Dogville
Lions Gate Films
Režija: Lars von Trier
Scenario: Lars von Trier
Producent/i: Vibeke Windelov, Peter Aalbaek Jensen
Zemlja: Danska, Švedska, Francuska, Nizozemska, Norve
Linkovi: službeni site
Stanovnici malog američkog gradića Dogvilla bili su dobri i skrili bjegunku Grace. Vrlo brzo su postali zločesti, a da nisu znali njenu opasnu tajnu.
Bježeći pred gangsterima, prekrasna Grace (Nicole Kidman) dolazi u izolirani gradić Dogville. Na Tomov (Paul Bettany) nagovor stanovnici i gradonačelnik joj pomažu da se sakrije. Iz zahvalnosti, Grace pristane raditi za njih.
No kada se potraga približi Dogvilleu njegovi stanovnici zahtijevaju bolji dogovor i veću naknadu jer smatraju da im je zaštita prevelik rizik. Ona shvaća da mora na teži način naučiti kako funkcioniraju stvari u Dogvilleu – dobrota je relativna! Ali Grace ima vrlo opasnu tajnu i Dogville bi mogao požaliti ako je bude morao osjetiti.
Priča je smještena u Američki gradić, u Rocky Mountains, 30-ih godina 20. stoljeća u vrijeme velike krize u SAD-u.
Za vrijeme gostovanja na kanskom festivalu s filmom 'Dancer in the Dark' (2000), Larsa su američki novinari kritizirali da je napravio film o SAD-u, a da ih nikada nije posjetio. To ga je isprovociralo i odlučio je snimiti još filmova čija se radnja zbiva u Americi.
Za drugi dio 'američke' trilogije inspiracija je bila B. Brechtova i K. Weillaova pjesma Pirate Jenny, posebno dio posvećen osveti. Lars von Trier istražuje koncept dobrote, a osnovna ideja iza Graceinog tretmana u rukama stanovnika Dogvillea je da se opasno prezentirati ljudima poput dara jer se tada u njima javi moć manipulacije i želja za posjedovanjem. Dogville je snimljen isključivo u studiju s nacrtanom scenografijom, glumcima je dozvoljena apsolutna sloboda, a inspiriran je televizijskim kazalištem 70-ih, kojeg se redatelj rado sjeća iz mladosti.
Trier voli ostaviti svoje filmove sirovima. Napravio je značajan utjecaj na novu generaciju redatelja kao centralna uloga u Dogmi95, jednom specifičnom filmskom dekretu koji je za svoje postulate postavio uvjete poput hand-held kamere, prirodnog svjetla, improviziranih dijaloga. Nema šminke, kostima, specijalnih efekata ili velikih studijskih mogućnosti. Možda zvuči dosadno? Možda i da, samo kad ne bi bilo emocionalnih i uzbudljivih obrata te moći imaginacije i stvarnosti koji Von Trier unosi u svoje potresne i simbolične bajke.
Njegova prijašnja trilogija Golden Heart: 'Breaking the Waves' (1996), 'The Idiots' (1998) i 'Dancer in the Dark' (2000) povezana je jednim zajedničkim motivom: ženama, tj. heroinama kojima preživljavanje ne polazi za rukom, a svoje živote poklanjaju drugima. Isti motivi postoje i u ovom ostvarenju.
Grace je napisana za Nicole Kidman, tj. za sliku koju o njoj ima redatelj. Željela je raditi s Lars von Trierom, a svakako je neobično staviti hollywoodsku zvijezdu u ovakav film. To će privući malo drugačiju publiku, ali dok gledatelji nisu uplašeni činjenicom da u filmu nema ničega osim drvenih podova s glumcima i dok mogu izmisliti grad samo za sebe – sve je cool.
Moraš biti prijavljen/a!
5/5
Film koji će ostaviti na vas veliki dojam i nikada ga nećete zaboraviti. Da li su ljudi zapravo temeljno zli? Film me je potresao do srži. Obavezno pogledati ako želite dobiti nešto više.
ADIC
MALO KOJI FILM KOMENTIRAM KAO:ODLICAN-FENOMENALAN-NEOBICAN!!!!!!WOOOWOWOWOW!!NICOLE JE KRALJICA STO SE TICE OVOGA ZANRA-KO NIJE GLEDAO ULJEZE-OBAVEZNO POGLEDATI!!!!!
nije za svakoga
Film koji će većina ljudi prestati gledati nakon 5 min, a oni koji ga pogledaju neće biti razočarani. Ostavlja snažan dojam. Mene je oduševio.
