlagališta zapadnoeuropskog otpada koji kaže kako njegova zemlja ima puno mogućnosti da se u njoj odlaže otpad i kako u tome vidi veliki potencijal za nigerisku ekonomiju, mladog kineskog poduzetnika, nouveau richea koji smatra da se u životu najvažnije obogatiti, a ekološkim se problemima baviti poslije, te indijske tv voditeljice koja smatra da je Zapad koji ona sunarodnjacima prenosi putem svoje tv emisije Zemlja iz snova koju ne mgu svi doseći no kojoj svi moraju težiti... Film je zanimljivo režiran, uz klasične intervjue sa znanstvenicima i fenomenalne vizuale gradskih metropola, svjedočenja pojedinaca, kao i izjave svjetskih političara umontirani su u neku vrst sablasne spotovske mantre koja lako pronalazi put do gledateljeve svijesti... i savjesti. No, paničarenje je strogo zabranjeno, kaže psihologinja na kraju filma. Ekološko osviješćivanje se ne događa politikantstvom i uvođenjem zabrana, već serijom promjena na razini svakodnevnog života i svijesti pojedinca...

'Nömads Tx' španjolskog redatelja Raúla de la Fuente je zanimljiva 'world music' tura dvojice svirača txalaparti (ćalaparti), tradicionalnih baskijskih udaraljki koje je 60-ih sviralo samo četvoro ljudi u svijetu. Instrument se svira dvoručno tako što jedna osoba stvara ritam, a druga ga razbija. Glazba ne pripada niti jednom od njih, već potječe iz skladnog dijaloga. U potrazi za novim autentičnim zvukovima i mirnim dijalogom baskijski glazbenici Harkaitz Mtez. de San Vicente i Igor Otxoa putuju u različite dijelove svijeta: Odlaze u indijski grad Mumbai posjetiti njegove umjetnike s kojim se odmah 'spanđaju' i naprave fenomenalan koncert, provedu neko vrijeme u drevnom selu Adivasi, odlaze u zajednicu Samija i sviraju s fantastičnim afričkim pjevačima. U Arktičkom krugu izrade txalaparte od leda i izvode tamošnje tradicionalne napjeve. Txalaparta za njih nije samo instrument već i pristup životu i drugim ljudima...

Prvog dana festivala prikazan je 16-minutni 'Calcutta Calling' o mladom Indijcu Vikhe Uppalu koji se bavi Outsourcingom (Prijenosom upravljanja poslovnim procesima na vanjskog pružatelja usluga), industrijom s trenutačno najvećim rastom u svijetu. U Indiji otprilike 350 tisuća ljudi, kao i Vikhe radi u pozivnim centralama kako bi zadržali vezu između Zapadnjačkih tvrtki i njihovih klijenata. Vikhe je prosječni Indijski mladić koji voli svoju domovinu i želi se oženiti Punjabkom, nikako ne Bengalkom jer smatra da bi se Bengalka teže prilagodila običajima u njegovoj obitelji. S druge strane, kad se o poslu radi, Vikhe je pravi profesionalac. Običaji i tradicija nisu mu toliko važni. Vikhe spremno uči engleski jezik, gleda engleske nogometne utakmice i polako se, silom prilika, pretvara u pravog Britanca.

'Žene za volanom' prati tri 'sestre po taksiju', žene koje voze najmanje 10 sati na dan već više od 10 godina kroz kinesku metropolu Xian. Može ih se smatrati 'sretnima' jer uspijevaju zarađivati za život u vremenima kada se privatiziraju državne tvrtke. No vožnja taksija nije lak posao za ženu. Prometni zakoni nalažu da taksiji mogu pristati samo na stanicama, tako da vozačice često ne mogu ni obaviti nuždu, kazne za prometne prekršaje su velike, a napadači vrebaju ženske vozačice – jednoj su  čak odrezali ruke  ne bi li se domogli nakita. Ipak, imaju vremena i za uživanje - flert preko radio stanice, pauze za ručak, kratke predahe uz obitelj, a kamera kineske redateljice Fang Yu bilježi i te, sretnije trenutke...

'Čovjek nije otok', finske redateljice Sonje Lindén - prati čovjeka, redateljičinog oca koji živi sam na otoku. Njegove sezonske obveze prošarane su pomaknutim humorom, svakodnevnim proklinjanjem Isusa i svetaca kroz pjesmu, glazbom i pripremama za posljednji odlazak – izradom vlastitog lijesa s vrlo detaljnim uputama o tome kako i gdje želi biti pokopan. Svakodnevno se čuje sa suprugom koja dijeli njegov smisao za crni humor i s kojom raspravlja o kremiranju...

Još stignete uhvatiti reprize ovdje...