Post festum 54. Berlinalea
Festivalska strka je definitivno gotova pa se sad u miru možemo ozbiljno osvrnuti na filmove koji su obilježili ovogodišnji Berlinale.
U devet festivalskih dana prikazana su dvadeset i tri filma u konkurenciji i svi su se oni nadali zlatnim i srebrnim medvjedićima. Kako to već obično biva, samo su neki od njih slavili nakon svečane dodjele nagrada u Berlinale-Palastu. O dobitnicima odlučuje međunarodni žiri, a njime je ove godine presjedavala Amerikanka Frances McDormand. Ostali članovi su bili Maji-da Abdi (Etiopija), Valeria Bruni Tedeschi (Italija), Samira Makhmalbaf (Iran), Peter Rommel (Njemačka), Gabriele Salvatores (Italija) i Dan Talbot (USA).
Oni su najboljim proglasili film redatelja Fatih Akina 'Gegen Die Wand' (Head On), ljubavnu priču o dvoje Turaka rođenih i odraslih u Njemačkoj. Cahit i Sibel su glavni likovi kojima je zajedničko da su se oboje pokušali ubiti. No to im nije baš pošlo za rukom.
40-godišnji Cahit pokušao je konačno zatomiti bijes u sebi, nakon što mu to nije uspjevalo ni s raznim drogama ni s alkoholom. Sibel ima 22 godine i, za razliku od Cahita, previše voli uživati u životu. Za nju je samoubojstvo pokušaj bijega od predodžbe njenih roditelja o tome kako bi se trebala ponašati mlada, pristojna muslimanka. Jedini način da se sada otarasi čednosti koju joj nameću roditelji je da se uda za Cahita. Zaprosi ga i on pristaje, u nadi da će napokon učiniti nešto korisno sa svojim životom. Par započinje dijeliti stan, ali ne i život. Oboje imaju ljubavnike, ali uskoro se Cahit zaljubljuje u Sibel. U napadu bijesa Cahit ubije jednog njenog ljubavnika, a osramoćena Sibel odlazi u Istambul. Film je dirljiva priča o srazu tradicije i modernog u životima djece emigranata.
Velika nagrada žirija dodijeljena je redatelju Daniel Burmanu za 'El Abrazo Partido' (Lost Embrace), a Daniel Hendler je proglašen najboljim glumcem za ulogu Ariela. On je mladi Židov čiji se cijeli život odvija u malom shoping centru u Buenos Airesu. Otac je napustio obitelj nedugo nakon njegovog rođenja kako bi se otišao boriti u Izrael. Nikad se nije vratio, a majka i brat nikad ne pričaju o njemu. Kad se jednog dana otac neočekivano pojavi pred njim, Ariel ga napokon može zagrliti i saznati što se zapravo desilo u njegovoj obitelji. Uz nestabilne emocije jednog tinejdžera u filmu se ocrtava i teška ekonomska kriza u Argentini.
Korejanac Kim Ki-Duk je za 'Samaritu' (Samaritan Girl) proglašen najboljim redateljem. 'Samarićanka' je mlada Yeo-Jin koja živi s ocem udovcem. Njena najbolja prijateljica Jae-Young je prostitutka, a ona joj je neka vrsta svodnice - brine se o njenim mušterijama i zaradi. Problemi nastanu kad usred racije Jae iskoči kroz prozor kako bi pobjegla policiji, ali pogiba i dok umire zamoli Yeo da joj dovede jednog od 'klijenata' u kojeg je zaljubljena. On pristaje to učiniti, ali samo ako Yeo ode u krevet s njim, a ona pristaje zbog umiruće prijateljice. Od tog trenutka Yeo preuzima sve njene mušterije, ali samo kako bi im vratila njihov novac. Neobična i jezivo realistična priča o izopačenosti morala i društva.
Sličnu tematiku ima i 'Monster' za kojeg je Charlize Theron proglašena najboljom glumicom, kao i Catalina Sandino Moreno za naslovnu ulogu u 'Maria, Llena Eres De Gracia' (Maria Full of Grace) redatelja Joshua Marstona. Maria je sedamnaestogodišnjakinja iz malog grada sjeverno od Bogote koja ima jednoličan posao na plantaži ruža. Nakon što se gadno posvađa sa šefom, odluči potražiti sreću u Bogoti. Na putu sreće starog znanca Franklina koji joj predlaže da krijumčari male paketiće heroina u svom tijelu. Iako je trudna, ona pristaje obaviti posao zbog pet tisuća dolara. Dva dana kasnije je u avionu za Ameriku sa 62 paketića heroina u želucu. Film prikazuje onu stranu narko-kriminala u kojoj nema jurnjava i pucnjava i u kojoj najčešće nastradaju oni koji su najmanje krivi.
Najboljom glumačkom ekipom proglašena je ona iz filma 'Om Jag Vänder Mig Om' (Daybreak) redatelja Björn Rungea. Agnes i Rickard se planiraju preseliti u drugi grad pa pozivaju prijatelje na oproštajnu večeru gdje će se do jutra otkriti tajne koje će temeljito ugroziti njihovu vezu. Anders je zidar koji naporno radi kako bi osigurao novac za svoju obitelj. Jedne večeri bračni par mu ponudi veliku svotu za ilegalan poslić koji jednostavno ne može odbiti. Anita nije vidjela svog bivšeg supruga već tri godine, a on se u međuvremenu oženio za ženu mlađu od njega 25 godina. Anita će neočekivano imati priliku posjetiti svog bivšeg i dobiti odgovore na pitanja koja ju već dugo uznemiravaju. Ove tri filmske priče govore o lažima, zavaravanju i ostalim ljudskim slabostima.
Jedan od zapaženijih filmova na festivalu bio je i 'Ae Fond Kiss' redatelja Kena Loacha koji je nagrađen nagradom Ekumenskog žirija, kao i Brešanovi 'Svjedoci'. 'Ae Fond Kiss' je drama o Casimu, DJ-u pakistanskog podrijetla koji radi u Glasgowu. On bi se trebao udati za svoju lijepu rođakinju, no upoznaje Roisin, mladu katolkinju. Strasno se zaljubljuju, ali kad se otkrije njihova veza izbije pravi sukob vjerskih zajednica, koji se žestoko odrazi i na njih dvoje. Očigledno, ove se godine žiriju sviđala tematika vjere i tradicije u životu mladih ljudi.
Međunarodni žiri za kratki film je također dodijelio nagrade u svojim kategorijama, o čemu smo već pisali, a popratili smo i uspjeh Brešanovog filma. Do slijedećeg Berlinalea nemojte smetnuti s uma koliki uspjeh za hrvatski film predstavlja što će 'Svjedoci' biti u međunarodnoj distribuciji. Ako vam se ukaže prilika da neki od ovih nagrađenih filmova pogledate u hrvatskim kinima obavezno ju iskoristite. Time ćete sudjelovati u ostvarivanju prave svrhe svakog ozbiljnog međunarodnog festivala - promicanju kulturnih razičitosti. A mi Hrvati smo u tome jako dobri, zar ne?
Nema komentara.