Tri horor ekstrema - Miike, Chan, Wook

No, 'Three Extremes' nije samo još jedan dar koji ćete naći zamotanog pod borom i mrziti svijet zbog kojeg se uz vestu sa šašavom aplikacijom, tople termo-čarape i žvake, našao i neki opskurni DVD. Naprotiv, danas predstavljamo najstrašniji trojac Hong Konga, Koreje i Japana zajedno koji je združenim snagama napravio jezivo dobar omnibus koji ćete veselo gleduckati i nakon prosinačkoga ludila.

Tri genijalna redatelja koja su slavu stekla strašeći ljude na različite načine, Takashi Miike, Fruit Chan i Park Chan Wook, vode vas u panazijski svijet strave koji traje puna dva sata, a svima koji su upućeni su sadržaj i formu popularnoga multikulturalnog horora 'Three' treba spomenuti kako su ove ekstremne priče nastavak prvotne trojke iz 2001. godine.

Prikazan na Venecijanskom festivalu u sklopu programa Midnight Screenings namijenenom žanrovskom filmu, tri ekstremne 40-minutne horor epizode vidjet će se i na sljedećem Sundanceu, pa ako ne planirate put u Ameriku, savjetujemo vam da pročitate što slijedi.

Honkošku je epizodu režirao Fruit Chan, a zove se vrlo jednostavno, i oh tako azijski, 'Dumplings'. Klasične se kineske okruglice spravljaju već tisućljeće i pol te gotovo svi gurmani dobro znaju koji to sastojci daju savršenu kombinaciju. No, okruglice koje radi Mei nisu namijenjene običnim ljudima... Jer ovaj je crno-komični horor baziran na staroj kineskoj izlječiteljskoj formuli koja uključuje jedenje posteljice iliti placente.

Tako se postarija glumica, kako bi poboljšala svoj izgled i zadržala svoga muža, uputi do naše Mei čije okruglice imaju, kako se priča, čudesne moći. No, kada se pojave popratne pojave koje uzrokuju abortirani fetusi, javlja se i prava horor priča o tome kakve su sve žrtve danas potrebne za pomlađivanje i uljepšavanje. (Prikazivanje epizode savjetujemo svima koji su za blagdane poželjeli šminku, frizuru i manikuru te odlazak u wellness centar.)

Majstor ceremonije i generacijski frend Shinya Tsukamotoa (Tetsuo, 1989.), Takashi Miike, pozabavio se japanskom ekstremnom epizodom. 'Box' donosi priču o uspješnoj spisateljici priča za djecu Kyoko čiji je privatni život, naravno, zakriven velom tajne pa ga čak ne otkriva niti svojem uredniku koji prema njoj osjeća mnogo više od poslovnoga odnosa.

Kyoko je, naime, u djetinjstvu doživjela tešku traumu kada je kao desetogodišnjakinja u mađioničarskoj točki slučajno zapalila i ubila svoju sestru blizanku Shoko s kojom se borila za naklonost poočima Hikitoa. Nakon te epizode dugo nije progovorila niti riječi, a sada je proganjaju noćne more (da je netko omata plastikom, ugura u malu kutiju i živu zakapa) te je svoj život podredila pronalasku poočima, koji, btw, strašno liči na njezinoga urednika... (Prikazivanje filma preporučujemo svima koji su za blagdane poželjeli iznenađenje.)

Park Chan Wook zaslužan je za posljednjih 40-ak minuta pod nazivom 'Cut'. A radi se, naime, o uspješnom filmskom redatelju koji je bogat, cijenjen, sretno oženjen, blag, drag i sve tako... Naravno, dok ga jednoga dana nakon završetka snimanja vampirskoga filma u vlastitoj kući ne dočeka tajanstveni stranac. Vrativši se na set, koji je kopija njegova doma, nalazi svoju ženu omotanu klavirskim žicama i s prstima zalijepljenima za tipke, što je učinio suludi statist koji prijeti da će je ubiti ako redatelj ne napravi nešto zlo, kao što je zadaviti oteto dijete...

Njegova je epizoda najstrašnija i naj-gore (ne u smislu superlativa od loš, iako se radi o superlativu), pa je vjerojatno ostavljena za kraj ovoga ekstremnoga omnibusa. (Prikazivanje preporučujemo budućim sretno oženjenim, blagim, dragim i tako to redateljima...)

Za kraj još možemo spomenuti da se radi o uistinu majstorskoj redateljskoj trojki koja genijalno barata kamerom, jezom i lirizmom svega strašnoga. Pa ako smo time otvorili novi filmski prozorčić svima koji su do sada čuli samo za istočnjačkoga horor mahera Hideoa Nakatu, dobro smo učinili. Dakle, kartice u ruke i u šoping...