Posljednji škotski kralj
Fox Searchlight / Continental film
Režija: Kevin MacDonald
Scenario: Jeremy Brock, Peter Morgan, Joe Penhall, prema romanu Gilesa Fodena
Producent/i: Andrea Calderwood, Lisa Bryer, Charles Steel
Zemlja: Velika Britanija
Linkovi:
službeni site
trailer
imdb
Forest Whitaker je okrutni ugandski diktator Idi Amin koji se volio predstavljati kao 'posljednji škotski kralj'. Režira MacDonald a glumi McAvoy.
Nicholas Garrigan (James McAvoy) je upravo završio studij medicine i odlazi u egzotičnu Ugandu pomagati ljudima. Dolazi u zemlju baš u vrijeme kad general Idi Amin (Forest Whitaker) vojnim pučem preuzima vlast u zemlji. Kada Amin doživi automobilsku nesreću, Garrigan je u blizini i energično pruža liječničku pomoć i tako ostavlja dojam na Amina koji mu nudi posao osobnog liječnika. Amin je na početku vladavine popularni vođa koji je pun ambicioznih planova pa mladi liječnik prihvaća ponudu i pristaje raditi za šarmantnog diktatora u njegovom raskošnom dvoru. Garriganova omilljena zabava je flert sa ženama, pa se tako zabavlja sa ženom svog kolege liječnika, Sarom (Gillian Anderson) a počet će vezu i sa zanemarenom diktatorovom ženom Kay (Kerry Washington). Uskoro ambiciozni Garrigan postaje diktatorov savjetnik i desna ruka, no Amin postaje sve više paranoičan a njegov režim sve okrutniji i smrtonosniji. Mnogi koji su se zamjerili Aminu počinju nestajati a i Garrigan svjedoči raznim brutalnostima. Garrigan shvaća da nitko, pa ni on, više nije siguran te da ako želi napustiti Amina i ostati živ, mora pobjeći iz Ugande...
Mnoge će zavarati naslov no film o 'posljednjem škotskom kralju' zapravo je film o suludom ugandskom diktatoru, Idiju Aminu koji je svojevremeno, baš kao danas Chavez ili Ahmadinedžad, zabavljao svijet svojim izjavama no za razliku od njih imao je i smrtno ozbiljnu politiku terora koja je odvela u smrt između 80.000 i 500.000 stanovnika Ugande. Za kolonijalne vladavine služio je u britanskoj vojsci gdje je zavolio Škote pa je kao jednu od brojnih svojih vladarskih titula (tipa 'gospodar svih zvijeri na kopnu i svih riba u moru') uzeo i titulu 'posljednjeg škotskog kralja'. Giles Foden, koji je proveo djetinjstvo u Ugandi, bio je opsjednut tom fascinantnom biografijom te je 1998. objavio roman The Last King of Scotland koji je osvojio prestižne nagrade i zainteresirao filmske producente ali su se dugo skupljala sredstva za snimanje filma koji se trebao snimati u Africi. Prošle godine filmaši su dobili punu podršku predsjednika Ugande Yowerija Musevenija koji je stavio na raspolaganje vojsku, zgradu parlamenta i sve resurse koji su trebali filmašima pa se film većim dijelom snimao na izvornim lokacijama u Ugandi. Film je režirao Kevin MacDonald, koji je našoj publici poznat po dokumentarcu 'Dodirnuti vrh' no svjetsku slavu i oskarovsko priznanje stekao je političkim dokumentarcem 'One Day in September'(2000) koji govori o napadu palestinskih terorista na židovske sportaše (mjesto radnje je, naravno – 'Muenchen' ). MacDonald je izjavio da ga je najviše zanimala klasična priča o tome kako vlast zavodi i korumpira a to je po njemu i moderna verzija priče o Faustu.
