Intervju: Sascha Fülscher i Alex Veitch
Uhvati ritam revolucije! Par švedskih filmaša bori se za revolucionarne stvari: političku glazbu, ravnopravnost žena i slobodan download filmova.
Zar i u naprednoj Švedskoj treba biti revolucionaran? Pa, izgleda da treba. Na ZagrebDoxu je u sklopu programa Glazbeni globus prikazan polusatni film 'Hit Music – Rhythm of the Revolutionary'. Kako se ovaj švedski dokumentarac bavi zanimljivim temama kao što su aktivizam i D.I.Y., odlučili smo popričati s autorima. On se zove Alex Veitch i ima 29 godina, a ona Sascha Fülscher i na leđima su joj 24.
Kako ste se vas dvoje upoznali?
Sascha: Upoznali smo se kroz organizaciju RåFILM. Ali moram spomenuti da je osim nas dvoje ovaj film radilo još troje ljudi, koji nažalost nisu ovdje. Svi smo došli u RåFILM zato što se bavi socijalnim pitanjima i koristi film kao sredstvo kojim progovara o stvarima za koje smatramo da su važne. Sve nas zanimaju iste teme i imamo slične stavove o tome što je loše u društvu i što želimo promijeniti. I upravo to nas je spojilo.
Glavne junakinje filma su žene, no film se direktno ne bavi pravima žena. O čemu je zapravo riječ?
Alex: Ovaj film nije o feminizmu ili pravima žena. Film govori o političkoj glazbi i principu uradi sam (D.I.Y.- Do It Yourself). Mi smo u ovom filmu promijenili normu. Jer, da su muškarci pričali o ovim temama, ljudi ne bi rekli da je to film o muškarcima. No, s obzirom da su u pitanju žene, ljudi odmah pomisle da je riječ o feminističkom filmu. A zapravo je film o političkim stavovima u glazbi. Naravno, ima i feminizma, s obzirom da smo intervjuirali žene, a feminizam je dio onoga što žele ostvariti. To je prvi dio.
Kad smo već dotakli temu, često idealiziramo Švedsku po svim pitanjima. A što je s ravnopravnosti spolova?
Alex: Švedska je prešla dug put što se tiče odnosa među spolovima. Ali još nismo stigli do kraja. I dalje imamo mnogo problema. Muškarci i žene su prilično ravnopravni prije nego što djeca dođu na svijet. Nakon toga većina dodatnog posla pada na pleća žena.
Kako to da ste odabrali baš ovu temu?
Sascha: Pronašli smo ploče benda Röda Bönor (Crveni grah ili Crvene koke) koji je manje-više glavni bend u filmu. To je grupa žena koje su u sedamdesetima zajedno pjevale. Pjevale su jako snažne pjesme, uglavnom o problemima žena, odnosima među spolovima, ali i o političkoj situaciji. Jako su nas inspirirale jer su koristile smisao za humor na jako dobar način. Ja nisam rođena u sedamdesetima, pa ne znam ništa o pokretu iz tog vremena iz prve ruke. Ali ono što čujem me jako inspirira jer su uspjeli postići mnogo stvari, imali su vizije koje su danas odsutne iz javnosti. S njima kao polazišnom točkom razmišljali smo kako bi mogli progovoriti o tome na zanimljiv način.
Nismo htjeli zapeti pričajući priču koja se već dogodila i više ne postoji. Željeli smo pronaći postoji li nešto slično na glazbenoj sceni danas. Mnogo umjetnika na koje smo naišli koristi glazbu kao alat za izražavanje svojih vizija svijeta. Kad samo sve to spojili dobili smo zanimljiv rezultat – opis kako možete koristiti glazbu kako bi širili svoju poruku. A to je jako zanimljivo i inspirativno za ljude koji rade s glazbom i one koji tek žele iskoristiti glazbu kako bi se izrazili.
Radite li na nekom novom projektu?
Alex: Jedan od razloga zbog kojih smo došli u ovu regiju jest i dokumentarac koji ćemo snimati na Kosovu. No, neće biti o neovisnosti kosova, nego o tome kako se međunarodna zajednica, koju mi na određeni način predstavljamo, s obzirom da tamo ima dosta Šveđana, nosila s problemima dok su vladali Kosovom.
Tema je jako zanimljiva, poglavito ako znamo da Sascha sada živi u Beogradu. Kako i zašto? I je li ti jasno što se na Kosovu zbiva?
Sascha: Sad živim u Beogradu već 8 mjeseci. Otišla sam tamo kroz europsku volontersku mrežu i radim u Reks kulturnom centru. Moja motivacija da odem leži u tome što je ova regija jako zanimljiva, kao i rad Reksa. U Reksu koriste kulturne izraze kako bi pričali o temama o kojima se govori često u drugim okolnostima. I uključuju novinarstvo u koncept kulture, što mi je jako zanimljivo. Što se Kosova tiče, s obzirom da sam u regiji imam bolji uvid u to što se događa, ali i dalje smatram jako kompliciranim i teškim za shvatiti koji razlozi stoje iza suprotstavljenih strana u ovom konfliktu. Jako mi je zanimljivo pričati s ljudima o tome. I uistinu se nadam da će se situacija riješiti na način bez dodatnog nasilja.
Na kojim je festivalima 'Hit Music' dosad bio?
Alex: Filmove koje ranije smo radili uglavnom smo slali nevladinim i aktivističkim organizacijama. No, sada radimo s drugim ljudima, a nekima od njih jako dobro ide i plasiranje filmova na festivale, tako da je film na turneji već godinu dana. Prvi na kojemu je bio je Beyond TV u Walesu, zatim na MusicDoxu u Malmou, na Popcornu u Stockholmu, a sljedeći tjedan bit će prikazan i na Tempu, koji je glavni festival dokumentaraca u Švedskoj. Uz to, pokušavali smo naći bendove koji će vidjeti ovaj film kako bi ih inspirirali da pjevaju o stvarima za koje oni smatraju da su važni, a ne samo o 'shakin' that ass'.
Odgovor na korporacijsku antipiratsku kampanju: 'Ne bih ukrao auto...ali daunlodam filmove!'
Želite li još nešto poručiti našim čitateljima?
Alex: Želio bih dodati da, s obzirom da radimo sa socijalnim temama, važno nam je da smo u kontaktu s aktivističkom scenom u raznim zemljama, a ne samo sa filmskom. Jako nam je drago kad ljudi koriste naše filmove kako bi naglasili neke teme. Zato smo u kontaktu s nevladinim organizacijama, potičemo ih da koriste film kao alat. Inače, na www.rafilm.se možete besplatno gledati i downloadati sve filmove u DivX kvaliteti.
Vjerujemo u DIY sistem i mislimo da je Internet nešto što treba iskoristiti, a ne boriti se protiv toga. Stari sustav mišljenja bavi se time kako zaraditi novac od filma. Mi mislimo da nam to što promoviramo i dajemo ljudima da koriste film, mnogo pomaže, čak i s financijske strane. Većina novca koji dobijemo na ovoj razini dolazi prije, a ne nakon što prodaš film. Mislim da je to dobar način razmišljanja o filmu, a ne ograničavanje distribucije. Zato smo snimili i odgovor na kampanju protiv piratstva ('Ne biste ukrali auto') koju je u kratkom roku vidjelo 100 tisuća ljudi.
Razgovarao: Tonči Raić
Nema komentara.