'Čudesni' intervju: Lukas Nola

Redatelja Lukasa Nolu ne treba posebno predstavljati, o njemu imamo i opširnu biografiju u dosjeu ovdje. Povod intervjuu je premijera njegovog najnovijeg filma, 'Pravog čuda'. Osim s promocijom tog filma, trenutačno je zauzet završavanjem snimanja TV serije 'Operacija Kajman', koja se emitira u Hrvatskoj i susjednim zemljama...

Što je to 'Pravo čudo'?

Meni je ideja bila napraviti ljubavnu priču, a manje-više svi koji govore o filmu se zakače da je to film o iscjelivanju, o lažnom iscjelitelju. Ovo je film o ljubavi starije žene i mlađeg muškarca koja je nemoguća u zadanim okolnostima. Zanimalo me kako mala sredina reagira na ono što dolazi sa strane. Dakle, dolazi nepoznati mladi muškarac koji se zaljubi u mlađu mještanku koja je na neki način stigmatizirana, i dolazi tip koji sa sobom nosi pismo Predsjednika i ima moć.

Bio je problem naći glavne glumce, osobito onog za ulogu Iscjelitelja. I onda mi je Brešan rekao: 'O, pa ti ćeš raditi s Radom Šerbedžijom'. I onda sam ja razmišljao -fakat, taj tip sa sobom nosi teatar i manipulaciju, pri tom je dovoljno star i funkcionira kao muškarac, a ima i karizmu. Jedino što je njega bilo jako teško dobiti. On je iskočio između snimanja svog filma /'Fugitive Pieces'/ za kojeg je baš sada dobio nagradu u Rimu, pa je tako to snimao paralelno s mojim filmom.

Imali smo 18-20 dana da radimo s njim, s tim da je on ispao jako fer jer je čak lagao svojim agentima (koji jako paze na klijenta!) da se vozi u limuzini, stanuje u hotelu od 5 zvjezdica... Bilo mu je drago da glumi na svom jeziku i da upoznaje tu mlađu genaraciju glumaca. A meni je bilo drago da je pristao i Franjo Dijak jer sam njega sto godina pratio po kazalištu, stalno sam htio s njim raditi. On je lud – imali smo mjesec dana priprema, a on bi još u pola 9 ujutro, dok sam bio u pidžami, rekao: 'Ajmo još ovo proći!' Totalno posvećen poslu...

Inače se kaže da neki redatelji rade filmove za filmofile, a neki za publiku. Za tebe kažu da imaš 2 faze : prva je 'žanrovska', a druga je snimanje art-drami. Je li ovo 3. faza?

Iskreno rečeno, najgore što mogu reći za sebe je da ne znam napraviti film za publiku. Radim onako kako osjećam, a ne smetaju mi kritike. To će oholo zvučati ali nekad mislim da je publika strašno pametna, a onda se pokaže da nije skužila neku stvar za koju mislim da je trebala skužiti. Brešan je rekao da je ovo moj film koji dosada najviše komunicira s publikom.

Kulenović je napravio film za publiku i ima 15.000 gledatelja, ja sam sa 'Ruskim mesom' imao 35.000 gledatelja, što je u to doba bio loš rezultat. Ja bih volio da imam publike, bitno mi je da ga ljudi vide, ali nije da mi je najbitnija gledanost. Problem recepcije hrvatske kritike i publike je taj što vole stavljati film u neki sociološki okvir. Mene 10 ljudi pita na kojem otoku smo snimali, a ja budala priznajen da nisam imao para pa nismo snimali po otoku i pola kritičara iz Dalmacije se uvrijedi!

Obično se ti izdvajaš kao redatelj erotičnih filmova. U 'Ruskom mesu' se navodno glumice nisu htjele svlačiti, a u 'Pravom čudu' se dosta skidaju – što se desilo?

Ja sam u 'Ruskom mesu' namjerno izbjegavao scene seksa, ali sam htio da se netko u pozadini prošeće golih sisa. Kada sam radio audiciju za 'Nebo sateliti', prvo pitanje bilo je : 'Imaš li problema sa skidanjem?' I onda bi svima koji su rekli 'Da, imam' rekao: 'Ne možeš raditi sa mnom, doviđenja'. Užasno okrutno znači, ali htio sam glumce koji su potpuno unutra. No, kada glumci vide kako pazim na njih, kako lijepo izgledaju, onda se otvorila jedna ladica povjerenja prema meni i to sada više nije nikakav problem. sada sam na 'Pravom čudu' skinuo sve živo što se dalo skinuti i nitko nema nikakve primjedbe.