Izuzetno zanimljiv način snimanja, u tlocrt shemi, ne tako često viđeno, nudi zanimljivu i potresnu priču koja je meni ipak malo preduga. Radnja se odvija kao priča romana koji je podijeljen u poglavlja, a još jedan roman nastaje iz pera mladoga Toma koji je Grace bio jedina potpora, no kada ju svi zaborave i potpuno fizički i psihički unište, slijedi njena krvava osveta u kojoj pronalazi oslobođenje, da li to znači da je naposlijetku čovjek čovjeku vuk
Nicole
da je ona nakon ovog filma počela snimati porniće i dalje bi ostala kao diva. Naravno nije samo ona "kriva" što je ovaj film remek djelo 21 st, čiko Lars je genijalac kojemu ne treba ništa drugo nego njegov perverzno inteligentan mozak da napravi čudo od nekoliko dobrih glumaca i valjda 1000kn što je potrošio za troškove scena. Upečatljiv film kojeg ću se sjećati...uživajte u svakoj sekundi od 160 minuta kolko ovo nešto više od filma traje
Briljantno
Ogoljen i prazan film koji je nabijen do bola.
Odlično!
a neznam
Film je naporan al ipak dobar.
Original
Lars von Trier radio je svakakve bizarno-briljantne stvari - od medicinskih užasa, preko filma o životu po dogmi, filma po pravilima Dogme 95, pa do neobičnog mjuzikla.
A onda je došao 'Dogville'. Praktički u potpunosti lišiti film scenografije, a zatim pustiti glumce da glume kao da je sve fizički prisutno i, sukladno tomu, montirati 'stvarne' zvučne efekte - to djeluje poput prvorazredne ludosti. Napraviti od toga vrhunsku filmsku priču, e to vjerojatno može samo von Trier. 'Dogville' je svojim pristupom čisti original, ali i puno više - 'Dogville' je, uz Lynchev 'Mulholland Drive', vjerojatno najbolji film 21. stoljeća.
pljuska!
Prvi dio Von Trierove trilogije "America" je najbolji mogući uvod u ono što nas čeka u ostala dva. Manderlay je za nijansu slabiji uradak, a Wasington nećemo tako brzo gledati, jer se još nije počeo ni snimati. No o tome drugom prilikom.
Dogville je jedna velika pljuska ljudskoj licemjernosti i skrivenoj izopačenosti, čiji su prestavnici u ovom filmu "sasvim slučajno" smješteni u Americi. U tri sata vi postajete svjedokom nevjerojatne ljudske transformacije koja proizilazi iz jedne od najprizemnijih poriva....želje za posjedovanjem. A grand finale je jedan veliki prasak pri kojem glavna glumica doživljava svoju katarzu.
Scenografija je sva u službi glumca.U svoj svojoj opskurnosti ona je veličanstvena te je glumci iskorištavaju na najbolji mogući način, tako da je potpuni fokus na njima. Nema specijalnih efekata, blue screena i svega onog što se upakira u film da bi bio što grandiozniji. A ovaj film je upravo zbog nedostatka gore spomenutog tako velik.
Lars Von Trier je i ovim svojim ostvarenjem pokazao da su mu likovi, i ono što oni mogu pružiti, centar svega. Neki mu stavljaju etiketu ženomrsca, koji u svim svojim filmovima do kraja napati glavne ženske likove. Ali njegove junakinje u filmu uvijek zadaju zadnji udarac. I njegove junakinje mi volimo. Sve do jedne. I Bess i Selmu i Grace i....
Genijalno!
Savršena trilogija
Tezak film
S` obzirom na to da je Nicole Kidman meni omiljena glumica, ne samo zbog svoje slatke face vec i zbog svoje svestranosti kad je u pitanju gluma-njoj apsolutno lezi svaki zanr(pokazala se u hororu THE OTHERS, u komediji BEWITCHED, a svakako jedna od njenih najboljih uloga je u drami PORTRET JEDNE DAME) bilo je za ocekivati jos jedan pogodak.
Film je vrlo tezak, cudan, razlikuje se od 98% ostalih filmova, pa ga to cini i dobrim. Nekako mi je tesko bilo izdrzati da odgledam film do kraja, ali za ljubitelje psiholoskih drama i filmova koji ostavljaju utisak definitivno preporucujem Dogville. Jedan od filmova koji nije stvoren tek da ubije dosadu...Male zamerke sto se tice kamere, tog zumiranja i ostalog, nekako je sve uvrnuto ,ali verovatno je sve to u skladu sa filmom.Preporucujem!!!
dogville
strašan film.inovativan i impresivan.ideja snimanja filma kao kazališni komad je super.i to što ima naratora i što je podijeljen u činove čini ga posebnim.radnja je zapravo vrlo realna kao i u njegovom prijašnjem filmu Ples u tami,na momente čak i potresna.glumačka postava također impresivna predvođena po mom mišljenju ovdje sjajnom Nicole Kidman.Ali svakako mi je bilo drago vidjeti Lauren Bacall.Lars von Trieru svaka čast
čemu to?
