Bunker Dox & Branko Lentić: za dobra stara vremena

Dva programa Zagrebdoxa, koji ozbiljno mirišu na naftalin istovremeno su i svojevrsni hommage jednoj filmaškoj generaciji. Većina ih je snimljena po televizijskim narudžbama i teško nam se oteti dojmu da baš zgodno koincidiraju HTV-ovom odlukom da konačno prikaže FACTUM-ove dokumentarace.

Bi li isti toliko dugo stajali u ladici da je na čelu HRT-a još njegov prvi ravnatelj, Branko Lentić, pitanje je koje se logično nameće nakon pregleda njegove retrospektive na Zagrebdox. Lentić, koji je karijeru započeo kao novinar, s vremenom se pretvorio u punokrvnog dokumentarista, no zbog televizijskih uzusa nikad takvim nije predstavljan. Da je u pitanju ozbiljan propust domaće filmologije dokazali su njegovi 'Grga', 'Bič s dva kraja', 'Žulj' i 'Govori Tijarica', prikazani u izboru Hrvoja Turkovića.

I dok je Lentić bio prešućivan, naslovi iz programa 'Bunker', bili su zabranjivani. Zašto, to je pak pitanje na koje nema jednoznačnog odgovora, osim možda paranoje njihovih suvremenika.

'Svaki je čovjek dobar čovjek u rđavom društvu' Rajka Grlića priča je o sedmero ‘ljudi na rubu društva’. Između ostalih, tu je militantna kršćanka koja ljudima otkriva Isusa, beskućnik alkoholičar koji se pita je li smisao života u alkoholu i koji sanjari o odlasku u zatvor, gdje ima hranu i prenoćište, partijski filozof koji je životni smisao pronašao u Komitetu i apstinenciji, ilustrator i strip- crtač Andrija Maurović koji nakon detoksikacije propovijeda zdrav život, ravnotežu i meditaciju...

'Nikada mi nitko nije objasnio ovu, a ni druge zabrane mojih televizijskih dokumentaraca, rekao je Rajko Grlić u vezi nastanka ovog filma...

Drugi dan, točno u podne u MM Centru imali smo prilike vidjeti i 'Mrtvu luku' Nenada Puhovskog, direktora ZagrebDoxa. Redatelj je prije projekcije, otkrio nekoliko detalja vezanih uz nastanak i putanju 'Mrtve luke'. Angel Miladinov je od Puhovskog naručio dokumentarac o Prihvatilištu za odrasle osobe u Bidružici koju je u jednom novinskom tekstu opisao Zvonimir Milčec. Kasnije je Miladinov film povukao,  jer je navodno bio grub i nehuman, a Milčec iz istih razloga povukao svoje ime s odjavne špice. Film je bio bunkeriran od izlaska 1976., a javno je prikazan tek 1991, petnaest godina nakon nastanka i to zaslugom Obrada Kosovca...

Omiljena tema bunkeraša i crnovalovaca - margina - snimljena je instituciji u zagorskoj Bidružici u koje je društvo smještalo sve one kojih se željelo riješiti, a osim teških slučajeva psihičkih bolesnika, tu je cijeli spektar ljudi koji, premda u problemima i s pokojom čašicom dnevno viška, definitivno ne zaslužuju univerzalni tretman konjskim dozama sedativa koje im teška srca i s velikom tugom u očima servira jedna vrlo osjetljiva medicinska sestra.

Tu je bivši svjetski putnik koji priča 6 jezika, posrnula operna diva, bivša štićenica Zinke Kunc koja se školovala u New Yorku, a voli zapjevati i u azilu, urar rođen u Dusseldorfu, zagrebački švercer – veliki filmofil, simpatični gospodin i njegov sin - poeta koji se zajedno liječe od psihičke bolesti (a zapravo nemaju stan), najstariji štićenik - filozof koji krati dane čitajući Dostojevskog... Ipak, statistika je prilično crna, od osnutka ustanove, pa do 1976., kad je film snimljen tek se jedna osoba uspjela resocijalizirati...

Srijeda je u MM centar nakon dvije godine vratila Karpa Godinu, redatelja, snimatelja i montažera rodom iz Skoplja, aktualnog predstojnika katedre za filmsku režiju na ljubljanskoj Akademiji za kazalište, radio, film i televiziju (AGRFT), gdje predaje kameru.
Pred prepunom dvoranom prikazan je 'Zdravi ljudi za razonodu' (1971.), eksperimenatlni dokumentarac snimljen u Vojvodini. Pred statičnom kamerom redaju se različite etničke manjine – pripadnici kojih vole bojiti svoje kuće istim bojama... a glazba u pozadini slavi njihovo zdravlje i međusobnu ljubav... Pri prvom je prikazivanju dočekan s ovacijama, no kasnije je zabranjen jer ‘ispod lijepe vanjštine nosi najsubverzivniju poruku’, odnosno ruga se ‘armiji’.

Drugi prikazani film, 'O ljubavnim vještinama' Godinu je umalo koštao zatvora i to zbog 'iznimno subverzivnih elemenata'. Film 'slavi' čednost vojnika iz jednog garnizona jugoslavenske vojske u makedonskom selu. U garnizonu je 3.000 vojnika, a u neposrednoj blizini smještena je i tvornica u kojoj radi oko 3.000 žena. Unatoč tome, među njima nema nikakvog kontakta, baš  kao što kaže pjesma u podlozi 'Hiljadu vojnika na hiljadu žena, a dece nema, a dece nema'.  

Godinino gostovanje u MM-u zaključeno je 'Gratiniranim mozgom Pupilije Ferkeverk' iz 1970. Film sniman s grupom slovenskih pjesnika, zabranjen je iz vrlo konkretnog razloga - njegovi protagonisti konzumiraju LSD...