Braća Q - mračna čarolija
Braća Quay su režiseri očaravajućeg kratkog filma koji su kultni status dobili kroz dugotrajan i nekonvencijalan stvaralački rad koji je išao nekako ovako…
Amerikanci po rođenju, ali sa cijelim radnim vijekom provedenim u Engleskoj, braća Quay, točnije jednojajčani blizanci Stephen i Timothy Quay, već 25 godina prave čarobne, uznemirujuće i hermetične filmove. Njihova djela nemaju točno određen narativni tok, uronjena su u nadrealan svijet snenih atmosfera negdje na pola puta između mitova i noćnih mora.
Lutke i animirani objekti i subjekti koje nalazimo u njihovim filmovima izgledaju, najblaže rečeno, kao proizvodi mozgova utopljenih u absint, iako se u njihovim filmovima može očitati racionalnost ekspresionizma istočne Europe. Kako braća Quay imaju status kultnih figura u filmskom svijetu, a široj javnosti su prilično nepoznati, odlučili smo pokušati promijeniti tu činjenicu. Možemo vam za početak reći da ste gotovo 100% vidjeli bar djelić rada braće Quay, a da toga niste ni svjesni.
Naime, oni stoje iza sekvence sna u Fridi (na pojedinim DVD izdanjima nalazi se i interview sa braćom Quay), a i Peter Gabrielov spot 'Sledgehammer' također ima njihove prste u sebi.
Kad su Quayovi upitani za par biografskih činjenica, početni odgovor je stigao u njihovom filmskom stilu: ‘Svaki od nas ima jedan atrofirani testis i osjećamo laganu privlačnost prema guskama’. Uozbiljivši se, ili bar prebacivši se u ‘normalan svijet’ tvrdili su da su svoje bavljenje filmom i korištenje lutaka i animacije dobili u nasljedstvo: ‘Jedan očev djed je bio krojač u Berlinu s trgovinom u Philadelphiji, a drugi je pravio namještaj. Majčin otac je popravljao drveni namještaj i bio odličan u svom poslu, a također je bio šofer u vrijeme kad je Philly imala valjda 5 auta. Tako da po pitanju lutkarstva sve je tu: mašine, drvodjeljstvo, krojenje.’ Ovo je klasičan primjer u kojem na najobičnije novinarsko pitanje oni prezentiraju intiman svijet u koji se lako može povjerovati, ali očito je da je cijela priča mitski konstruirana. Taj princip preslikava se i na njihove filmove.
Kako je poznato da su blizanci i inače povezani načinom koji znanost još ne može objasniti, tako braća Quay učestalo jedan drugome dovršavaju rečenice, a svu svoju korenspodenciju s bilo kim, obojica potpisuju jednostavno sa ‘Q’. Svi njihovi interviewi, članci o njima i mnoge kritike pokazuju jednu stvar: na filmu i izvan njega, ovi identični blizanci su enigma.
Rođeni su 1947. u Norristownu u Pennsylvaniji gdje su pohađali Philadelphia ‘College of Art’ da bi nakon toga preselili s u London na ‘London's Royal College of Art’. Dakle, samo Art, samo smjerovi ilustracije i samo u paru. U Londonu žive sve od tada, skupa, i rade u Koninck Studiju, koji su osnovali zajedno s prijateljem i producentom Keith Griffithsom s kojim su napravili svoj prvi film 1979. Nocturna Artificialia.
Nocturna Artificialia (21’) shvaćena je kod većine kao oda nepostojanju: osamljena figura zuri kroz prozor, izlazi noću na ulice, postaje paralizirana i nesvjesna zbog obližnjeg prolaska tramvaja te se odjednom nađe ponovo u svojoj sobi, gdje pada u stolac, gdje se i budi. U njihovom prvom uratku priču i simboliku je prilično lako pratiti, međutim, kako su napredovali, priče su im postajale sve apstraktnije.
