Kawamoto Kihachiro samo za vas!

Počet ćemo sa općom ocjenom jučerašnjeg dana, a ona je konačno - pozitivna. Na žalost ne radi neke drastične promjene u organizacijskom smislu već radi dobrih filmova, ali i dobre povezanosti među ljubiteljima animacije. Lošoj promidžbi usprkos, kino, ali i prostor oko njega, bili su prepuni na obje večernje projekcije, čak se žicalo za kartu više i zadovoljavalo s neudobnim podom u nedostatku sjedalica! Takvo što se i očekivalo kada je riječ o velikom Billu Plymptonu koji je filmom 'Hair High' potpuno opravdao svoje ime ostavši vjeran tehnici i morbidno duhovitom žanru, ali ovaj put uz neophodno digitalno osvježenje slike. Čak je i švedski 'Među Trnjem' (Bland Tistlar / Among the Thorns, Uzi Geffenblad & Lotta Geffenblad) iznenadio prisutne svojom zanimljivom tehnikom i vrlo jednostavnom i zabavnom pričom o dječaku i njegovom ocu dirigentu, usred završnih priprema za koncert neukrotivog dječjeg orkestra.

Kao svojevrsni highlight večeri ipak je bio film autora Kawamota Kihachire 'Knjiga Mrtvih' koji se i sam pojavio na projekciji. Izvanredni lutkar, učenik velikog Trnke (čiji film 'Carev Slavuj' morate pogledati danas u 17 sati!) i Tadahita Mochinage svojim dugogodišnjim radom na animaciji lutaka uspio je i sam doseći njihov kultni status. Više o njemu i samom filmu prolistajte ovdje, a mi se bacamo na kratki intervju koji nam je ekskluzivno dao prije svog odlaska na festival u Francusku…

Nakon odgledanog filma koji završava sedmominutnom odjavnom špicom nismo mogli da ga ne pitamo tko su svi oni silni ljudi koji se na njoj pojavljuju!?
To nisu moji suradnici (uz gromki smijeh), njih nikada ne bi moglo biti tako puno. U Japanu je veliki problem s iznalaženjem sredstava za nezavisne animirane produkcije, koliko god se činilo da japanski film cvijeta i da tamo vlada masovna proizvodnja brzih manga filmova, u području kojim se ja bavim to nije tako. Nisam dio te generacije, ja i ljudi oko mene su odrasli uz tradicionalnu japansku kulturu i to je ono o čemu ja radim filmove, a u isto vrijeme želim to i pokazati mladim ljudima u Japanu i diljem svijeta. Ta silna imena na odjavnoj špici su ustvari moji donatori, svaki od njih je donirao financije za jedan frame u filmu budući da je ministarstvo doniralo samo trećinu potrebnih sredstava.

Kako ste se uopće odlučili baviti ovakvim načinom animacije?
Kada sam 1950. pogledao Trnkin film 'Carev Slavuj' nešto se u meni promijenilo, do tada nisam znao što želim raditi u životu, želim li se baviti animacijom, režijom ili nećim trećim. Ostao sam jednostavno zadivljen tim filmom i isti čas odlučio da je lutkarstvo ono pravo, toliki je utjecaj na mene imao taj film.

Taj čas ste odlučili da idete u Prag raditi sa Trnkom?
Odlučio jesam, ali sam morao čekati još deset godina da dobijem dozvolu izlaska iz zemlje jer je Japan još bio pod okupacijom saveznika.

Kako je bilo naći se u komunističkom Pragu šezdesetih kao jedan od rijetkih Japanaca?
Ne Jedan od rijetkih, JEDINI Japanac u Čehoslovačkoj u tom periodu!!! Ta zima je bila jedna od najhladnijih u povijesti, nije bilo struje i bio sam prestravljen. Nikako se nisam mogao naći sa Trnkom radi silnih prepreka pa sam počeo razmišljati o napuštanju Praga i odlasku u Pariz ili London, ali kad je došlo proljeće sve se promijenilo i stvari su krenule na bolje.

Ipak europska kultura nije utjecala na vaš rad, on se bazira isključivo na japanskoj tradiciji.
Trnka mi je jednom predložio da inspiraciju za svoje radove potražim u onome što mi je najbliže, a to je japanski tradicionalni lutkarski teatar Kabuki i No, te da pokušam stilizirajući ga napraviti nešto novo. Čim sam se vratio u Tokio krenuo sam proučavati tradiciju o kojoj ni sam nisam do tada znao dovoljno, a Trnka nikada u životu nije bio u Japanu.

Kako su vas primili ljudi u Pragu i Trnkinom studiju?
Bili su jednostavno predivni, svi su se trudili oko mene i oni su bili pravi razlog zašto sam ostao tamo toliko dugo.

Što mislite o Zagrebu i cijelom festivalu?
Već dugo želim doći na zagrebački Animafest, ali na žalost nisam do sad imao prilike jer od 1999. nisam imao vlastitog filma.

Ali film na kojem ste radili 'Winter Days' prikazan je na prošlogodišnjem Animafestu?
Znam, znam, ali tada mi to nitko nije rekao, da sam znao došao bih sigurno. Naknadno sam dobio razglednicu s pozdravima iz Zagreba potpisanu od nekih autora koji su bili prisutni  

Kako gledate na trenutni bum u dalekoistočnoj animaciji i razmišljate li o svojevrsnoj komercijalizaciji svojih radova u svrhu lakšeg prikupljanja financija?
Taj bum se ne odnosi na moje radove nažalost, novac ide nekim drugim smjerovima. Prije no što sam se počeo baviti animacijom dugo godina radio sam reklame, ali sada mogu reći da je to OTROV! (gromki smijeh 2) Čak i da nemam drugog načina prikupljanja novaca nikada se ne bi vratio tome.

Imate li neke učenike oko sebe koji uče od vas kao što ste i vi od Trnke?
Na ovom filmu je sa mnom surađivalo šestoro mladih ljudi u rasponu od 20 do 32 godine koji su zaista željeli raditi sa mnom na ovom projektu. Mislim da su se dobro istrenirali, a jedan od njih je već snimio samostalni kratki film.

Kakav je vaš odnos s lutkama?
Mnogo ljudi bavi se lutkarskom animacijom, ali mnogi od njih ne razumiju što je ustvari lutka. Trnka mi je jednom rekao da ljudi koji animiraju lutke kada im animacija ne uspije krive lutke, ali nije na lutkama da odglume već na redatelju da ih animira. To je problem, treba znati kako lutka razmišlja, potreban je zaista poseban odnos sa njima.

Kakvim vam se čini prijem filma 'Knjiga Mrtvih' u Zagrebu?
Publika u Zagrebu jednako je reagirala kao i mlada japanska publika, ali kao i publika u Karlovym Varyma gdje je premijerno prikazan u srpnju. Ovo je prilično kompleksan film i potrebno je zaista dublje poznavanje tradicije, a niti vi, pa čak niti japanske nove generacije to nemaju. Možda ovime nekoga zainteresiram na dublje proučavanja naše tradicije.