Film je dobio brojna priznanja a nagrade su u prvi plan dovele Foresta Whitakera koji dojmljivo tumači Idija Amina a za nastup se temeljito pripremao. Razgovarao je sa Aminovom obitelji, ženama, generalima i ministrima a prema vlastitom priznanju, toliko je puta gledao kultni dokumentarac 'General Idi Amin Dada – autoportrait' Barbeta Schroedera da ga je vjerojatno i naučio napamet. U tom filmu uočio je i paranoični diktatorov izgled kojeg se potrudio čim bolje 'skinuti'. To se itekako isplatilo te je dobio brojne nagrade a zlobnici su mu zamjerili da se jedino nije pripremio na nastup na podjelama nagrada te je djelovao iskreno i zbunjeno na svim ceremonijama. Tako je djelovao i na dodjeli Zlatnih globusa, gdje je Helen Mirren već rezervirala Oscara za glavnu glumicu u 'Kraljici' a i Whitakeru se smiješi Oscar za njegovu 'kraljevsku' ulogu za koju se tako dugo pripremao. Kad smo kod 'Kraljice', ne treba zaboraviti ni scenaristički doprinos Petera Morgana koji se specijalizirao za biografije raznih vladara, nakon scenarija za 'Kraljicu' (Elizabeta II), 'The Deal' (Blair) i 'Henryja VIII' napisao je i ovaj scenarij o 'škotskom' tj. ugandskom vladaru a dovršava se i 'The Other Boleyn Girl' koji opet govori o Henryju VIII i njegovim suprugama. Kritičari (npr. MaryAnn Johanson) ističu da je uz ekspresivne (i oskarovsku!) Whitakerovu uloge šarmatnog psihopata, važan i nastup Jamesa McAvoya koji suptilno glumi dr. Garrigana, a iskazala se i već zaboravljena Gillian Anderson, koja se nakon 'Dosjea X' odselila u zemlju svog djetinjstva, Veliku Britaniju, te se sada može vidjeti u kazalištu na West Endu a ako i glumi u nekoj seriji, to je ona u produkciji BBC-a.
Kritičari se slažu i da je dokumentaristički stil redatelja MacDonalda fascinantan a Whitaker maestralan u ulozi za pamćenje. USA Today ističe da je film 'predivno snimljen te da odličan soundtrack dobro evocira ritam života u Africi' a i The Hollywood Reporter ističe da redatelj MacDonald i njegov snimatelj Anthony Dod Mantle imaju 'dobro oko za detalje' te da je film pun 'ritma i duha'. Jedina zamjerka filmu koji ističu razni kritičari je da je film rađen iz zapadnjačke, Garriganove perspektive te da se film više zanima za sudbinu škotskog doktora nego za povijesni kontekst i sudbinu Afrikanaca.
Moraš biti prijavljen/a!
Idi Amin
"Lično smatram da sam najmoćniji čovek na svetu", Idi Amin. Ovakve i druge slične izjave karakterišu portrete diktatora, kojih je nažalost bilo i biće dok je sveta i veka. Kevin Makdonald se opet dotiče teme koja obrađuje istorijske ličnosti i događaje, kao npr. u dokumentarcu "Jedan dan u septembru", gde nam je dao svoj viđenje terorističkog akta na Olimpijadi u Minhenu (nagrađen je Oskarom za najbolji dokumentarac 2000. godine). Idi Amin (Forest Whitaker) je bio jedinstven slučaj. Od nekadašnjeg boksera i vojnika u službi britanske imperije koji se uzdigao ni iz čega uspevši da opčini svoje sunarodnike. Svojim stavom, ponosom i harizmatičnom ličnošću (ponašanje u javnosti poput pravog šoumena) postao je najveća nada odskora nezavisne Ugande da postane ozbiljna i dobro uređena afrička država. Kada je došao na vlast državnim udarom 1971. protiv korumpiranog i prokomunističkog predsednika Miltona Obotea, bio je prihvaćen od strane medija iz gotovo celog sveta. Ali kako vlast kvari ljude, ovaj u osnovi oportunista vrlo brzo se odrekao ideoloških uverenja i okrenuo se sopstvenoj promociji. Nije prošlo mnogo vremena, dok se nije pročulo i kasnije postalo potpuno jasno da Amin bezobzirno ubija svoje neprijatelje i da gradi apsolutističku vlast, kako bi zadovoljio svoje bizarne apetite, potkrepljene mističnim "vizijama" i paranoičnim strahovima od izdaje, zavere i sl. U periodu njegove strahovlade od 1971.-1979. godine, u daleku Ugandu u mirovnoj misiji, stiže mladi škotski lekar Nicholas Garrigan (James McAvoy). Bizarni događaj (sudar luksuznog sportskog auta voljenog predsednika i najobičnije krave), spojiće ova dva čoveka. Impresioniran njegovom spretnom reakcijom, Amin imenuje Garrigana za svog ličnog lekara i najbližeg savetnika. U početku polaskan činjenicom da je dospeo na izuzetno visoku poziciju, da ga predsednik uvažava i pažljivo sluša, mladi lekar (Aminova desna ruka), vremenom počinje da spoznaje da se ipak našao na pogrešnom mestu, u pogrešno vreme. Svestan Aminove surovosti, strah za sopstveni život postaje opravdan, naročito što je bio svedok mnogobrojnim likvidacijama političkih neistomišljenika psihopate-predsednika. Razmena nežnosti sa jednom od njegovih supruga (poligamista