Njihovi filmovi pod direktnim su utjecajem Jana Švankmajera: svo troje predstavljaju oštar, taman svijet u kojem je raspad dekor, ali Quayovi su svojim filmovima dodali neogotički touch, jako su intimni i svojeručno se bave animacijom, dok je Švankmajer dizajnirao svoje filmove, ali su drugi obavljali šljakerski dio same animacije. Lutke kod Quayovih imaju slične creepy detalje ali su više ušminkane, dok se platnu odvija tok svijesti noćnih mora sa dozom humora.
Njihov film iz 1984. direktna je posveta Janu i zove se ‘Kabinet Jana Švankmajera’(14’). Film je konstruiran od 9 narativnih sekvenci u kojima lutak Švankmajer uči dijete-lutka i gledatelje o ‘važnosti objekata u animatorovom djelu, njihovoj transformaciji i bizarnim kombinacijama kroz specifičnosti filmskih tehnika, neobičnoj snazi kamere da stvari prikaže čudnima i subverzivnoj i radikalnoj ulozi humora’
1985. rade ‘Epic of Gilgamesh’ poznatiji kao ‘This Unnameable Little Broom’(11’), koji se labavo bazira na epu o Gilgamešu u kojem protagonist uhvati divljeg čovjeka šume s prostitutkom. U ovoj verziji epa divlji čovjek šume je lutka Mr. Punch koji jaše na nečem što izgleda kao zarđali tricikl. Quayovi su izrazili želju da jednom snime ostatak ove legende.
Dolazimo do 1986. i ‘Street of Crocodiles’, kojeg je njihov vjerni štovalac Terry Gilliam proglasio jednim od 10 najboljih animiranih filmova svih vremena u Guardianu. To je prvi film koji su snimili sa 35mm kamerom. Muzejski čuvar pljune na eksponat i time ga pokrene, uvukavši gledatelja u čudnu nigdjezemsku noć sa bizarnim lutkarskim ritualima.
Devedesete godine u Q-svijetu obilježavaju
* Četiri 3minutna filma iz serije ‘Mirna Noć’(1992) (‘Dramolet’, ‘Are We Still Married?’, ‘Tales From The Vienna Woods’, ‘Can’t Go Wrong Without You’), koji su zamišljeni kao MTVjevi ‘Umjetnički Predasi’.
* ‘The Comb’(1991., 17’) - u mračnoj sobi Trnoružice, braća Quay, a mi s njima, ulazimo u njen mozak i kopamo joj po snovima, uz zvuke violina, gitara, krikova i šaputanja, okupani zlatnom svjetlošću.
* ‘Anamorphosis’(1991., 15’) - fascinacija braće Q ezoteričkim iluzijama dobiva svoju savršenu realizaciju. Ova tehnika, koja se može naći na slikama 16. i 17. stoljeća, koristi se gustim linijama koje su postavljene tako da varaju oči gledatelja.
Od glazbenih spotova, radili su: ‘Look What the Cat Drug In’ grupe Long Way Down, čiji je frontman brat Sean Penna, Michael i ‘Black Soul Choir’ od 16 Horsepower.
Njihov jedini neanimirani dugometražni film je ‘Institute Benjamenta’ (1996., 105’) koji se odvija u školi za služinčad koja se sastoji od neprekidnih ponavljanja jedne lekcije. Naravno, to je samo punchline, atmosfera je ono nenadmašivo.
Zadnji radovi braće Quay su:
* ‘In Absentia’ (2000., 20’) . rađen u suradnji sa slavnim avandgardnim kompozitorom Karlheinz Stockhausenom koji je komponirao glazbu za film u kojem je komponirana ‘obična filmska’ i animirana slika žene u sobi koja svaki put iznova piše pismo jer joj pukne mina olovke.
* 'Phantom Museum' (2003., 12’) - neobična šetnja kroz neobičnu kolekciju Sir Henry Wellcomeove kolekcije medicinskih rariteta, uključujući medicinske venere (porculanska otvorena tijela na kojima su studenti učili dijelove tijela)
Trenutno Quayovi rade na filmu ‘Piano Tuners of Earthquakes’. Naslov sve govori, sigurno stiže još jedan od tamnih bisera blizanaca!
Na amazonu je dostupna kolekcija shortova braće Q i Institute Benjamenta. Oboje na DVDu.
Nema komentara.