Enigma videoumjetnosti

Ako se po jutru dan poznaje, tada će ovo sasvim sigurno biti dobra godina. Uz pokoji televizijski hit utopljen u novogodišnje blokbastere, ponedjeljak nam otvara mogućnost da bacimo pogled na radove koji preferiraju malo drugačiji vizualni, konceptualni pa i etički svjetonazor, i to upravo onih majstora koje možemo nazvati pionirima suvremenoga umjetničkog prikazivačkog off-streama.

Zagrebačka Galerija Miroslav Kraljević tako od 10. siječnja (19.00) prikazuje odabrani videoprogram iz zbirke novih medija Centra Georges Pompidou. No, ako i kojim slučajem propustite otvorenje jer biste pretenciozno premijerno ćaskanje radije zamijenili ugodnim mrakom filmske dvorane, do 4. veljače na istoj vas adresi očekuje taj videopostav iz pariškoga nacionalnog muzeja Moderne umjetnosti.

Iako nipošto nije mala stvar, ova je galerijska videoizložba pobočni program one velike koja se pod imenom 'Enigma objekata' do kraja veljače vrti u Klovićevim dvorima. Enigmatični naslov te izložbe okupio je sva ona djela za koja kustosi smatraju da tvore korpus suvremene umjetnosti druge polovice stoljeća (poput primjerice Warhola, Yvesa Kleina ili Royja Lichtensteina), a poziva se na činjenicu da je i Centar Pompidou 1977. otvoren izložbom najenigmatičnijeg umjetnika prošloga stoljeća – Marcela Duchampa glavom i bradom.

Tridesetak videoradova koje nam u sljedećih mjesec dana prikazuje Galerija MK od 60-ih godina 20. stoljeća pa do danas smatraju se pionirskim osvajanjem prostora tzv. novih medija, odnosno videa, videoinstalacija te performansa, a okupljena ekipa dostojna Galerije Tate Modern ili Guggenheima trebala bi privući baš sve vizualne tipove.

A što vas tamo očekuje? Počevši od 1968., kada je predstavljena Sony Portapak kamera koja je olakšala rad videoinstalatorima poput Garyja Hilla i interaktivnim medijskim pionirima poput Steine i Woodyja Vasulke, preko kontemplativnih radova o problemima tijela, roda i spola Vita Acconcija, višekanalnih videoprojekcija Pipilotti Rist, preispitivanja jezika slike Johna Baldessarija, radova eksperimentalnoga filmaša Petera Greenawayja, pa sve do genijalne, u nas i pomalo zaboravljene performerice Marine Abramović (naslovna) koja u svojim radovima propituje tjelesne i mentalne granice bića. A to čak nije sve...

I dok Nam June Paik, Joseph Beuys i Fluxusovci prže Klovićevim dvorima, a digitalna obitelj Vasulka Miroslavom Kraljevićem, u Kinu Tuškanac će tijekom siječnja (u tri nastavka) po prvi put u Hrvatskoj biti prikazan osmosatni film Jeana-Luca Godarda 'Povijest filma' ('Histoire(s) du cinéma'), u nas prevedeno s 'Filmske priče'. Sve u svemu, dobar početak godine za koju se nadamo da će tim putem i dalje nastaviti.