5x2
Celluloïd Dreams / UCD
Režija: Francois Ozon
Scenario: Francois Ozon, Emmanuèle Bernheim
Producent/i: Olivier Delbosc
Zemlja: Francuska
Linkovi:
službeni site
trailer
imdb
Petica iz naslova označava broj epizoda, a dvojka je rezervirana za Marion i Gillesa.
Ime Francoisa Ozona onima malo izraženije gladi za evropskim filmom signalizira da je na pomolu neki eksperiment jer mladi se Francuz nikada nije zadovoljavao jednostavno ispričanom pričom. Koji bi put uspio u svom naumu, koji i ne bi.
Jednadžba ovog filma ukratko bi se mogla svesti na pet priča tj. epizoda iz života mladoga para u svojim tridesetima ispričanima od kraja prema početku, dakle – natraške, što je, moram primjetiti, omiljena metoda nekih nadobudnih i 'vrlo sam cool' filmaša.
Ozon počinje ravno u glavu – epizoda jedan – mjesto radnje Pariz, Marion i Gilles upravo su se razveli, a dok se potpisi na brakorazvodnim papirima još uvijek suše, u obližnjem hotelu par se praska 'zadnji put'. Uslijed pomanjkanja kisika u mozgu, još nesuvisao nakon orgazma, on nudi njoj još jedan pokušaj. Hladnije glave (sigurno je fejkala pa nije imala problema s opskrbom kisikom) ona odlazi - zauvijek.
Ostale epizode pružit će nam malo voajerskog zadovoljstva i otkriti nam koliko su se puta prevarili i kada: on nju na orgiji pred njom samom, ona njega na sam dan vjenčanja s potpunim neznancem, otkrit će nam da je on u stanju biti i još veći gad od nje, ali i prvi im susret u nekom talijanskom ljetovalištu.... no, ipak nam neće otkriti koji je stvarni razlog zbog kojeg im brak nije uspio.
Moraš biti prijavljen/a!
= 3
Zgrabio sam ga s police videoteke jer ima ideju kakvu već dugo želim pretočiti u jedno od mojih skromnih književnih uradaka – ispričati ljubavnu priču sa svim svojim stadijima, ali unatrag. Ozon možda i nije ime koje će mi izmamiti onaj osmijeh kakav bi izmamilo neko drugo ime (treba mi malo vremena da se sjetim koje bih posebno izdvojio na ovu temu, pa ću nastaviti bez njega), ali već mi je i sama ideja dovoljno intrigantna. U pet kronološki naopako postavljenih epizoda prikazano je rađanje, umiranje i smrt ljubavi, dakle, sve osim vrhunca, onog stadija zbog koje se dvoje ljudi i upušta u ljubav. Ne mogu reći da je to razlog zbog kojeg mi film nije baš posve "legao" i zbog kojeg nije ono što je svojom idejnom strukturom zalužio biti – ultimativni ljubavni film, ali svakako mi je zasmetalo. Krivi su i donekle nezanimljivi likovi, osobito muški lik, ali i redateljeva hladnoća koja je primjerenija filmovima tipa "Intimnost" (gdje se savršeno uklopila u tematski okvir priče). Dakle, "Chasing Amy" ostaje najbolji ljubavni film svih vremena (nek' se filmski puritanci ne uvrijede...), a ovo tek zgodan pokušaj.
I, kvragu, evo, i do kraja ovog nazovi-osvrta nisam se sjetio nekog zgodnijeg redateljskog imena. Možda Ang Lee...
tragika romantike
Zgodna artistički ispričana priča o ljubavi, njenom raspadu i stvarima koje do raspada vode.
Kroz pet epizoda ispričanih unatrag serviran nam je kolaž detalja i situacija koji oslikavaju uznapredovalo otuđenje glavnih likova. Na početku vidimo mučninu kraja a na kraju romantiku početka.
Pitanje koje film postavlja nije kako je do raspada sistema došlo već je li sistema ikada bilo, te postoji li uopće ljubav u onom bajkovitom obliku as seen u slikovnicama, sapunicama i reklamama za monovolumene.
Valeria Bruni-Tedeschi i Stephane Freiss su u svojim ulogama odlični, a isto se može reći i za Ozona koji maštovito komponira epizode tako da svaka uistinu ima vlastitu atmosferu nove faze njihovog odnosa. Povremeno pretjeruje sa dugim kadrovima, no uglavnom odlično obavlja svoj posao.
Film za romantične pesimiste i optimiste s iskustvom koji u filmu vole naći i nešto više od vizualnog soundtracka za izjedanje kokica.
Dakle potpuno negledljivo za čitateljstvo Cosma i/ili Klika, kao i za većinu prosječnih konzumenata video izdanja.
Šteta.