Zastave naših očeva
Flags of Our Fathers
(2006.)
Warner Bros. / Continental film
132'
drama, ratni, povijesni
Režija: Clint Eastwood
Scenario: William Broyles Jr., Paul Haggis prema knjizi Jamesa Bradleya i Rona Powersa
Producent/i: Clint Eastwood, Steven Spielberg, Robert Lorenz
Zemlja: SAD
Linkovi:
službeni site
trailer
imdb
Moraš biti prijavljen/a!
svaka priča ima dvije strane
pa tako i ovaj film.zanimljivo napravljeno,dosad samo u igrici viđeno.mogli bi snimit i neki film u kojem svaki poraz ne izgleda kao pobjeda.od custera su u ratu koma.valjda previse filmova u glavi a premalo srca za domovinu.
zastave nasih oceva
Radi se o dobrom filmu sa loshim glumcima. Svidilo mi se sto se prica nije okrenula samo pricama par ljudi u ratnim okolnostima nego i propagandi, mislim da je to u jednu ruku osvjezilo film, a u drugu ga ucinila nesto laksim. Glumci su mi jako loshi, kao da na svakom pishe drago mi je sto sam ovde.
Netipično
"Zastave naših očeva zajedno" s "Pisma s Iwo Jime" čine jednistvenu cjelinu. Radi se o netipičnim ratnim filmovima, čak bih se usudio nazvati ih antiratnim. Ljudi željni pucnjave i neprekidne akcije vjerojtno neće smatrati ove filmove zanimljivima. Što reći, Clint je napravio dva dobra filma koje se defintivno isplati pogledati.
Antiratna poruka obraćenoh republikanca
Da je Clint Eastwood nekoć bio gorljivi republikanac, to je opće poznato. (govori se da u uredima republikanaca drže postere Prljavog Harryja. Šalim se, naravno) Ali ovim filmom, kao i prethodnim filmovima u kojima se zalaže za eutanaziju (Djevojka o milijun dolara), pa gdje kritizira smrtnu kaznu (Istiniti zločin), svemoć američkog predsjednika (Svemoguća moć) Clint pokazuje svoje pravo lice čovjeka koji se bori za pravdu. Ovaj film, zajedno s Pismima s Iwo Jime, Clint daje jasnu poruku o ratu. Dok Pisma govori o besmislici ratovanja i uništavanju ljudksog života, Zastave govore o eksploataciji ratnog stradanja i preživjelih boraca.
U ovoj priči koja stavlja fokus ne na bitku za otok Iwo Jimu, nego na ljude koji se nalaze na najpoznatijoj fotografiji na kojoj šest američkih marinaca podiže američku zastavu na vrh brijega Suribachi. Nakon što nacija poludi za fotografijom, ministarstvo obrane šalje trojicu vojnika Renea Gagnona, Iru Hayesa i Docu da propagiraju američki ratni trud i da financiraju ratovanje. Ali oni se uopće ne osjećaju kao heroji i polako propadaju.
Ovaj film, nastao usporedno s Pismima s Iwo Jime, mnogi potkopavaju kao dosadan film u kojemu se ništa ne događa. Ako očekujete ratni spektakl u stilu Spašavanje Vojnika Ryana, onda ćete se razočarati. Ali daleko od toga da scene borbe nisu na razini Ryana. One su jednako dobre kao i ostatak filma. Ali film je koncipiran više od malih, suptilnih kadrova i scena koje čine film jako dobrim. Tu bih posebno izdvojio scenu kada Ira Hayes konačno propadne, ili kada junacima prelijevaju kolač u obliku vojnika koji dižu zastavu sirupom od jagode koji je iste boje kao i krv.
Ali ipak, film je u pojedinim trenucima nepovezan i možda bi bilo bolje da nije koncipiran i napisan da se miješaju scene bitke sa scenama u Americi. U svom tom kaosu, čovjek se lako izgubi. Isto tako, ako film usporedite sa Pismima s Iwo Jime, slabiji je, ali svejedno ostaje jedan od boljih filmova ove godine koji, iako nije blockbuster,
Eastwoodova ratna epopeja
Glavno pitanje koje ovaj inače solidan film postavlja je: Postoje li heroji u ratu? Odgovor je naravno ne.
Priča o slavnoj snimci sa iwo jime ima svojih trenutaka ( najbolji dijelovi filma su oni u kojima američke vojnike muči savjest jer oni uživaju publicitet medija samo zato kaj su na slici a dok ostali na otoku umiru). Scene bitaka su vrlo dobro uprizorene( podsjećaju na Ryana Stevena Spielberga koji je ujedno i producent filma). No, ima puno dijelova koji su dosadni i koji nemaju prave napetosti. Nepoznata glumačka ekipa također nije bogzna kaj. Nekako mi se čini da ovaj film neću dugo pamtiti i da film neće postati klasik ratnog filma, no ipak ga pogledajte.