Inače nemam neke komplekse glede toga, kada smo za jedan plakat na Danima hrvatskog filma tražili umjetnu vaginu, išli smo od jednog sexy-shopa do drugog i u rano ujutro tražili stvarčicu i govorili da je za plakat, a zaposlenici bi govorili: 'Da, da..' (smijeh).

Da li bi radio nešto erotično i komercijalno, možda neku tinejdžersku komediju?

Za tinejdžerske komedije sam prestar (smijeh). Možda nešto u stilu braće Farrelly, otkačeni i nekorektni humor. Ja bi jako volio napraviti film koji bi se bavio seksualnošću. Ova sva erotika je bila nešto usputno, a htio bih da mi bude tema filma – nešto kao Bunuelova 'Ljepotica dana'.

'Operacija Kajman', r: Lukas Nola, sexy isječak iz pilot epizode

Što je sa serijom 'Operacija Kajman' - priča se da se više neće snimati?

Postoji dogovor sa scenaristom da se to obustavi. Ima loš termin, a čudna publika to voli gledati. Mani Gotovac mi je rekla da to voli gledati, da je to najbolje što je ikad vidjela na televiziji, da je to apsurd, da je to super. Ta serija ima problem da je to s jedne strane preglupa, a s druge strane prepametna. Kako je napisana, ona je s jedne strane apsurdna, a s druge strane imate citate koje nitko ne kuži – recimo, likovi serije se zovu po Krležinim likovima, i meni je trebalo deset dana da to skužim.

To je stavio srpski scenarist Nebojša Romčević?

On je to stavio. Kako on predaje na njihovoj akademiji Povijest drame, a na postdiplomskom Analize drame, onda njega užasno veseli stavljati nekakve asocijacije. Imao je i te dnevno-političke fore koje su za neku drugu publiku, nisam siguran koliko je to dobar spoj.

Dakle, srpski scenarist je cijelo vrijeme proilagođavao scenarij situaciji u Hrvatskoj?

On je užasno sve kužio. Vidio sam po nekim rečenicama – 'Ako hoćeš srušiti zgradu, zaposli se u Gradskom poglavarstvu.' Pa epizode o izborima, muljažama, prevarama... Bilo se je lako dogovoriti, on je sve sam radio. Meni je posebna fora i to što sam se izborio za svoj cast.  Producenti su počeli raditi castove, režiser je postao najmana radna snaga. Kad su mene zvali, uvjet je bio da pročitam tekst,a drugi uvjet je bio da ja hoću raditi sa svojim ljudima.

Inače svoje filmove radiš po vlastitom scenariju, da li bi volio snimati filmove po tuđem scenariju ili možda adaptacije hrvatskih pisaca?

Ja bi vrlo rado volio raditi po nečijem djelu, razne stvari mi padaju na pamet, čak i one od klasične literature.

Krleža?

Sad kad si spomenuo, pomislio sam i to neki dan, čak sam neki dan i kupio Krležine drame, čitao 'Vučjaka'. To je priča koja danas apsolutno može funkcionirati – čovjek se vraća s ratišta u neku vukojebinu, sve vrvi lopovima, korupcijom, ratnim profiterima...

Rad u kazalištu?

Ja se užasno psihički iscrpim kada radim u kazalištu. Da imam love, volio bih raditi skupe produkcije u kazalištu. Obzirom da sam likovnjak po struci, htio bih raditi nešto gdje mogu pokazati taj segment.

Koji bi ti bio sljedeći projekt?

Sada pišem nešto, imam neki scenarij. Žao mi je što HTV više zapravo nema televizijske filmove. Ja u svakom slučaju volim raditi igrane stvari, a za dokumentarno sam cijepljen. Kada sam počeo raditi na Akademiji, jedini uvjet je bio – nemojte da moram predavati nešto o dokumentarcima, jer o tome nemam pojma. Htio sam napraviti dokumentarac o prostituciji, pa je od toga ispalo - 'Rusko meso'...