5. ZFF napola - Tko preživi, pričat će!

Peti Zagreb film festival počeo je kao pravi festival crnjaka koji bi se mogao preimenovati i u Filmski festival bolesnika. Otvoren je srbijanskom dramom 'Klopka' Srdana Golubovića u kojoj glavni junak mora ubijati jer ne može planiti skupu operaciju, zatim je prikazana 'Slijepa planina', ultrapotresna priča o kineskom selu, u kojem pobacuju i ubijaju žensku djecu a zatim otimaju (siluju, zlostavljaju itd.) žene kojih nedostaje.

Od pobačaja, i to onih ilegalnih, stradavaju i Rumunjke u nagrađivanom '4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana', a slična sudbina zadesi i Ruskinju u meditativnom 'Izgnanstvu'. Jedan od najvećih hitova na matinejama je 'Sicko' Michaela Moorea, koji prikazuje američko zdravstvo kao toliko pohlepno za novcem da doslovce baca bolesne na ulicu ili ih ostavlja da umru. Drugi film na Matineji bio je 'Obitelj Savages', u kojoj je glavni lik senilni starac na samrti o kojem brinu njegova djeca, a kao da bolesnih ljudi nije dosta, zdravstvenih problema u filmu ima i pas.

Da je zdravlje najvrednije od svega neki shvaćaju i doslovce, pa imamo i dokumentarno prikazanu 'Iransku rasprodaju bubrega'. Dok je Marko Šantić u prošlom kratkišu na ZFF-u furao bolesnika u Sloveniju, sada se bavi hrvatskim braniteljem koji zbog PTSP-a  živi u 'Rupi'. To pokazuje da je za zdravlje naročito opasan rat, zato 'Talijanski doktor' operira po Afganistanu i liječi žrtve mina, Kanađanke su depresivne jer 'NATO je bombardirao moju obitelj', Mađari ginu kao muhe dok se protiv Sovjeta bore za 'Slobodu, ljubav', a u Bosni se ljudi već desetljećima dijele na 'Žive i mrtve', dok je ratno iznenađenje jedino 'Povratak mrtvog čovjeka'.

Zanimljivo je da se Srbi najviše bave mentalnim stanjem nacije, njihov 'Eho' efektno pokazuje kako se u duševnoj bolnici nalaze razni tipovi ljudi, no oni najopasniji nalaze se na vlasti. Osim Šešelja najefektniji je primjer Koštunice koji razgovara sa sovama koje su mu 'prvi savjetnici'. Kada su takvi tipovi 'normalni', nije ni čudno da se protiv sistema bune samo 'Poludeli ljudi' u filmu Gorana Markovića, koji pokazuje da je jedan od najboljih političkih dokumentarista na ovim prostorima.

Možda i najbolji kratki film festivala također se bavi ludilom, i to shizofrenijom koju ima poludjeli ubojica. 'Ravnodušan' Tita Fernandesa rađen je s digitalnom kamerom koja snima sve iz perspektive protagonista, a taj napeti eksperimentalni film izgleda kao diplomski rad Briana De Palme.

Očekivanja je opravdala i fantastična 'Kontrola' Antona Corbijna, koja je osvojila i publiku i kritiku. Treba li naglašavati da je glavni lik teški slučaj: depresivni epileptičar sa samoubilačkim tendencijama. Drugi favorit publike i kritike je 'Orao protiv morskog psa', nezavisna komedija Taike Waititija. Baš kao što je prošle godine na ZFF-u 'Život drugih' bio opravdano najbolji film po mišljenju publike i kritike, a 'Mala miss Amerike' je bila 'miss simpatičnosti', tako bi i ovaj film, ako ne dobije neku od glavnih nagradu, zaslužio barem posebnu nagradu za najzabavniji film.

I dok prema glasovima publike iznenađujuće dobro stoji sumorna 'Slijepa planina' Lija Yanga, vrlo dobre reakcije gledatelja ima i film koji je otvorio festival, 'Klopka' Srdana Golubovića. Film je dinamično režiran i bez praznog hoda, pa ne čudi da tako efektna priča (moraš ubiti nevinog da spasiš vlastito dijete!) već prodana u Hollywood radi izrade rimejka. Reakcije publike na 'VHS Kahlouchu' Nejiba Belkadhija pokazuju da bi taj film mogao nositi titulu 'najzabavnijeg dokumentarca', priča o filmašu koji si pali kuću i reže žile da bi snimio film je predobra da bi bila istinita, ali ipak jest. 'Duhovi cité Soleila' još jedan je efektan dokumentarac koji spaja povijest i politiku, hip-hop i nasilje u priču o haićanskim bandama koje se furaju na gangsrta-rap, a njihovi članovi i završavaju slično kao i Tupac.

No bez brige, nije sve toliki crnjak. Čak i uz takvu tematiku, filmovi su dovoljno privlačni da publika hrli na festival i po hladnoći i kiši, a darkerska 'Kontrola' već je ponudila novi trend koji očekujemo u drugoj polovici festivala - glazbu! Opširnije o filmovima iz konkurencije i dodatnog programa saznati ćete po završetku festivala. Naravno, jedino ako vaš reporter preživi ubitačni tempo i maraton od 12 sati filmova dnevno bez sna. Ako i završi kobno, bez brige - očekujte film o tome na sljedećem ZFF-u...

Siniša Paić