Fantomska kopija originala

Svi koji vole kazalište barem su čuli, ako nisu imali priliku gledati, za apsolutni klasik, mjuzikl 'Fantom iz opere' skladatelja Andrewa Lloyda Webbera koji je rađen prema knjizi Gastona Lerouxa iz 1911. godine. Romansa Christine i Fantoma u stalnoj je broadwayskoj ponudi od 1988. godine, doživjela je iznimnih 65 000 izvedbi diljem 18 zemalja, vidjelo ju je 80 milijuna ljudi, a zaradila je 3 bilijuna!!! dolara.

Naravno, samo je pitanje vremena bilo kada će ovo remek-djelo doživjeti filmsku adaptaciju; o tome se spekuliralo godinama (1990. se film počeo snimati no Webber se razveo od svoje žene koja je glumila glavnu ulogu), a tog se posla na kraju prihvatio poznati redatelj Joel Schumacher. Premijerno je prikazan ove srijede, a iako se činilo da se s filmom apsolutno ne može promašiti, kritičari mu baš i ne predviđaju blistavu budućnost.

Priča mjuzikla prati Fantoma, koji zbog urođenih deformacija povučeno živi u podrumu francuske operne kuće gdje sklada uz svijeće. Zaplet kreće od momenta kad se zaljubljuje u pjevačicu Christine koju počinje privatno podučavati. Sve postaje grozno kad počinje terorizirati ostatak ansambla ne bi li ih pritisnuo da njegovoj štićenici daju glavnu ulogu, a njegova odabranica ipak odluči svoje srce pokloniti prijatelju iz djetinjstva, Raulu.

Iako su u filmu sačuvani originalni stihovi, glazba i plesne točke, Hollywood Reporter navodi da je film samo bljedunjava (mogli bismo reći fantomska) kopija svog kazališnog predloška. Zamjeraju mu izbor glumaca koji ne znaju pjevati, duljinu, prepotentnu scenografiju i pretjerano raskošni dizajn. Najkontroverznijim se ipak smatra odabir glavne ženske junakinje, Fantomove dragane – Emily Rosum, koja je glumi, ima samo 16 godina i neko tanašno iskustvo, dok je u originalu glavna starleta bila dosta starija Sarah Brightman, Webberova bivša žena.

Upućeni kažu da je Schumacheru posao zakomplicirao upravo posesivni Lloyd Webber koji je teško odstupao od kazališnog predloška i ljubomorno nastojao svoje čedo učiniti još grandioznijim. No, na velikim platnima pompoznost jednostavno ne funkcionira. Možda i bi pod palicom Baza Luhrmana koji zna balansirati između kiča i odmjerenosti, no u ovoj ekranizaciji je svega previše – zbor i orkestar su preglasni pa na momente sve djeluje previše populistički, nekako više namijenjeno starijoj ili blaže rečeno tradicionalnijoj publici. Umjesto da je postignut efekt približavanja mjuzikla što široj publici, čini se da će ova adaptacija pobrati jedino titulu zastrašivača.

Iako mlada, Emily Rosum ipak u ulozi Christine Daae svojim kristalno čistim glasom uspijeva prenijeti nevinost Fantomove voljene, no sve to pada u vodu zbog prilično loše izvedbe Gerarda Butlera u ulozi Fantoma koji ne zna pjevati. Svi ističu prpošnu ulogu Minnie Driver koja je vrlo komična u ulozi dive Carlotte, a za tim ne zaostaje ni Miranda Richardson u ulozi Madame Giry. Jesu li kritike istinite, provjerite u kinima kad dođe vrijeme!

službeni site