Ne pitaj kako, na setu novog filma Lukasa Nole

Dobro je, snima se! Filmska nam ekipa neće biti gladna. Nakon što smo prije koji tjedan posjetili Dalibora Matanića na snimanju njegovog novog filma 'Volim te', otišli smo do seta novog filma 'Ne pitaj kako' starijeg mu kolege Lukasa Nole. Ma otišli smo mi i prije 'prošnjofati' što to radi ekipa, ali baš i nismo imali sreće. Te su noći snimali jednu zahtjevnu scenu jurećeg automobila za što je idealna lokacija bila – zagrebačko smetlište Jakuševac. No smećarska mafija nije nas propustila pod svoju rampu, a kada smo preko sigurnosne ograde pokušali napraviti koju ekskluzivnu fotku sa seta, digla se graja, pale su teške riječi, a vaša je urednica, pod optužbom da je paparazzo, podvijena repa i s jednom iskoristivom fotkom uskočila u jureći automobil i sretno stigla doma.

Dramatiziram, naravno. No, ništa bolje sreće nisam bila niti narednih dana, a bogme niti filmska ekipa. Naime, ne samo da je non stop padala kiša, nego su cijelo vrijeme divljale prave oluje, što definitivo dobiva na težini ako imate na umu da se većina filma snima na otvorenom i to po noći, kada su ustvari i bila najveća nevremena. Čučanje na Bundeku i čekanje da kiša stane, priznat ćete, i nije baš zabavno.

Filmski smo cirkus napokon sustigli u Remetincu, pred hotelom 'I', gdje se snimala scena krađe jednog automobila. I opet je noć. Na sreću ne pada kiša. Kradljivice su bile dvije dame, prostitutke po životnom opredjeljenju, a utjelovile su ih Ana Begić i Barbara Prpić. Vlasnika je odglumila zvijezda te večeri na setu – Ivo Gregurević aka vlasnik trećeligaškog nogometnog kluba. Kako smo pametno tempirali dolazak taman na pauzu, uspjeli smo malčice popričati i s redateljem i s popularnim Ivom, s curama, direktorom fotografije....

O kakvoj se to bebi radi, koji su to parovi najavljeni u naslovu, šta glumi Duško Ćurlić?! i tko je bio najgori par na setu – čitaj dalje... Prvog smo pred diktafon priveli redatelja, ovdje i u ulozi scenariste, Lukasa Nolu. Visok, šminker, s velikim kaubojskim šeširom na glavi, osoba je koju ne možete lako promašiti.

Lukas Nola_ U centru je priče jedna mala beba koja zapravo putuje kroz cijeli film. Glavnih uloga nema, svi se glumci pojavljuju u parovima, ima ih negdje desetak u cijelom filmu. Svi su likovi negativci, osim naravno male bebe i jednog od parova koji ne mogu nikako dobiti dijete, ne mogu imati svoje, ali niti posvojiti tuđe. I zapravo tu kreće cijeli zaplet. Film se zove 'Ne pitaj kako' jer beba putuje kroz priču na zaista čudne načine, a još čudniji sklop okolnosti ipak dovede do nevjerojatnog happy enda. Film kroz svoje likove priča i sudbinu Hrvatske i potretira osobe čija imena inače srećemo u novinskoj crnoj kronici. Ima tu svega; traffickinga, šverca djece, love, droge, nogometa.

FILMSKI_ Glumački dvojac Gregorić/Vejzović su taj par koji ne može, a želi imati dijete?
Lukas Nola_ Da, ali ih to ne čini glavnim glumcima u filmu jer se ustvari pojavljuju na početku, na kraju i u sredini filma. Za njih je specifično to što su toliko odvojeni od ostalih da imaju u svojim scenama i komentatora kojeg glumi Duško Ćurlić, tv voditelj.

FILMSKI_ Prisutan samo glasom?
Lukas Nola_ Ne, i stasom. Još jedna specifičnost vezana uz njih je ta što oni uopće ne govore nego – pjevaju. Ja sam napisao tekst, a Jura i Pavle iz grupe Svadbas su napisali glazbu. Oni su zaduženi i za cijeli soundtrack.

FILMSKI_  Tko još sudjeluje u radu na filmu, ali iza kamere?
Lukas Nola_ Direktor fotografije je Stanko Herceg, kostimograf je Tonči Vladislavić, scenograf Velimir Domitrović, pomoćnik režije je Robert Orhel, Slaven Zečević montažer...., uglavnom sve manje više isti ljudi s kojima uvijek surađujem...

FILMSKI_  Da, da... Barbara (Nola, op.a.) je isto tu negdje, i Lučev isto, ha, ha...
Lukas Nola_  Da, njih dvoje glume jedan par ostarjelih bajkera, narkomana, ono, dno dna:) Oni su baš šljam.

