Vjetar koji povija ječam
IFC First Take
Režija: Ken Loach
Scenario: Paul Laverty
Producent/i: Rebecca O`Brien
Zemlja: Irska, VB, Njemačka, Italija, Španjolska, Fra
Linkovi:
službeni site
trailer
Prošlogodišnji dobitnik Zlatne palme u kina nam dolazi s godinom dana zakašnjenja. No, bolje ikad nego nikad!
`Vjetar koji povija ječam` je ambiciozni film Kena Loacha smješten u period od 1916. do 1923. u Irsku, ispričan iz perspektive dvojice braće. Damien (Cillian Murphy) je mladić koji želi postati liječnik, no vlastita mu se vizija budućnosti drastično mijenja kada pripadnici zloglasne postrojbe `Black and Tans` ubijaju njegova prijatelja samo zato što nije htio izreći svoje ime na engleskom. Damien se tada priključuje svome starijem bratu Teddyju (Padraic Delaney), lokalnom vođi IRA-e koji se suprotstavlja opresorskoj britanskoj vojsci.
1921. donosi primirje između britanske i irske vlade, no uvjeti mira izazivaju oprečne reakcije među Ircima. Irska bi tako postala dio britanskoga Commonwealtha, dominij koji još uvijek priseže na odanost britanskoj kruni. I dok Teddy ovaj sporazum vidi kao poboljšanje situacije, Damien i njegovi istomišljenici sporazum shvaćaju kao izdaju irske borbe za potpunu nezavisnost. Ovaj sukob dovest će do Irskog građanskog rata, pri čemu će se dvojica braće naći na suprotnim stranama.
S godinom dana zakašnjenja u kina nam stiže `Zlatnom palmom` nagrađeni film Kena Loacha koji govori o Irskome ratu za nezavisnost (1919-1921) te Irskome građanskome rat (1922-1923) koji je uslijedio ubrzo nakon potpisivanja primirja s Britancima. No, iako je povijesna tematika ambiciozna, a žanr ratnoga filma obećava spektakl, Loachev je film naturalističan i vrlo uvjerljiv, no ne i spielbergovski patetičan. Unatoč odličnoj i nagrađivanoj fotografiji Barryja Ackroyda (Europska filmska nagrada), nasilje se prikazuje neestetizirano i realistično. `Ljudi tvrde da su protiv rata, ali uživaju gledati filmove pune pucnjave i krvi. To je problem kod većine ratnih filmova`, kaže Loach.
Redatelj je osim povijesne tematike naglasak stavio i na socijalnu situaciju u kojoj su se likovi našli, opisujući pritom oskudne uvjete unutar kojih je operirala IRA te naglasivši pritom i činjenicu da je dio njezina uspjeha ležao i u suradnji između pripadnika vojske i civila, čija se angažiranost nije očitovala samo u pružanju zaklona i hrane, već i u prijenosu informacija. Važno je napomenuti da Loach ne idealizira irsku vojsku, ne libeći se prikazati nedostatke u njihovoj organizaciji, a kada dođe do primirja s Britancima, likovi kroz raspravu istaknu pozitivne i negativne strane takve odluke.
`Situacija u filmu prikazuje prijateljstva i suradnju za vrijeme pokreta otpora što lako pobuđuje romantične osjećaje. No u takvom životu nema ničega romantičnog - on je užasavajuć i razoran. Kad pucaju na vas i kad ubijete, to ostavlja traume. Nije čudo da ljudi koji prežive rat ne žele o njemu govoriti. Stoga mi je bilo važno da nevjerojatno nasilje ne prikažemo na romantičan način`, kaže scenarist Paul Laverty.
Osim nagrada i brojnih nominacija, film je izvrsno primila i kritika. A. O. Scott iz `N. Y. Timesa` rekao je da je film živopisan i uznemirujući poput večernjih vijesti, `no s više promišljenosti i ljepote`, dok ga je Michael Wilmington iz `Chicago Tribunea` prozvao remek-djelom. No, Glenn Whip iz `L. A. Daily Newsa` zamjerio mu je didakticizam, dok mu je Jonathan Rosenbaum iz `Chicago Readera` dao lošu ocjenu, s objašnjenjem: `Kao što to često biva u Loachevim filmovima i u povijesti, iznevjeravanje socijalističkih i inih ideala ostavilo je gorak okus u ustima` jer film `korespondira s ljevičarskim agitpropom u nekim dijelovima, dok u drugima iznenađuje predvidljivim političkim namjerama`.
Moraš biti prijavljen/a!
