Daleko je Koreja

Nova studijska podružnica velike holivudske kompanije Focus Features otkupila je prava za američki remake korejskog hit hororca 'Phone'. Radnja pomalo nalikuje na onu iz 'Kruga'.

Mlada novinarka prisiljena je promijeniti broj mobitela nakon što je zbog svojih kontroverznih članaka počela primati prijeteće pozive. Kad se kćerka (naslovna fotografija) njezinog prijatelja javi na novi telefon počne se ponašati vrlo čudno. To nagna novinarku da sazna što više o bivšim vlasnicima svog novog broja, a otkriva da su svi umirali misterioznom smrću.

Originalni film, u režiji Byeong-ki Ahna, bio je jedan od najgledanijih u Koreji prije dvije godine, a vidjelo ga je skoro dva milijuna ljudi. U te dvije godine rekordi gledanosti su drastično porasli, pa je ove godine najgledanije filmove vidjelo oko deset milijuna ljudi. Južna Koreja ukupno ima oko 45 milijuna stanovnika.

Najzanimljivije u cijeloj priči je što te rekorde drže domaći, korejski filmovi. 'Silmido' se temelji na istinitoj priči o grupi Južnokorejanaca koji se pobune tijekom svoje vojne obuke, a 'Taegukgi' oslikava odnos dva brata tijekom Korejskog rata (1950.-1953.). Oba filma se, dakle, bave burnom poviješću Korejanskog poluotoka, ali se oba prikazuju u europskim i američkim kinima.

Mnogo veći proboj nego na zapadna tržišta, korejski filmovi ostvarili su u svojoj regiji. Filmovi su postali jedan od najvećih izvoznih proizvoda te države, nadmašivši po brojkama čak i tradicionalne industrije poput obućarske ili drvne.

Cijeli ovaj 'boom' nije se desio sam od sebe. Iza njega stoji promišljena kulturna politika, ali i agresivna marketinška strategija koja podupire domaći film u odnosu na strane. Hollywoodu se nimalo ne sviđaju restriktivne kvote koje ograničavaju uvoz stranog filma i svim se svojim lobističkim silama trudi promijeniti to stanje.

Korejanci su tvrdoglavi i ne daju tako lako Amerima da i ovdje 'navuku vodu na svoj mlin'. Postojeću kvotu kojom se određuje da se domaći filmovi u kinima moraju prikazivati 40 posto vremena ne namjeravaju uskoro mijenjati. Jer, unatoč ograničenjima, blockbusteri poput 'Gospodara prstenova: Povratak kralja' imaju mjesta i u kinima i kod publike.

Megalomanski Hollywood po tom pitanju i nema nekog velikog razloga za nezadovoljstvo. Oni koji su uistinu ugroženi zabranom su nezavisni filmovi i filmovi koji dolaze iz Europe i ostatka svijeta. Rasporedi korejanskih kina do posljednjeg se termina popune domaćim i holivudskim blockbusterima, a za ostale jednostavno nema mjesta.

Teško ćete igdje u svijetu naći primjer da se u jedan film prikazuje u polovici od svih kino dvorana u državi, kao što je to bio slučaj u Južnoj Koreji. Za ovakvo zaposjedanje kina najviše su krivi vlasnici velikih multipleks dvorana. Nerijetko, su oni ujedno i producenti domaćih blockbustera kojima je u interesu popuniti svoje dvorane. Ne promociji se ne štedi i onda se lako desi situacija da domaći film vidi više od 20 posto ukupnog broja stanovnika.

Kako bi očuvali raznolikost filmske ponude, razne kulturne i filmske institucije predlažu da se odredi kvota i za nezavisne produkcije ili da se usvoji, takozvani 'Francuski model'. Prema njemu jedan se film istovremeno može prikazivati smao u dvije dvorane pojedinog multipleksa.

U usporedbi s hrvatskim filmom to su već slatke brige. Mogućnost da film s tematikom poput Brešanovih 'Svjedoka' vidi oko milijun i tristo Hrvata čini se znanstveno-fantastičnom. U postojećim uvjetima vjerojatnije je da će vanzemaljski brod sletjeti nasred Trga bana Jelačića. Tko zna, da nas distributeri ne prekrcavaju raznim uvoznim filmskim smećem i da u državi imamo više od jednog multipleksa, možda bi i vanzemaljsci sletjeli.