je, šta se drugo moglo i očekivati), mladom Kay Amin (Kerry Washington) dodatno otežava njegov položaj. Odlazak u egzotičnu Ugandu, kako bi se izbegla monotonija posla porodičnog lekara u rodnoj Škotskoj, zarad malo uzbuđenja, možda neke romanse i osećaja ličnog zadovoljstva zbog pomaganja napaćenoj zemlji sa puno bolesnih iznemoglih ljudi, surovim sudbinskim preokretom, postaće nešto mnogo više i ozbiljnije. Očajnička borba za život, uz splet srećnih okolnosti, završila se ukrcavanjem na avion sa taocima i konačni beg u slobodu. Dokaz da je film dobro prošao kako na bioskopskim blagajnama tako i na festivalima, jeste podatak o visini zarade od oko $20,000,000 (iz 2007.) i brojne nagrade: Zlatni globus, BAFTA, Oskar za glavnu mušku ulogu briljantnom Forest Whitakeru. Snimanje filma realizovano je u potpunosti na lokacijama u Ugandi, Kampala. Veran prikaz istorijske ličnosti, uz postavljanje fiktivnog lika mladog lekara (kao njegovog oponenta) daje potrebnu dramatičnost ovoj priči, sprečavajući samu radnju da sklizne u tok pukog navođenja istorijskih događaja za vreme brutalne vladavine jedne kompleksne, podeljene ličnosti. Pun pogodak u izboru glavnih likova, dobra priča (iako već par puta ranije ekranizovana), uz dobar rad kamermana (Idi Amin često u fokusu kamere, kako bi se naglasila njegova psihotičnost), živopisne lokacije, sa solidnom muzikom, sve skupa doprinose visokom kvalitetu filma. Za svaku pohvalu, a ocena maksimalna u svakom pogledu!
Ako se bojite smrti,znači da imate razloga živjeti...
Zanimljva istinita priča o diktaturi precjednika ugande,koji je prikazan kao dvolična ličnost.Ljude osvaja svojim šarmom,dok njegova diktatura odražava njegovu mračnu stranu.
ni uzmi ni podaj
meni se film uopće nije svidija,mozda zbog morbidnog lica od Whitakera čija mi se gluma i inače poprilično gadi.
Posljednji kralj
Sam početak filma ne najavljuje ništa posebno, da bi kasniji dramatični događaji držali gledatelja prikovanog uz stolicu, dok razmišlja: ovo nije moguće da se dešavalo. Prevrati su uvijek krvavi i brutalni, ali ovaj prevrat je prerastao sve. Paranoik i krvnik, kojega je više nego izvrsno odglumio Whitaker, i James McAvoy kao mladi liječnik u uzajamnom povjerenju i sumnjičenju. Nevjerojatni događaji, čudni običaji, obrati preko noći....sve su to dijelovi života jednog mladog čovjeka koji je na kraju jedva izvukao cijelu glavu iz ove životne avanture. U koju je upao svojom naivnošću i vjerovanjem u ljude, a nerazumijevanjem situacije. Film je više nego odličan i gleda se u jednom dahu.
Svašta - ništa
Kako stvar može dobro ispasti ako se ne biraju sredstva da se u loncu istodobno kuha koješta, pa čak i ono što nikako ne ide jedno s drugim, i kako netko može naivno očekivati da će rezultat biti jestiv: i diktatura i ludilo i okolnosti u kojima se to zbiva i ljubavna priča i interijeri i eksterijeri i bolesnikove probavne smetnje i nezrelost gajdaša i politička ubojstva i bijeg i pilatovska čistoća rukica i još svašta i, naravno, na koncu - ništa, osim odličnog Foresta Whitakera koji jest jak, ali ipak nedovoljno da bi svojom kvalitetom nadoknadio izraženu neuravnoteženost i šupljikavost scenarija, nakon kojeg zapravo ne uspijevate shvatiti tko je taj Idi Amin i tko mu je dopustio da jaše po nevinoj raji.
Posljednji škotski kralj
Zanimljiv film, pomalo šokantan. Izvrsna režija, na neke će vam se trenutke činiti da se radi o dokumentarcu što filmu daje dozu realnosti koja je uz izvrsnog Whitakera najvažniji segment ovog filma.
Posljednji škotski kralj
Izvrsni Whitaker
Ono što sam napisao za film ''Kraljica'' vrijedi i za ovaj film. Upravo Whitaker je taj koji svojom izuzetnom predstavom izvlači film iz prosjeka.
Iako se radi o biografskom filmu o afričkom diktatoru, ovaj film nije snimljen u klasičnoj biografskoj maniri gdje je u centru radnje povijesni lik, nego je on ovdje predstavljen kroz odnos sa svojim osobnim liječnikom. Možda je namjera i bila da se na taj način, centralna ličnost (Amin) predstavi gledateljima malo drugačije, ali mislim da se tu pogriješilo. Film bi bolje funkcionirao da se nije težilo tome da se sve prikaže iz perspektive mladog liječnika. Zbog toga je filmu jako malo pažnje dobila činjenica zbog koje je Amin i bio zanimljiv svjetskoj javnosti (osim, naravno svoje diktature), a to su njegove izjave i titule koje je sam sebi davao (npr. Gospodar svih zvijeri na zemlji i riba u moru), te kako ga je svijet doživio. To je tek na trenutak vidljivo pred kraj filma u sceni pres konferencije kada novinari postavljaju Aminu pitanja.
