Skriveni život riječi
Strand Releasing / Discovery film i video
Režija: Isabel Coixet
Scenario: Isabel Coixet
Producent/i: Augustin Almodovar, Jaume Roures, Pedro Almodovar
Zemlja: SAD
Linkovi: imdb
Gluhonjema žena brine o teško ozljeđenom čovjeku koji se održava na životu iznoseći joj svoje najdublje tajne.
Sarah Polley gledamo u ulozi otuđene, povučene mlade žene koja za kruh zarađuje u tvornici. Hanna ne komunicira s kolegama sa posla, konzumira uvijek istu hranu, a uz to je i gluhonijema. Slušni aparatić joj je uglavnom isključen što joj pomaže u izolaciji od okoline.
Nakon što ju šef prisili da ode na odmor putuje u sjevernu Irsku gdje pronalazi novi posao. Postaje dobrovoljna medicinska sestra na naftnoj bušotini u irskom moru gdje brine o stradalom, privremeno slijepom radniku Josefu (Tim Robbinsu) prepunom teških opeklina.
Josef se povjerava Hanni servirajući joj cijeli svoj život na pladnju nastojeći doznati nešto više o njoj. Ona pak sa odbija podijeliti i najbanalnije stvari poput boje kose i imena no usprkos tomu emotivna veza između njih definitivno postoji.
Hanna će se naći na velikoj kušnji kada dozna da će Josef biti transportiran na kopno što znaći da se možda više nikada neće vidjeti.
Moraš biti prijavljen/a!
Skriveno
Slazem se sa zeks sto se tice ispravke navoda... a pomalo se slazem i sa ostatkom recenzije. Glavna glumica dosadna i tokom filma nisam gorila od zelje da doznam sto joj se desilo. Razgovori (tj. monolog) na pocetku su bili zanimljivi, kasnije kada se trebalo nesto poceti dogadati, postalo pomalo dosadno. Film nije los, ali fali mu nesto.
Usput, naglasak joj je bio totalno ruski...
A i da ne spominjem da ne kuzim onaj glasić koji je pricao nesto... no, to je valjda do mene..
skriveno remek djelo
Ima filmova na koje slučajno naletiš u videoteci, ne očekuješ previše od njih,nisu razvikani i nemaju kritičarskih hvalospjeva a ostavljaju bez daha.Ovaj naslov je jedan od njih. Sarah Polley i Tim Robbins briljiraju svojim interpretacijama.Almodovar je znao i prepoznao što treba producirat...
ispravak netočnog navoda
Kao prvo, žena nije gluhonijema nego je samo gluha, i to (koliko sam ja shvatila) samo na jedno uho. Kao drugo, ritam njihovih razgovora je podnošljiv do polovice filma, kad postaje pretjerano razvučen i dosadan, do neke mjere negledljiv. na kraju se ona njemu otvara (oprez-SOILER) s kataklizmičkom pričom o silovanju i zlostavljanju, al ajde i to je još ok. Ali priča koju priča njezina psihijatrica, o pokolju na Balkanu o kojem mogu svjedočiti samo oni koji su ga preživjeli, a takvi se kao srame što su ostali živi... Zbljuv! I već mi je pomalo postaje zlo od filmova u kojima je glavna ženska uloga neka poluautistična tetica koja živi s mačkom u sivo obojenom stanu i obavezno ima opsesivno-kompulzivni poremećaj... a na kraju se, poput cvijeta otvara svom vitezu na bijelom konju koji joj pomaže za izađe iz svoje čahure... bla bla bla blju.