Ime ruže
Name of the Rose
(1986.)
Twentieth Century Fox / ISSA film i video
130'
drama, triler, misterija
Režija: Jean-Jacques Annaud
Scenario: Umberto Eco, Andrew Birkin, Gérard Brach, Howard Franklin, Alain Godard
Producent/i: Jonathan Taplin
Linkovi: imdb
Moraš biti prijavljen/a!
Odlično
'Ime ruže' je odličan roman Umberta Eca koji davne 1986. dobiva filmsku ekranizaciju dostojnu književnog remek-djela. Film 'Ime ruže' nije vrhunski, mogu mu se naći neke zamjerke, no za mene je ovo jako dobar film, odlične kinematografije i briljantne scenografije, s dobrim redateljom Annaudom i Conneryem u glavnoj ulozi, kojem je ovo jedna od najboljih uloga u karijeri. Priča je jako zanimljiva i prati ubojstva u jednom samostanu u 14. st., isto tako osvrčući se na ulogu Crkve u tadašnjem društvu i njen odnos prema običnim, siromašnim ljudima. Također genijalno je prikazana zaostalost Crkve i pojedinih redova koji zabranjuju smijeh, uzimaju od ionako siromašnog stanovništva, pale heretike zbog sumnje u njihovo vještačenje, te lik inkvizitora Guija koji na kraju završava upravo onako kako je Crkva u to doba trebala završiti. Nažalost, neke metode Crkve su i danas ostale iste, no to je druga tema. Konačna poruka filma je da je ljubav ono što nas pokreće, i da u tome nema ništa besramno niti zabranjujuće. 'Ime ruže' je film koji toplo preporučujem baš kao i genijalnu knjigu Umberta Eca.
ime ruže
nije najbolji conneryjev film ali je dobar
brutala
film je dobar,ali ima previše brutalnih scena.like on je utopljen u krvi pijetla.malo je perverzno kako mladi redovnik dira intimne djelove one male seljanke,ali...ocjena 3
jako dobra i mračna atmosfera, osim connerya i slatera nijedan lik nije nimalo simpatičan, murray abraham je doveo svoj lik do karikature, smeta me jedino sinkronizacija na francuski jezik, ne znam zasto ta verzija? šminka i kostimi su jako dobri, kao da se natječu tko će biti ružniji. za kraj:smijeh liječi, aristotel je to najbolje znao ali taj dio njegove poetike nikad nije pronađen. kvragu
Besramno dobar
Besramno dobar je način na koji Eco piše svoje djelo. Čovjek to još bolje uvidi kada pogleda ovakav film koji naivno prenosi zapažanja, razmišljanja i maštanja jednog ozbiljnog autora o atmosferi srednjeg vijeka. Pitam se što navodi redatelja da na onako užasan način prikazuje sve likove osim Conneryja i Slatera. Tu se vidi površnost njegova pristupa i naivnost mišljenja srednjovjekovne egzistencije (kao da su onda svi bili potpune rugobe, a danas su se ljudi, eto, proljepšali sami od sebe). Eco, kao pisac sjajne knjige, zaslužuje bolje. Ili je ovaj film samo dobar pokazatelj koliko je knjiga izvrsna iako se na prvi pogled čini površna i zapravo bez prave fabule. Radi se o izvanrednom literarnom djelu čiju vrijednost i originalnost ne može uprljati ovako loš filmski uradak.
Sjajno
Bila sam te sreće da sam prvo vidjela film, a tek se potom dočepala knjige (koju sad i posjedujem, hvala Jutarnjem), inače se vjerojatno ne bih baš toliko oduševila.
U svakom slučaju film je potpuni audio-vizualni užitak u nastojanju da autentično prikaže razdoblje i, po mome, u tome i uspjeva. U samostanu je atmosfera vrlo mučna, mračna, svi su fratri užasno ružni, kao da su ih skinuli sa Notre-Dame, svi pričaju s nekakvim svojim naglascima, što je fantastičan detalj koji sam tek kasnije primijetila.
Sama priča je vrlo intrigantna, Connery po običaju sjajan, a Slater malo bljedunjav no može proći. Kraj je pomalo zbrzan i objašnjenje događaja, ona filozofska podloga iza svega, nije mi uopće bilo jasno nakon prvog gledanja, ali to se rješava čitanjem knjige. Svakako preporučam i film i Ecov roman, tim redoslijedom. U suprotnom mogli biste se razočarati. Po običaju, knjiga je puno dublja.