Gary Hill
Sjećate li se obećanja? Ne prestajemo dok vas ne sludimo opskurnim videoartistima iz cijeloga svijeta! Lekcija treća – Gary Hill! Instalator iz Californije!
Gary Hill, jedan od najvažnijih suvremenih umjetnika koji je svoj rad posvetio istraživanju odnosa između riječi i elektroničke slike, proslavio se HC radovima koji jednako duguju lingvistici koliko istraživanju tijela i mogućnosti medija. Ne čudi stoga što se taj mračnjak riječi, piksela i elektroda iz sunčane Kalifornije preselio u kišni Seattle u kojem su se svojedobno ubili momci poput Cobaina i Hendrixa.
Danas ga smatraju jednim od najvažnijih autora druge generacije video instalatora (uz Billa Violu), a u svojoj je karijeri sakupio pregršt cijenjenih nagrada, kao što je primjerice Zlatni venecijanski bijenalni lav, te ga se može vidjeti u muzejima suvremene umjetnosti od New Yorka do Berlina.
No, Gary se ipak bavi malo hermetičnijim videoartom od onoga na što su navikli prosječni ljubitelji shortova, pa je zato bitno istaknuti i neke njegove polazišne točke, kako biste se primjerice u razgovoru s pretencioznim akademskim građaninom/umjetnikom pokazali kao vrsni poznavatelj videoarta (vjerujte, dobro dođe).
S jedne strane, njegove su video instalacije često višekanalne, pa i njihovo gledanje zahtijeva veću koncentraciju od one usredotočene na jedan ekran, a s druge, radovi su mu narativniji i ne toliko statični kao oni primjerice video pionira Nam June Paika, pa se barem čini da prikazuju neku konkretniju priču. No, važno je poznavati djela određenih filozofa (Foucault, Derrida, Wittgenstein) kako bi Garyjevo djelo bilo jasnije, a upravo je njegova interpretacija i subjektivni doživljaj ideja te njihovo pretakanje u sliku ono zbog čega mister Hilla nazivamo velikim eksperimentatorom.
Njegov najpoznatiji video 'Incidence of Catastrophe' (1987/88) u trajanju od 40-ak minuta uspostavlja dijalog između semantike i svijesti, a inspiriran je romanom Mauricea Blanchota 'Thomas the Obscure'. Iako je za taj rad potrebno mnogo pozornosti i čovjek muku namuči dok ga kvalitetno pogleda, ranija djelca koja možete vidjeti u Miroslavu Kraljeviću do kraja tjedna mnogo su kraća i ekperimentiraju sa zanimljivim tehnikama koje su usvojili i mnogi poslije njega.
Dva kratka videa, trominutni 'Bits' (1977) te šestominutni 'Mirror Road' (1975/76) veoma su slična, a predstavljaju Garyjevu ranu fazu u kojoj se minimalno koristi zvukom, istražuje i manipulira elektroničkom bojom i gustoćom slike preko camere obscure i drugih tehničkih pomagala za procesiranje slike.
U 'Bits' Hill se pozabavio tehnikama montaže i ritma, a u 'Mirror Road' stvara apstraktne i harmonične krajolike u pretapajućim kompozicijama kretanja (ohoho!). No, ne dajte se uplašiti velikih riječi – Garyjevi videoradovi postavljeni u Kraljeviću veoma su šareni i meditativni, a uglavnom se čini da ih je radio konzument zabranjenih supstancija. Dakle, trk u galeriju da ih vidite i sami...
Ovdje možete pogledati neke radove Garyja Hilla, a ovdje neke druge... Cjelokupna videografija dostupna je ako mišem kliknete na sljedeće rječce - Gary Hill.
Naslovna 'I Believe It Is an Image in Light of the Other'
Nema komentara.