Wong Kar Wai, ukratko

Jer, naime, čini se da ta zemlja visokih nebodera, moćnih softvera i SARSA može ponuditi i puno više od onoga što nam naši filmski distributeri žele otkriti. Kao prvo, tu je nezaobilazni Bruce Lee (preteča slavnoga Bore Leeja) i cijela kung fu mitologija koja slijedi, zatim John Woo, 'Tigar i zmaj', Jackie Chan, Saolinski nogomet i uistinu mnogo kičastih filmova u kojima se prije hepi enda mnogo trese, lupa i udara...

No, nećemo sada trivijalizirati tu uistinu glomaznu i zabavnu filmsku hiperprodukciju, nego se čini da već polako možemo naznačiti kuda ovaj članak želi stići, a to je - dolazi li nam s tog dalekog istoka nešto kratko, a zabavno, popularno, a opet uronjeno u nezaobilazni honkonški folklor... Naravno, sve pretpostavke govore da se po logici velikih brojeva u tako gusto naseljenoj zemlji kratki filmovi MORAJU snimati, a i ovaj članak je sada već krenuo tim putem, pa bi suprotnim odgovorom poslije sljedeće interpunkcije neslavno završio.

Dakle, odgovor na pitanje nalazi se u tri orijentalne rječ'ce koje glase - Wong Kar-Wai. Taj je honkonški novovalovac druge generacije svoje filmove počeo snimati sredinom 80-ih godina s onu strane mejnstrima, baveći se društvenim i političkim pitanjima rodne mu zemlje i pomažući u stvaranju honkonškog identiteta koji se do tada uglavnom određivao u odnosu prema Zapadu ili Kini. Tu je fuziju Kar-Wai iskoristio u svojim postmodernim filmovima postavljajući protagoniste u otuđujuće intimne situacije koje je Zapad, naravno, vrednovao odličnom ocjenom i dodijelio mu zlatne i ine palme za svoja dugometražna djela ('Happy Together' i 'In The Mood For Love').

No, kakav bi to pretenciozni autor bio, a da ne iskoristi sve komercijalno-umjetničke aspekte Zapada. Reklame i tv-spotovi već su zainteresirali mnoge redatelje, a gospodin Wong izgleda nije mogao odoljeti slavnome BMW-u, još slavnijem krokodilu pod imenom Lacoste, moćnoj Motoroli i sveprisutnom Orange Franceu. Sve se dogodilo u samo nekoliko godina, i u samo nekoliko minuta. Devetominutna reklama za BMW pod nazivom 'The Follow' otkriva taktike kojima se služi Vozač pri praćenju žene za koju se misli da vara svojega slavnog i bogatog muža, a što se dogodi na kraju ovog detektivskog djelca, otkrijte sami, ali NE bez pratnje, jer reklama sadrži i neke scene namijenjene samo odraslim gledateljima.

Reklama za Lacoste (iz 2002.) sliči snenom scenariju za 'Izgubljene u prijevodu', samo što se ovdje susreću Zapadnjak i Azijatkinja i to u Šangaju kao idealnoj točki u kojoj se spaja istok i zapad, a sve završava, naravno, vrlo Lacoste.

Reklamni spot za Motorolu ima jednostavan zaplet, a i bez Kar-Waijeva potpisa ljubitelji opusa toga istočnjaka sa sigurnošću bi između stotinjak Motorolinih reklama mogli detektirati koja je djelo upravo toga honkonžana. Mlada žena pokušava dobiti bivšeg dečka na mobitel, prisjećajući se njihova susreta i veze u obliku raznih asocijacija koje su zapravo osnovni i jedini motiv u reklami. Cijelu je priču dobro sažeo jedan reklamni kritičar koji kaže kako mu još uvijek nije jasno da je Motorola dala zeleno svjetlo reklami u kojoj se njihov logo pojavljuje tek dvaput, a telefon samo sporadično. Poruka je reklame, dakle, kupite naše proizvode jer smo toliko kul da nam Wong Kar-Wai radi spotove koje nemaju veze s našim telefonima. 

Put u industriju spotova Kar-Wai je odabrao preko DJ Shadowa, čiji se troipominutni spot pod nazivom Six Days (naslovna fotka) sigurno vrtio na mnogim glazbenim televizijama. Naime, Wong i Shadow (što nije naziv nekog honkonškog filma) obostrano su cijenili rad svojeg filmskog/glazbenog kolege te su 2002. odlučili udružiti snage i snimiti video koji će uhvatiti samu srž pjesme Six Days. Stara zen mudrost, koja glasi 'sutra uvijek dolazi prekasno', urodila je odličnim spotom u kojem Chang Chen (Tigar i zmaj) i Danielle Graham (vodeća azijska manekenka) glume bivše ljubavnike, a Chen, nakon što ga Danielle prevari, sumanuto pokušava izbrisati svaki trag njenog postojanja, što mu ne uspijeva. A sve to pod budnim kamermanskim okom Christophera Doylea koji je kameru držao i Gusu Van Santu te Barryju Levinsonu.

No, da se ne bi previše udaljio od svojih korijena i uvukao u samo srce entertainment industrije, Kar-Wai se, uz svoje kolege Stevena Soderbergha i Michelangela Antonionija, prihvatio režije kratkoga omnibusa na temu erotizma i žudnje. Kratki 39ominutni film pod nazivom 'The Hand' intimna je i klaustrofobična priča o opsesiji krojača (Chang Chen) prekrasnom prostitutkom (Gong Li) smještena u 50te godine u grad koji je vrlo vjerojatno Hong Kong. Snimanje u slow motionu dodatno je naglasilo erotičnost cijele priče koja počinje trenutkom kada krojač uzima kurtizanine mjere da bi joj skrojio haljinu, a ona mu tiho u uho šapuće '...svaki put kada mi budeš radio haljinu sjeti se ovog osjećaja...'. Gospodin Kar Wai je, riječima mnogih filmskih kritičara, ovim kratkim ostvarenjem do nogu potukao svoje slavne kolege.

Dakle, dok nam u multipleksima ne zaigraju dugometražna ostvarenja ovog honkonškog čudaka, njegove kratke potražite na velikoj mreži. Kad ste već spojeni....

Više o Wongu Kar-Waiu