Leni - i nakon smrti kontroverzna

Odajući počast svim filmskim umjetnicima koji su preminuli tijekom prošle godine, Akademija je spomenula i Leni Riefenstahl, omiljenu Hitlerovu redateljicu. Negodovanje i nevjerica samo su neke od emocija koje je taj čin izazvao među prisutnima u Kodak Theatreu, ali i među mnogo više gledatelja pred malim ekranima.

Podpredsjednik Akademije za filmsku umjetnost i znanost Sid Ganis objasnio je da postoji posve jednostavan razlog zbog kojega je i njoj odana počast. 'Ona je navedena jer je bila umjetnica i sad je više nema,' pojasnio je Ganis i dodao kako nije bilo velike rasprave oko toga da li i njeno ime treba stajati na popisu. Spominjanje Leni Riefenstahl izazvalo je velike kritike Instituta za holokaust, koji ju je prozvao čistim primjerom koliko umjetnost može postati izopačena u službi fašizma, rasizma i genocida.

Leni je u rujnu preminula od posljedica raka, u snu, svom domu u Munchenu, u dobi od 101 godine. Nacistkinja, licemjerka, ulizica - samo su neki od pridjeva kojima su i za života etiketirali ovu ženu, ali ipak je bilo malo onih koji su osporavali njezin umjetnički talenat. Isto tako je neosporno da je Leni Riefenstahl bila najučinkovitije propagandno oruđe u službi Trećega Rajha.

Njezino najpoznatije djelo je dokumentarac 'Trijumf volje' o dramatičnim trenucima sa šestog kongresa Nacionalsocijalističke stranke u Nurnbergu 1934. godine. Leni je za njega dobila enormne svote novca i trideset kamera, a sama montaža je trajala 18 mjeseci. Film je ispao spektakularan, savršeno montiran i tehnički izveden, ali ipak više propagandan nego dokumentaran. Zbog toga je 'Trijumf volje' i dan danas zabranjen u Njemačkoj.

Slijedeći veliki projekt bila je dvodijelna 'Olimpija', o Olimpijskim igrama održanim 1936. u Berlinu. Tim filmom je Leni zacementirala svoju reputaciju talentirane umjetnice koja se stavila u službu nacističkog režima. Nakon Drugog svjetskog rata našla se na crnoj listi umjetnika koji su surađivali s bivšom vlašću i iako se posvetila fotografiji, mnogi časopisi su je godinama bojkotirali.

Leni se nikad nije ispričala za svoju suradnju sa Hitlerom. Tvrdila je da je samo iskoristila pruženu priliku kako bi se afirmirala kao umjetnica i da nije znala za koncentracione logore i ostala nacistička zlodjela. Ipak, priznala je da se osobno divila Hitleru i da je tražila sastanak s njim. 'Beskompromisno sam odbila rasnu teoriju nacista pa nikada nisam ni mogla postati članom stranke, no svidjela mi se njegova socijalna politika,' napisala je u autobiografiji 'A Memoir'. Godinama je reanimirala svoj umjetnički ugled, odlučna da ostvari vlastiti životni trijumf volje.

Postupno joj je to i uspijevalo, a klupko uspjeha se počelo odmotavati s fotografijama sudanskog plemena Nuba. U 72. godini Leni se počela se baviti ronjenjem i proučavanjem podmorja. Svoj prvi film, nakon pedeset godina pauziranja od redateljskog posla, prikazala je malo prije svog stotog rođendana. 'Underwater impressions' je zbirka snimaka nastalih tijekom nešto više od dvije tisuće urona u Indijskom oceanu kroz dvadeset i pet godina.

Svoju uzbudljivu i tegobnu životnu priču odlučila je sama ispričati. Snimajući biografsku verziju filma o svom životu 2000. godine je u Sudanu preživjela pad helikoptera. To nije bila prva njena velika nesreća, u potrazi za filmskom lokacijom u Sudanu teško je ranjena u automobilskoj nesreći točno pedeset godina prije ovog udesa.

Leni, pravim imenom Helena Bertha Amalie Riefenstahl, rodila se 1902. u Berlinu. Htjela je postati balerina, ali ju je privuklo slikarstvo zbog čega se upisala na Likovnu akademiju. Kratko vrijeme je bila u braku s njemačkim časnikom, a nije imala djece. Pričalo se da je bila smrtno zaljubljena u Hitlera, a bilo je i glasina da je lezbijka. Njezina jedina i vječna ljubav ipak je bio samo film - zbog njega i za njega i bila je u stanju napraviti ama baš sve.