Posljednji dani
Last Days
(2005.)
HBO Films / Blitz film i video
97'
drama, glazbeni
Režija: Gus Van Sant
Scenario: Gus Van Sant
Producent/i: Dany Wolf
Zemlja: SAD
Linkovi:
trailer
službeni site
imdb
Iako se redatelj u nekoliko navrata trudio poricati, ovaj je naslov očigledno inspiriran pričom Kurta Cobaina koji je 1994. počinio samoubojstvo i postao ikonom.
Iako je Cobain (u mojoj su ga srednjoj dečki zbog zavisti i krikova curica zvali Čoban ;)) poslužio kao start za kreaciju, moramo naglasiti da je u fokusu priče neki izmišljeni pjevač, koji bi sasvim lako mogao biti gotovo svatko sa seattleovske grunge scene. Ipak, naš je čovjek Blake (Michael Pitt), a naša su tema zadnji dani njegova života. Meditativno putovanje na koje nas vodi Gus Van Sant najviše se koncentrira na Blakeovim luđačkim stanjima koja su izravna posljedica skidanja s droge.
Blake tako luta šumom, stenje, mumlja ili pak proizvodi neke druge neartikulirane zvukove. Tekst koji procesira vrlo je rijetko razumljiv, a da bi si nekako ipak skratio fizičke muke pokušava šetati, svirati, kopati, plivati te pod svaku cijenu izbjeći kontakt s drugim ljudima (posebno s relativno nepoznatom ekipom s kojom dijeli kuću). Usamljen i već izgubljen za živuće, Blake tone sve dublje i dublje u svoju depresiju...
Nužno je reći da je film u potpunosti sniman iz Blakeove perspektive, čiji je filozofski prizvuk samo podebljan odličnom fotografijom Harrisa Savidesa. Ny Times navodi: iako radnja u prvom dijelu filma djeluje malo nestrukturirana, pa i dosadna za one nestrpljivije, film svoj dublji smisao, minimalizam i posebnu dinamiku dobiva postupno – s razvojem Blakeovog haluciniranja i pogoršanjem njegova psihičkog stanja.
Zanimljivo je da je Van Sant upoznao Kurta Cobaina 1991. godine, te je izjavio da u to vrijeme baš i nije bio upoznat s njegovim likom i djelom, čemu neki pripisuju nedostatak junakinje a la Courtney Love, iako se neimenovana plavuša čiji odnos s Blakeom nije razjašnjen u filmu pojavljuje u nekoliko navrata. Svjetski kritičari smatraju da je nakon uspjeha filmova 'Gerry' (2002) te 'Elephant' (2003), ovim naslovom Van Sant definitivno zaokrenuo prema svojim domaćim, nezavisnjačkim vodama u kojima se i izgradio.
Ukoliko još uvijek očekujete pokoju lajnu o nasilnom samoubojstvu – ništa od toga – Gus nas je poštedio uznemirujućih scena. Živio minimalizam.
Blake tako luta šumom, stenje, mumlja ili pak proizvodi neke druge neartikulirane zvukove. Tekst koji procesira vrlo je rijetko razumljiv, a da bi si nekako ipak skratio fizičke muke pokušava šetati, svirati, kopati, plivati te pod svaku cijenu izbjeći kontakt s drugim ljudima (posebno s relativno nepoznatom ekipom s kojom dijeli kuću). Usamljen i već izgubljen za živuće, Blake tone sve dublje i dublje u svoju depresiju...
Nužno je reći da je film u potpunosti sniman iz Blakeove perspektive, čiji je filozofski prizvuk samo podebljan odličnom fotografijom Harrisa Savidesa. Ny Times navodi: iako radnja u prvom dijelu filma djeluje malo nestrukturirana, pa i dosadna za one nestrpljivije, film svoj dublji smisao, minimalizam i posebnu dinamiku dobiva postupno – s razvojem Blakeovog haluciniranja i pogoršanjem njegova psihičkog stanja.
Zanimljivo je da je Van Sant upoznao Kurta Cobaina 1991. godine, te je izjavio da u to vrijeme baš i nije bio upoznat s njegovim likom i djelom, čemu neki pripisuju nedostatak junakinje a la Courtney Love, iako se neimenovana plavuša čiji odnos s Blakeom nije razjašnjen u filmu pojavljuje u nekoliko navrata. Svjetski kritičari smatraju da je nakon uspjeha filmova 'Gerry' (2002) te 'Elephant' (2003), ovim naslovom Van Sant definitivno zaokrenuo prema svojim domaćim, nezavisnjačkim vodama u kojima se i izgradio.
Ukoliko još uvijek očekujete pokoju lajnu o nasilnom samoubojstvu – ništa od toga – Gus nas je poštedio uznemirujućih scena. Živio minimalizam.
Moraš biti prijavljen/a!
ocajnooooooo
Prije nego sta sam pogledala film cula sam da je dosadan, ali nisan puno obracala pozornost na kritike jer sam Nirvanin fan pa sam ocekivala bar nesto od filma, ali sam se razocarala jer je ovo stvarno uzasno dosadan film.......
hm
Film je iskreno dosadan i nisam doživjela ni vidjela Kurta u Blejku.Svidjelo mi se jedino kad se pjevalo.To me pogodilo.Al inače...pre zamorno kolko god se činilo umjetničkim radom.
Zadnji dio
Nakon što je 'Willom Huntingom', tragi(komi)čnim kadar-po-kadar reamakeom 'Psiha', te 'Forresterom', odlutao u bespuća mainstreama, Van Sant se 'vratio' svojom 'trilogijom smrti'. 'Posljednji dani' završni su dio('Gerry', 'Elephant'), točka na i, te trilogije koja 'govori, ali ne objašnjava'. To je i više nego hrabar pristup, tu nema nikakvih iznenađujućih obrata, Van Sant jednostavno - snima. A dovoljno je baciti samo jedan pogled na potpuno izgubljenu pojavu Michaela Pitta/Blakea/Kurta Cobaina da se, ako već nakon 'Elephanta' nije bilo jasno, shvati da je redatelj 'Drugstore Cowboya' ponovo počeo raditi izuzetne filmove.
ne za svakoga
Dosta toga će se prigovoriti ovom filmu, ponajviše sporost radnje i ne baš zanimljiva tema. Ipak, ljepota ovog filma je u sitnicama, počevči od Blakeovog (čitaj Kurtovog)razgovora sa muzičkom izdavačicom, preko njegovog milovanja kćerinih papučica do izvrsne solo izvedbe u sobi sa muzičkim instrumentima. Svaki pokret kamere, svaka nota, svaka izgovorena rečenica (a nema ih baš puno)u potpunosti pridonose atmosferi filma.
Ako ste spremni za 90 - minutno putovanje sa izgubljenim ovisnikom o heroinu koje uključuje pojavu raznih likova, te pokušaj bježanja od istih, uz mnogo dobre muzike i pokoji nesuvisao razgovor....pogledajte. U protivnom....znate već.