Prvo kad sam stavio dvd, pola sata sam tražio film,mislio sam da gledam neku probu ili ono kad imaju nacrtane stripove o filmu mislim da se zove storyboard.ali ne to je film, mada neznam zašto se tako zove bolje da su ga prodavali pod predstava,pRiča je dobra,glumci su dobri ali to nisam mogao odgledati do kraja.Neka poznata faca napravi nešto toliko blesavo i svi odmah OOOOOOO.Podsjeća me na scenu iz jednog starijeg filma kad na modnoj reviji svi manekeni dođu goli na scenu i sad tv repoterka kaže oooo pa ovo je nešto neviđeno,nešto super da bi za sekundu rekla ma koga je zafrkavam pa ovo je totalno sranje.Ili još bole na jednu staru bajku Carevo novo ruho kada pametni krojači vele da carevo odijelo vide samo pametni i naravno odmah ga svi vide mada ga nema.Its wake up call people.ocjena 4 za priču i scenarij ali ukupan dojam 2.Na podu skladišta gdje se odvija radnja nacrtan je x i to je opasan pas ?eh jesam ja glup
Pet puta pet
Fascinantan film.
Film koji se bavi pitanjem moralnosti ljudskih postupaka u datim okolnostima. Cijeli je film mogao uredno proći gdje bi svi živjeli u idili, a mi bismo dobili dojam kako je simpatično to malo mjestašce.
Taj film ne kritizira to selo, a čak niti društvo, već ljude kao pojedince koji se znaju i sami izgubiti u vlastitoj dvoličnosti.
+ (GLUMA): O absolutnoj fantastičnosti glume Kidmanove, nema potrebe raspravljati. No, hrpica nepoznatih ljudi (barem meni) daje poseban šarm i realističnost filmu.
+ (SCENOGRAFIJA): Zanimljivo kao ideja; i teško bi se uklopila u bilo koji drugi film budući da se ovime još više potencira ta međusobna otvorenost sela jednih prema drugima (nema zidova), a prema vanjskom svijetu kao da ne postoje (vanjska crnina).
+ (SIMBOLIKA): Pogotovo posljednja scena gdje vidimo na neki način Kidmanicu u ulozi morbidnog Isusa Krista gdje na neki način kaže: Oprostila sam ti, ali svijet će biti ljepši bez tebe. Fascinantno. A tek fora sa psom!
+ (PRAVDA): Element koji mi je pružio najviše zadovoljstva u cijelom filmu. Tako sam se dobro osjećao na kraju!
- (TRAJANJE): Usudio bih se reći da je preopsežan po mom ukusu (dalo bi se to rezati). No, ipak mu to opet daje i neke prednosti (možda emocije ne bi bile jednake).
Zato, dajem masnu preporuku onima koji od filma očekuju nešto više i nešto drugačije.
LARS VON TRIER+NICOLE KIDMAN=IMPRESIVAN FILM
Nema sumnje, Lars von Trier je genijalac! S tim se slažu i većina filmskih kritičara. Svoju genijalnost je dokazao sa svim svojim filmovima. Meni su najdraži Ples u Tami sa izvrsnom Bjork i naravno Dogville sa sjajnom i najboljom glumicom današnjice, Nicole Kidman. Kod von Triera volim to što on gotovo sve svoje filmove snima digitalnom kamerom i to daje njegovim filmovima posebnu vrstu uvjerljivosti i realističnosti. Kad gledam njegov film, imam osjećaj kao da gledam stvarni život koji mi se odvija pred očima, a ne film. Ta tresuća kamera je kao neka dodatna osoba koja promatra filmsku priču i zato se čovjek uvijek može uživiti u radnju filma. Dok se drugi hollywoodski redatelji najteću tko će u film ubaciti više specijalnim efekata, on ih nikada u svoje filmove ne stavlja. On je jedan od, a usudim se reći i najoriginalniji redatelj današnjice. Njegovi filmovi su izuzetno svježi, provokativni i nikada ne ostavljaju gledatelja ravnodušnim. Mnogi mu prigovaraju to što je sklon kompliciranju (Bjork je na snimanju Plesa u Tami nekoliko puta napustila snimanje zbog svađe s njim), ali svi su genijalci takvi. On je neshavćeni umjetnik, baš kao i Bjork. Nažalost, Larsa će neki ljudi tek početi shvaćati kad umre, kao što se sada svi dive pokojnom Stanleyu Kubricku. Radnju filma ne želim prepričavati jer je sigurno već dobro znate. Von Trier dokazuje da je ljudska dobrota relativna stvar, što se možemo uvjeriti i u stvarnom životu. Osim uvijek sjajne Nicole Kidman, vrlo dobru ulogu je ostvario Paul Bettany. Film je očito inspiriran kazališnim predstavama. Provokantan, inteligentan i interesantan, Dogville će najviše pozornosti privući zbog svog originalnog pristupa prikazu scena. Dogville je jako inteligentna drama o ljudskom licemjerstvu i pohlepi. Šteta bi bilo propustiti ovako remek-djelo!
