Intervju: Marija Škaričić, Gospođica

4. Zagreb Film Festival otvorio se premijernom projekcijom 'Gospođice' redateljice Andree Štake. Glavne uloge u pobjedniku ovogodišnjih Locarno i Sarajevo Film Festivala podijelile su Mirjana Karanović, Ljubica Jović i Marija Škaričić. U filmu se u jednom švicarskom restoranu i isprepliću sudbine Srpkinje, Hrvatice i Bosanke. Potonju glumi Marija Škaričić, koja nam je ispričala koju o filmu, kolegicama i atmosferi na setu.

Kako je došlo do suradnje s redateljicom Andreom Štakom na filmu 'Gospođica'?

Bila sam pozvana na casting, prošla sam u uži krug i otputovala u Beograd na probe s Andreom i Mirjanom Karanović. Pri prvom sam susretu imala osjećaj da je to jedna dobra priča i da Andreu i mene povezuju slični interesi i pogledi na život, svidio mi se način na koji smo razgovarali o scenariju i jako sam poželjela tu ulogu.

Andrea se ipak isprva odlučila za jednu drugu glumicu, bilo mi je žao i pomislila sam da je to zapravo čudno jer sam bila uvjerena da moramo zajedno raditi. Uskoro sam na to zaboravila, a nakon par mjeseci su me pozvali i šokirali pitanjem jesam li još uvijek zainteresirana za ulogu. Spakirala sam se, naravno, i u roku od dva dana bila na snimanju u Zurichu. To je bilo ludo iskustvo.

U filmu glumite Bosanku oboljelu od leukemije. Kako ste se pripremili za ulogu za koju ste nagrađeni i Srcem Sarajeva ove godine?

Za temeljite pripreme nisam imala vremena, uloga i atmosfera u meni nastajala je tijekom snimanja. Radile smo zaista naporno i pošteno, isprobavale razne varijante i rješenja, puno razgovarale, istraživale, pitale se. Ono što nas je vodilo bila je intuicija, hrabrost i zajednički interes da stvorimo nešto što nama ima smisla. 

Redateljica je žena, producentica je žena, glavne su uloge ženske. Postoji li kakva bitna razlika od rada na, grubo rečeno, pretežito muškom filmskom setu?

Postoji razlika, ženska energija različita je od muške i to je činjenica. Žene su po prirodi intuitivnije i senzibilnije i imaju drukčiji pristup i interes. Međutim, ono što je važno je da li radiš s redateljem/icom koji zna što hoće, koji osjeća ono o čemu snima film i imate li obostrano povjerenje. Ima raznih žena i raznih muškaraca tako da je nemoguće na ovo pitanje općenito odgovoriti. Stvarno, ima nas svakakvih..  

Kako vam je bilo raditi s Mirjanom Karanović, izuzetno cijenjenom i obožavanom glumicom na našim prostorima?

Divno. Mirjana je zaista velika glumica i posebna osoba. Vrlo je direktna, snažna i iskrena žena, a meni je pružila ogromnu podršku i poštovanje. Od nje sam puno naučila, prije svega to da neke stvari mogu biti jako jednostavne. Sve mi se više čini da je jednostavnost ključ koji otvara mnoga vrata, a ja jako volim komplicirati sve čega se dotaknem.

Za dvije ste svoje uloge nagrađeni Srcem Sarajeva, za ulogu Maje u filmu 'Ta divna splitska noć' i za ulogu Ane u 'Gospođici'. U međuvremenu ste publiku oduševili i u uspješnom domaćem filmu 'Što je muškarac bez brkova?'. Što tražite u ulogama koje prihvaćate, kakve izazove u radu priželjkujete?

Volim pročitati scenarij koji stvarno prikazuje određeni segment života, osjetiti da tema i atmosfera nude nešto autentično, o čemu ima smisla progovarati. To se odnosi i na ulogu, zanima me da je ostvarim što je moguće stvarnije, da to bude osoba koju je moguće zamisliti u svijetu koji nas okružuje, što je prilično velik zahtjev. Mislim da sam neke stvari tek počela razumijevati i čeka me još puno učenja. Na dosadašnje prilike se ne mogu požaliti, imala sam sreće i zadovoljna sam s projektima na kojima sam dosad radila. Priželjkujem da i dalje bude tako a hoće li biti, to stvarno ne znam.

U posljednje smo vrijeme svjedoci iznimnih uloga vaših kolega. Možete li nam izdvojiti domaće miljenike koje volite gledati ili glumce i glumice s kojima volite ili biste voljeli surađivati?

Krešo Mikić, Leon Lučev, Bojan Navojec, Daria Lorenci, Zrinka Cvitešić, Olga Pakalović, Dražen Šivak, Franjo Dijak, Rakan Rushaidat, Jelena Lopatić, Jerko Marčić, Bruna Bebić…