Otvoren 3. ZagrebFilmFestival!

Što jest, jest – otvaranja ZFF-a već su tradicionalno, sada već treću godinu za redom, popraćena skečevima gdje se u nenamjernoj dovitljivosti natječu čas visoki uzvanici čas otkačeni prevoditelj. 17. listopada, jučer pravo u 20 sati, crvena je SC-ova dvorana bila dupkom puna, a neki su svoje časno mjesto potražili i na podu. Uz vidljivo zadovoljne organizatore, najbolje je raspoložena bila publika – naprosto željna i najmanjeg miga za zviždanje i aplauz.

Nakon kratkog B.T. Matićeva uvoda i prvog prevoditeljeva gafa (čovjek je na sveopću radost publike preveo da će festival trajati šest godina a ne dana), festivalskog je direktora najprije izljubio Srećko Šestan, zamjenik ministra kulture Biškupića, na urlik publike izjavio: 'Nije to što mislite', javno žalio što nema više hrvatskih filmova koje financira naše (i vaše) Ministarstvo, domaći program umjesto Kockica nazvao Kokice, te B.T.-a izljubio još jednom. Razdragana je publika bila još u transu kada je festival službeno otvorio Milan Bandić, te mikrofon prepustio Joanni Scanlan, glumici iz kratkog igranog filma 'Butterflies'.

Kada je, uz već cijeli podulji popis, pozornicom najnonšalantnije i najnormalnije na svijetu prošetala mačka, temperatura publike bila je taman. Ukoliko se nekome ovako detaljan info o govorancijama čini predug, odmah bacamo blitz objašnjenje: kao što se već prvog dana presice moglo čuti od gostiju i članova žirija, ZFF se ipak ističe svojim duhom i atmosferom. Prema tome, uvijek prisutna ležernost i humor koji tome pride spontano su prerasli u ZFF-ovski zaštitni znak.

Prvi prikazani kratki film 'Butterflies' mladog belgijskog autora Maxa Jacobya svojim je naglim završetkom te neodređenim naznakama zlostavljanja koje su mašti svakoga dane na volju, nešto iznenadio još uvijek neozbiljnu publiku. Iako je pljesak kasnio koju sekundu, 'Leptiri' su savršeno pripremili teren za Jana Cvitkoviča i nagrađivani 'Odgrobadogroba' koji se također temelji na psihološkom raspletu same radnje i razotkrivanju dubljih motiva likova.

Strah od smrti i od života kojima se Cvitkovič bavi, light puhačke obrade pop pjesmica 90-tih, solidna glumačka izvedba te iznenadni tragični ton koji se naglo pojavljuje u zadnjoj trećini filma (ili sam samo ja tog dojma?) slovenskom su redatelju zasigurno donijeli bodove kod zagrebačke publike (od nekog sam lika iz publike čula zanimljivu usporedbu: slovenski Kusturica, rekao je). I dok su se neki bavili poetikom slapsticka u presjajnom i genijalnom 'Ledenjaku', ostala je ekipa žurno poradila na promilima za šankom i bacila tanac uz orkestar Putrauke (isti je radio glazbu za 'Odgrobadogroba').

Ljudi, za vas ne znam, ali mi smo u SC-u!