Prava poslastica - biografija Jack Nicholsona

Počelo je ekscesom tijekom izvedbe 'Dunda Maroja' u zagrebačkom HNK. Nastavilo se međusobnim vrijeđanjima u otvorenim pismima upućenim javnosti, prvo onim Kurspahićevim, pa Gotovčevim, pardon, Lauerovim.

Za priču su čuli svi i njihova strina, no stavovi o istoj bili su podjeljeni. Ovisno o afinitetima, informiranosti i medijima koje konzumiraju ljudi su:

a) povjerovali da je doista riječ o nekulturnom ispadu dvoje kulturnih radnika,
b) bili uvjerni da je riječ o performansu
c) mislil kako je riječ o dvije budale

Onda su mediji objavili poziv na završni obračun kod ok korala zvanog HNK, naslovljen 'Sumo Sumarum' i barem je dio dilema riješen – postalo je očito kako je riječ o performansu.

Isti se dosta spektakularno i zbio 26.5. u 19h pred zgradom nacionalnog teatra , u kojem je, nažalost, tog dana bila otkazana izvedba 'Dunda Maroja'. Pred okupljenu je publiku koja je stajala s kamerama u mobitelima na gotovs, te uz silne fotoreportere i TV kamere, prvi izišao Sven Jakir u ulozi dostojnoj lasvegaških najavljivača boks mečeva.

Potom, s lijeva, najavljen skladbom Stoogesa 'Search and Destroy',  '70 kg teški Miran 'salonski komunist' Kurspahić', potomognut tehikom i čistačem, te s desna u pratnji Iggy Popove 'Lust for Life', '140 kg teški Tom 'Lauer' Gotovac' u prisutnosti tek jednog člana 'Lauer teama'.

Obojica  odjevena u kimona, prvo su se, kako je i red ritualno pozdravila što s najavljivačem, što s voditeljem što s publikom, da bi se zatim skinuli u sumo uniforme (ok to je eufemizam, skužit ćete već sa slika) i – borba je mogla početi.

Ali, avaj, sumo borbe nisu kao sve ostale, pa prije konačnog obračuna zahtijevaju silnu koncentraciju i usklađivanje ubojitih nagona dvojice ljutih protivnika. To je pak potrajalo još 15-tak minuta, tijekom kojih je Kurspahić Lauera počastio s 'Dundo' i par povika na tečnom japanskom, a potonji mu je uzvratio sa 'salonski komunistu' i slično.

Dok se pomoćno osoblje u kutovima, odnosno van ringa, hrustilo i bodrilo svoje pulene, na teren je svako malo istrčavao čistač...a kad su tenzije bile na vrhuncu,  Kurspahić je svom silinom navalio na Gotovca i – izgurao ga iz kruga, čime je zapravo osigurao pobjedu.

Iako se tome nakon tona cijele 'povijesti bolesti'  nije bilo za nadati, potom su se pristojno pozdravili, doduše izmijenili još i pokoju uvredu ('Gdje ti je sad prijatelj Prohić? Ostavio te samog da izvisiš,ha? Budu tebe moji dečki dohvatili u mraku kad se budeš najmanje nadao... i sl), i show je službeno bio - gotov.

Odnosno ne. I vrlo je vjerojatno da zapravo tek počinje. Jer cijela je ova priča zapravo trebala bila ispit Mirana Kusrpahića iz predmeta Alternativna režija (da, da i to postoji) kod mentora Branka Brezovca. Trebala biti, ali nije. Kurspahić je naime projekt za ispit uredno predložio, mentor i škola prihvatili i da stvar bude najbolja – još su i zatražili dozvolu za današnje javno okupljanje pred HNK.

No, nakon masovne reakcije javnosti i medija na 'prvi čin', a koji se zbio tijekom predstave šefa odsjeka kazališne režije na ADU - Ozrena Prohića, škola i mentor odlučili su sve zaustaviti, povukli su spomenuti zahtjev za održavanje javnog skupa i Kurspahića izvjestili da ispit tako ipak polagati ne može.

Kurspahić se, međutim, kako se to valjda od alternativnog redatelja i očekuje, nije dao smesti, već je cijelu priču izgurao do kraja. I pri tome pokazao zavidnu količinu dosljednosti, i oko za detalje: od izbora pratećih glazbenih brojeva (jer ako ne znate, The Stooges su prvi band Iggy Popa), pa sve do činjenice da su kostimi u kojima se 'Sumo Sumarum' odigravao zapravo bili posuđeni baš iz HNK,

Danima je zabavljao domaću javnost i za svoj projekt dobio daleko više medijskog prostora nego li predstava tijekom koje je sve počelo. Usput je dokazao da se medijima može manipulirati zadivljujućom lakoćom, ukoliko se koriste čarobni skandalozni sastojci, jer su tek rijetki u cijeloj priči prepoznali performans art. Sve u svemu, uspio je izvesti jednu od najalternativnijih predstava ove sezone, ako ne i jednu od najzanimljivijih.

Zašto onda sve to nije dovoljno dobro za ispit na ADU, tek trebaju odgovoriti njegovi profesori. Da li zbog činjenice da se na tapeti našla nacionalna kazališna kuća i njezina, od strane šefa odsjeka režirana predstava, ili su pak u pitanju neki drugi nama nedokučivi alternativni kriteriji? I čemu se to onda alternira alternativnom režijom ako ne nacionalnom mainstreamu i vlastitim profesorima?

Vrag će ga znati. I Branko 'upravo sam predstavom srušio ministra kulture omanje balkanske države' Brezovec, naravno.