Još jedna stvar koja mislim da se mogla bolje napraviti je raspored likova u filmu. Primjerice, likovi doktorice Merrit (koju glumi Gillian Anderson) i njenog muža se ispostave na kraju skroz suvišni u filmu, a potencijalna ljubavna veza koja je natuknuta u prvom dijelu filma između doktorice Merrit i mlladog Nicholasa ostaje skroz neobjašenjena i nedorečena.
Ipak filma ima mnogo više pozitvnih strana. Osim već spomenute odlične Whitakerove glume, tu su još odlična scenografija (čemu je pridonijelo i to što se snimalo na autentičnim lokacijama), odlična kamera, prikaz razdoblja 70-ih i života običnih i siromašnih Afrikanaca.
Zbog svega navedenog, film me na kraju i nije toliko oduševio, te da nije izvanrednog Whitakera i njegovom Oscarom nagrađene glume, sigurno bi dobio ocjenu manje.
vrhunska gluma Whitakera i nimalo lako utjelovljenje u glavnog lika, meni podižu ocjenu ovog filma , najbolja gluma godine i stvarno zasluženi oscar, iako bi se dalo raspravljati o ostalim glumcima i ne baš oduševljavajučoj kameri
THE LAST KING OF SCOTLAND
Film koji ne slabi na kvaliteti od prve do posljednje minute. Super režija, dobra fotografija.
Prizori ljepota Ugande s licima nasmješenih stanovnika koji veselo dočekuju svog "reformatora" Amina, dekadentne zabave za odabranu elitu te nasmijana lica ljudi oko novoga vođe tako su ugodni da i ne primjećujete odmah u pozadini zabrinuta lica prestrašene supruge, razočaranog mladog afričkog doktora, odanog ministra, britanskog diplomate......i odjednom vi ste zatečeni transformacijom i pomalo vas počinje biti strah.....vi se ponašate i reagirate točno kao i mladi škotski doktor čija se afrička pustolovina u trenu oka pretvorila u noćnu moru s glavnim čudovištem Idi Aminom. I bez obzira koliko sam čitala o dotičnom „gospodinu“, maestralna gluma Foresta Whitakera uhvatila me nespremnu. Izrazi lica, gestikulacija, manijakalni pogled izazivali su mi jezu.
Jedna od najboljih filmskih izvedbi ikad.
P.S: Slažem se za naslov. Odličan.
max
Posljednji škotski kralj
Prije tjedan dana sam odgledao film u kinu i nakon toga sam dobio temperaturu (38). Morao sam dosta dana ležati u krevetu, a o čemu sam razmišljao? O filmu. Nakon što je film završio razmišljao sam jedino o odličnoj glumi Foresta Whitakera, no kada sam tako morao ležati počeo sam razmišljati i o cijelom filmu i moram priznati, što sam više razmišljao to mi se film više svidio. Znao sam ja i prije filma dosta o Aminu, te me film nije toliko iznenadio, nego dok sam razmišljao shvatio sam kako je to scenaristički i režijski izvrsno izvendeno. Na početku filma Amina shvaćamo (ljudi koji ništa ne znaju o njemu) kao da je on neki simpatični gospodin s vrlo kvalitetnim idejama za svoju zemlju, ali postupna gradnja lika je nešto dosta rijetko viđeno. Iz simpatičnog predsjednika, on se pretvara u monstruma, diktatora (iako u filmu nije puno rečeno o tome, bio je i kanibal).
Forest Whitaker zbog takve gradnje lika stvarno zaslužuje Oscara. Glavni glumac (osim Whitakera) James McAvoy je dosta solidan, nije da je loš, ali Whitaker ga je potisnuo svojom izvrsnom glumom.
Ja bih tu još pohvalio i glumca kojeg prije nisam gledao, ali me je oduševio (dostojan suparnik Whitakeru), a to je Simon McBurney. Stvarno me čovjek iznenadio. Ne mogu opisati koliko je bio dobar, trebalo bi ga jednostavno vidjeti. Možda je to samo moje mišljenje, ali...
Režija i scenarij su vrlo, vrlo dobri, kamera je pomalo agresivna, ali dobra. Naslov filma je jedan od boljih ove godine, to sam baš primjetio.
Pogledajte film. Meni je između četiri i pet, ali ću filmu pokloniti peticu zbog izvrsnog Simona McBurney i Foresta Whitakera.