Festival propalih filmova

Kolege iz Bosne javljaju kako će se po drugi puta u Beču odigrati 'Festival propalih filmova'. Organizatori ističu da je osnovna namjera Festivala 'podrška neprihvaćenim režiserima', koji su, realizirajući svoje ostvarenja, uložili mnogo truda. To što se 'ne uklapaju u okvir' današnje, komercijalne kinematografije, po njima 'ne treba biti razlog za njihovo potpuno ignoriranje'.

Filmovi koji nikad nisu dobili priliku da budu predstavljeni široj publici, bit će od 11. do 13. prosinca prikazivani filmofilima, ljubiteljima trasha, mazohistima i ostalim zainteresiranima. A nije dovoljno bilo biti samo omrznut i odbijen, svi festivalski filmovi morali su zadovoljiti određene uvjete.

Režiseri su tako 'morali imati namjeru da naprave kvalitetno umjetničko djelo', 'filmsko ostvarenje je moralo biti odbijeno na nekom filmskom festivalu ili kod neke televizijske kuće', a režiseri su morali imati 'uvjerljive razloge zašto su odbijeni'. Istina, neki filmovi su i u katalogu festivala kategorizirani kao trash, što znači da su režiseri možda i nisu imali namjeru napraviti kvalitetno djelo, no nećemo previše cjepidlačiti. Navedene preduvjete ispunilo je 54 filma koji će, ehm, 'imati čast' biti prikazani na 'festivalu najgorih'.

Projekcije će se odvijati u kinu Breitenseer Lichtspiele, koje je osnovano još davne 1905. godine. To najstarije bečko kino inače uz klavirsku pratnju pušta klasike nijemog filma, a nakon tako elitnog mjesta Festival propalih filmova odlazi na turneju po Muenchenu, Berlinu, Bremenu i Frankfurtu.

Jedan od filmova koji će biti prikazani je i 'Made by Sein Wien', priča o stanovniku Mianmara koji ima želju sagraditi helikopter. Od bizarnijih filmova tu je i film Juana Carlosa Recaldea 'Diktatori ljube bolje' /naslovna/, komedija o odnosu Hitlera i njegovog ministra za propagandu Goebbelsa. U negativnoj recenziji priloženoj uz film navodi se kako se 'samo Južnoamerikanac mogao tako šaliti s Hitlerom', a nisu dobro prošli ni filmovi koji u naslovu imaju 'sranje' ('Dreckmonster') – kritičari su uglavnom ocjenjivali da takvi naslovi dobro predstavljaju film.

Baš pred Europsko nogometno prvenstvo, na repertoaru se nalazi i nekoliko filmova za (intelektualno nezahtjevnu?) nogometnu publiku. 'Dawn of the Dorks' iliti 'Sumrak idiota' je kombinacija snimaka pijanih navijača sa prošlog nogomenog prvenstva i fiktivnih zombi priča. Među svim tim igranim, kratkim, eksperimentalnim i dokumentarnim filmovima našao se i jedan film s hrvatskom tematikom – 'Vlado Kristl' Johanne Pauline Maier i Markusa Nechlebe. Filmaši su se očiti potrudili da naprave čim detaljniju biografiju tog hrvatskog filmaša i slikara jer dokumentarac traje čitavih 87 minuta, ali pokojni Kristl očito nema sreće čim je film uvršten baš u ovaj festival.