FILMSKI_  Jel' to ona ispašta za sve ono loše iz stvarnog života:)?
Lukas Nola_ Ha, ha... ma ne, bila je jako sretna s ulogom, a osim toga, nismo već pet godina ništa zajedno radili pa je bilo vrijeme da konaćno nešto učinimo.

FILMSKI_ Osim što je lijepo snimati, što je vama kao autoru izazov na ovom filmu?
Lukas Nola_ Kao prvo, ovo je naručen film i to je, hvala bogu, Hrvatska televizija tj. dramski program i gospođa Božinovska, nakon dugo vremena napravila i tražila od Dade Matanića i mene tekstove u sklopu njihovog plana da se snime nekakve kriminalističke priče. Osim što je super da su nas pozvali i da su se sjetili da postojimo, meni je drago raditi jednosatnu formu koju nisam radio već jako dugo, od svojih početaka. I ovo je dosta različit film od onih koje inače radim. Ovo će biti jedan vrlo komunikativan film, za široku narodnu masu, zapravo jedna crnohumorna komedija.

FILMSKI_ Što se tiče tog komunikativnog aspekta filma, da li će se to odraziti i na kameru? Inače je slika vaših filmova uvijek pomalo surealna i plastična...
Lukas Nola_  Mislim da smo i ovdje našli način da bude specifična. Naime, 80% filma se događa noću, veliki dio filma se odvija u automobilima, ustvari se konstantno natjeruju jedni, drugi, treći, a ono malo interijera su uglavnom vrlo mračne prostorije u koje jedva prodire nešto malo svjetla. Opet je to jedan mračan film, pogotovo u okvirima televizijskog izričaja.

FILMSKI_ Uspjela sam negdje pohvatati da postoji mogućnost i prebacivanja na filmsku traku. Istina ili laž?
Lukas Nola_ Meni nije intencija da se to prebacuje. Osim toga, što bih prebacivao kada će ovako film imati, recimo, milijun i pol gledatelja, a da se prikazuje u kinima vidjelo bi ga tisuću ljudi, ako. Odgovara mi forma, zanimljiva je, ekipa je super, mada nas je kiša sapirala danima. Evo, jučer smo u četiri ujutro sjedili na Bundeku (jezerce u Zagrebu, op.a.) i gledali kako lije. Meni nije problem snimati po kiši, pola mog filma 'Nebo, sateliti' snimali smo po kiši, ali ovo je ipak bilo previše. No, ekipa je odlična i nema nikakve nervoze.

FILMSKI_ A i bolje da se čeka kad telka naruči film nego da čekate o vlastitom trošku:)
Lukas Nola_ Ha, ha... Istina je, ali ipak snimanje se odvija u zadanim okvirima i ništa ne kasni.

Na set upravo stiže kombi s Ivom Gregurevićem koji strpljivo čeka da mu netko pomogne s otvaranjem vrata. Dali smo redatelju slobodno i raspitali se malo za zdravlje vlasnika trećerazrednog nogometnog kluba aka Ivu G. i mada gradom kruži legenda da isti ne daje izjave sedmoj sili osim ako mu se ne 'iskešira', mi smo se još jednom uvjerili da su urbane legende ipak samo legende. Ipak nam je palo na pamet da bi možda bilo bolje da smo ostali vjerovati u istu.

Nakon pristojnog upita o zdravlju (mada ne sumnjamo u njegovu krvnu sliku kad se o njoj brine mlada, zgodna niti trideset godina stara Šibenčanka), pokušavamo dobiti i koju o tom nogometnom mafijašu kojeg bi upravo trebao uprizoriti. Na jedvite jade, pala je i jedna narodna – 'on vam je takav da kad ne može drugačije, onda će pošteno!'. Na upit da li su ga pošteno naljutile dvije kuje kradljivice automobila, Ivo nije znao o čemu mi to, a niti bogme da su mu auto ukrale prostitutke. Ostavili se mi ćoravoga posla i udarili još malo po kurtoazijama, a potom prepustili zvijezdu da ga stručne ruke nadošminkaju i privežu znakovitu ružičastu kravatu.

I naše je vrijeme na setu isteklo, malo smo još blagoglagoljili s cijenjenim snimateljem/direktorom fotografije, Stankom Hercegom, koji je imao jednu zgodnu pa ćemo s njiom i završiti ovaj lament – 'Mi smo snimatelji ko bubnjari u rock bendu, nitko nas ne vidi i ne zna, a radimo non stop!'. I nije to kukanje, kažem vam ja, istina je to živa. I zato na ovom mjestu obećanje – u jednom od naših sljedećih specijala gdje vam predstavljamo vrijedne filmske radnike, poredat ćemo vam i ove pčelice.