Ocjena filma: 5
Remek-djelo
Napad na paradigmu suvremene filmske umjetnosti, negacija stereotipa, sto bi se drugo moglo ocekivati od utemeljitelja Dogme95. Jos jedan dokaz inovativnosti i genijalnosti Von Triera. Emocije i izvanredna gluma savrseno upotpunjavaju nedostatak vizualnih oslonaca. Upravo je u tome bit, jer nam Von Trier omogucuje da se usredotocimo na fabulu i prisiljava nas na vlastitu interpretaciju scene, tako da svaki gledatelj filmu dodaje pecat svoje osobnosti.
Gradić u cvijeću
Lijepi mali gradić u imaginarnom cvijeću-KRVAVOM CVIJEĆU.Gradić Dogville.Kroz većinu filma von Trier majstorski gradi naš odnos prema svim karakterističnim stanovnicima grada kao i prema benevolentnoj Grace(simbolika-grace-slava-slava njezinog duha i pravih principa).Pozornica kao grad,sjajna režija,kamera iz ruke,gluma(Kidman),atmosferom smo tamo i živimo njihove živote(posebno Grace).
SPOILERS!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Lijepo je neko vrijeme,ali sve smrdi da će biti jako ružno...i šta se događa...šta nam naprave?! Nakraju se rasplamsa njihova slabašna,gnjila i zadrta priroda...oni ju siluju(SVI),okuju i samo čekamo da jadnu Grace ubije neka sitna i nezrela seljačka duša.A rekao bih da je kraj i uputstvo njezina oca toliko uvjerljivo da nas von Trier gotovo pripremi da uživamo u posljednjem sudu(poveznica sa Biblijom-svi plaćaju grijeh zbog svoje pseće(Dog)prirode-pa zato i beba biva ubijena od gangstera,a grad izbrisan sa lica zemlje...A mi kao suučesnici u Graceinu zločinu ne osjećamo ni najmanju krivnju za pokolj Dogvillers-a,što dokazuje da je von Trier ovim filmom promijenio gledatelja...
VRHUNSKI FILM !!!
Dogville
Dobar je taj Dogville.
Rijetko kada se neki redatelj uspio tako dobro poigrati mojim osjećajima i potpuno upravljati sa mnom tokom čitavog filma.
Dovoljno je reći kako ovaj komorni film sa scenografijom svedenom na minimum nije nimalo dosadan, što bi mogla biti dobra pouka mnogim hollywoodskim redateljima koji nisu u stanju napraviti zanimljiv film bez obzira na to koliko nam sisa ili eksplozija pokažu.
Film ne samo svoje godine!
Lars Von Trier uistinu je umjetnički (a posebno komercijalno) suicidalan čovjek, munjara u najpozitivnijem smislu te riječi. Njegov "Lomeći valove" ostavio me svojevremeno totalno zabezeknutim, gotovo jednako me oduševio "Ples u tami", čak i prilično introvertna "Europa" (ostale, na žalost, nisam imao zadovoljstvo gledati). No, tek nakon "Dogvillea" mogu reći da sam munjarin fan!
Ideja da scenografiju liši praktički svega, postavivši radnju trosatnog (!) filma na gotovo praznu pozornicu činila se kao puka ekstravagancija, ispipavanje dokle se može ići. No, u ovom filmu naprosto sve funkcionira, na svim razinama, pa se i stilski postupak izlaganja fabule uklapa do zadnje točke. Teško mi se sjetiti filma koji ovako uvjerljivo i nenadjebivo kulerski napada američki dvolični sustav moralnih vrijednosti, te tradicionalizam općenito (baš tu ovako avangardan filmski stil biva više nego opravdan). "Dogville" pritom uopće nije samodopadljiv, kao, primjerice, Gibsonova "Pasija", već se nosi kao pravi teškokalibarski film.
Lik Grace, koju tumači prva dama današnjega Hollywoda Nicole Kidman, tipičan je napaćen i izmučen Von Trierov ženski lik (još ni sam nisam siguran kako se postaviti prema toj svojevrsnoj redateljevoj opsesiji), a njen križni put, sve do krvavog finala teče u devet "poglavlja" (ponovo malo simbolike). Von Trier strpljivo i s odličnim osjećajem za ritam vodi priču, tako da se tri sata trajanja uopće ne čine duga. Remek-djelo, u punom značenju tog izraza kojim se ne razbacujem baš često, najbolji film kojeg sam gledao unatrag... pa, recimo još od Fincherova "Kluba boraca". Već ću se ispraviti ako sam koji naslov previdio...