Azijski kandidati za Oscara

Kako je izbor našeg domaćeg kandidata za Oscara ('Ta divna splitska noć' Arsena Ostojića) rezultirao zavrzlamama i blagim skandalom (film je navodno u distribuciju ušao dan ranije nego to dozvoljavaju strogi oscarovski propisi), ne preostaje nam ništa drugo do li se svrnuti na tuđe kandidate. Kako je rok za prijavu filma bio 3. listopada, a azijski filmovi u svijetu uživaju sve veću reputaciju, predstavit ćemo istočnjačke naslove koji se izboriše u borbi za zlatni kipić. Honkonška, kineska, japanska i južnokorejska produkcija – ogoljene i na gotovs!!!

Honkonški kandidat za ovogodišnjeg stranog Oscara je ni manje ni više nego mjuzikl – 'Perhaps Love' redatelja Petera Chan Ho Suna (naslovna), koji je zadnjih desetljeća bio nešto aktivniji kao producent. Variety se o naslovu izjašnjava u superlativima: 'Perhaps Love' je hiperdizajniran ultraromantičan film (u fokusu je ljubavni trokut) potkovan velikim ekstatičnim glazbenim brojevima i pan-azijskom glumačkom postavom, a jedina mu je mana nešto klimavija radnja. Od ostalih se pluseva spominje činjenica da će Chanov uradak poslužiti kao pravi lakmus papir za ponovni povratak mjuzikla (niti jedan nije snimljen četiri desetljeća), ali i reference na poznatije holivudske naslove: 'Chicago' i 'The Phantom Of the Opera'.

Plesnjačku atmosferu dobrano podgrijavaju cirkusanti i akrobati, ali i radnja koju je najbolje opisati kao film unutar filma. Prva press projekcija na Mostri dala je nagovijestiti zanimljivo ostvarenje, iako svjetski kritičari smatraju da će naslov mnogo više uspjeha imati na azijskom tržištu.

Kineski kandidat 'The Promise' novo je djelo Chena Kaigea, stričeka koji je međunarodnu pažnju zaokupio filmom 'Zbogom moja konkubino'. I Kinezi su se isprsili nabrijanom, najglomaznom produkcijom ikad koja je teška cca 35 milijuna dolara (pomogla je i Južna Koreja), a fantasy se ep, ne bi vjerovali, opet vrti oko ljubavnog trokuta. Kuteve predstavljaju general, princeza i rob upleteni u velike riječi – obećanje, izdaja, nacija i ljubav. Međunarodnu su distribuciju na sebe preuzela braća Weinstein i njihova kompanija, pa mirne duše možemo zaključiti da je riječ o ziceru.

'Blood and Bones' u režiji Yoichia Saia u trci za stranog Oscara brani japanske boje. Za razliku od zaljubljenih i u idilu uljuljkanih kineskih predhodnika, Sai je gledateljima osigurao poštene količine dramljenja. IMDB navodi da je sam redatelj na ekranizaciju bestselera Yamamota Syguroa čekao šest godina tj. toliko dugo dok Takeshi Kitano nije oslobodio svoj prenatrpan raspored. Uz odmjerenu dozu nasilja glavnog junaka Shunpeia (Kitano) koji radi u tvornici ribe, Sai predstavlja tešku socijalku o korejskim doseljenicima u Japan. Film je od prvog prikazivanja na vrh jezika svakog kritičara (što neki pripisuju Kitanovim bravurozama), traje pune 144 minute, a pokriva čak 6 desetljeća u životu imigrantske obitelji.

Istočnjački oskarovski pregled završavamo s dragim (južno)Korejcima. 'Welcome to Dongmakgol', redatelja Park Kwang-hyeona, je ustvari ratna drama koju je do dana današnjeg na prostoru Južne Koreje vidjelo sedam milijuna gledatelja. Na južnokorejsku filmsku renesansu nećemo vas podsjećati, no ovaj je naslov u samo pet tjedana svog prikazivanja stigao na četvrto mjesto top 10 ljestvice svih vremena. Priča temeljena na poznatoj južnokorejskoj drami i smještena u rano razdoblje Korejskog rata poigrava se motivima hladnog rata, humora lokalaca i junaštva pojedinaca.

Variety navodi da se uz sve to naslov može pohvaliti simpatičnom glumačkom ekipom, idealnom kombinacijom realnog i nostalgičnog, te zaključuje da je pravo čudo da se film još nije našao na međunarodnom repertoaru.