Mirovni sporazum
Damien O'Donovan (Cillian Murphy) je mlad perspektivan lekar, pred kojim je lepa karijera u Londonu.Godina je 1920. i Irska se nalazi pod stegom britanske krune.Kada Damien postane svedok brutalnog zločina, koji su počinili pripadnici britanske zloglasne jedinice 'Black and Tans', nad nenaoružanim mladićem, samo što nije hteo da govori na engleskom, dolazi do drastičnih promena. Mladi čovek odlučuje da zapostavi lekarsku karijeru i da se posveti celim svojim bićem borbi za nezavisnost svoje otadžbine. Pridružuje se starijem bratu Teddy O'Sullivanu (Padraic Delaney) koji je na čelu lokalnog ogranka IRA-e...Ken Loach se opet bavi istorijskom tematikom u ratnoj drami o irskoj borbi za nezavisnost, u turbulentnom periodu od 1916.-1923. godine.Paul Laverty je napisao scenario koji nam predstavlja gerilski rat u sirovoj formi, bez nekakve patetike, držeći se dobro poznatih istorijskih činjenica. Realistično, potresno, ali i poučno.Ono što je lako uočiti, to su pre svega efektno snimljeni kadrovi živopisnih pejzaža, pronađenih na brojnim lokacijama, širom zelene Irske, koje je Barry Ackroyd vešto usnimio u kontekstu ratne priče. Živahna muzika iza koje stoji George Fenton, takođe naglašava stalno prisutnu ratnu psihozu, ali i spremnost lokalnih patriota da idu do samog kraja radi postizanja slobodarskih ciljeva.U par sekvenci, režiser diskretno ističe i socijalni aspekt borbe protiv britanskog jarma.Uostalom, baš to socijalno raslojavanje između lokalnog stanovništva, kasnije je u značajnoj meri uticalo da dođe i do građanskog rata, pored očiglednog raskola između pobornika umerene struje (po kojima Irska ostaje u sastavu britanske imperije) i zagovornika radikalne struje (koji su želeli potpunu nezavisnost Irske od britanske krune).Studiozan pristup je evidentan, tako da je reč o filmu koji definitivno ima težinu, jer je ovde koncept veoma precizan - rekonstrukcija političkih i ratnih događaja koji su promenili neke stvari na ondašnjoj društveno-političkoj sceni (ali ne i iskorenili).Dobro promišljeni, oštri dijalozi, samo ukazuju na politički osetljivu situaciju, u kojima je sukob mišljenja i interesa naprosto neizbežan.Ako tome dodamo i par solidno napravljenih akcionih scena, onda se može izvući zaključak da je Ken Loach uspeo da verodostojno ekranizuje izraženu prgavost i razvijen slobodarski duh irskog naroda.Dobri kostimi i vešta šminka, doprineli su da sve ovde izgleda prilično autentično, ako imamo u vidu da se radi o ekranizaciji istorijskih događaja s početka XX veka.Od angažovane glumačke ekipe ne bih nikoga posebno istakao, osim konstatacije da je svako na sebi svojstven, glumački način 'oživeo' likove koji su ostavili neizbrisiv trag u istoriji ponosnog irskog naroda.Kvalitetno, memorabilno, ostavlja snažan utisak, terajući vas na duboko razmišljanje (gde ćete pre ili kasnije da dođete do onog dobro poznatog stava:'ma politika je kurva').Jedan od retkih filmova koji je pomirio publiku i kritiku (Zlatna palma na Filmskom festivalu u Kanu, 2006. godine). Pa ako vam se ukaže prilika da gledate 'The Wind That Shakes the Barley', nemojte je ni slučajno propustiti.
Film donosi priču iz jednog malog Irskog mjesta u kojemu se dvadesetih godina prošlog stoljeća podiže otpor protiv britanskog imperijalizma. Slabo naoružani i obučeni Irci počinju borbu za nezavisnost protiv višestruko brojnijeg i jačeg protivnika. Britanija je tada bila najjača sila svijeta. U središtu priče su dvojica braće Teddy O'Donnovan i Damien O'Donnovan sa skupinom mladića koji žele slobodu svoje zemlje. Teddy je realniji tip čovjeka, čovjek akcije i prakse. Sa dvanaest godina je poslan u bogosloviju, tako da je ranije i sazrio. Damien je mlađi, veliki sanjar, bolji učenik od Teddya. Zadubljen više u knjigu i teoriju. Damien na početku protestira protiv rata i oružane pobune, jer mu je na pameti ostvarenje humanog i pravednog društva na drugačiji način, čak i u okviru Britanije, dok je Teddy oštriji i zagovara otvorenu borbu. Damien je radilkaniji tip, što će ga i na kraju skupo koštati. Damien, ipak, pristupa ostalima i počinje borba. Priča jako podsjeća na početke domovinskog rata kada nije bilo skoro nikakvih sredstava za borbu. Jedno što je bilo na raspolaganju bila je osobna hrabrost i entuzijazam mladih ljudi. Film na dosta realan i grub način prikazuje i patnju i stradanje Irskog naroda. Britanci su se koristili svim mogućim sredstvima kako bi svladali otpor. Neuspjeh u tom ratu mogao je izazvati burne reakcije u njihovim kolonijama diljem svijeta (Indija, JAR...). Usprkos tomu Irci su svakim danom bili sve snažniji, otpor je postajao sve jači u sve širim slojevima pučanstva. Tako da su uspjeli pobrati djelomičan, ali ipak veliki uspjeh. Njihova samoproglašena vlada je potpisala mirovni sporazum sa Britancima. Isprva je sporazum dočekan s oduševljenjem, no kasnije je postalo jasno da to nije potpuna nezavisnost za koju su se borili. Veza sa Britanijom je još uvijek postojala. Među, do tada, jedinstvenim borcima za slobodu dolazi do podjele. Jedni u tom sporazumu vide jako dobar početak za stvaranje jedne bolje budućno
pogledati
Za početak se ne bih složio sa prethodnom recenzijom od korisnika- MRKEMIL-koji je pokazao zavidnu glupost i neshvaćanje filma ali i povijesnih temelja Irske države. Dakle film prikazuje borbu Iraca za slobodu kroz prizmu dva brata koja se na kraju,nakon potpisivanja englesko-irskog sporazuma,nađu na suprotnim stranama.Ali niti jedan ne staje na stranu Engleza ,kako je naveo poštovani MRKEMIL ,već je jedan pristalica politike Michaela Collinsa,nacionalnog junaka, koji je za prihvaćanje sporazuma i obustavu rata a drugi pristalica republikanske struje koja želi naovisnost čitavog Irskog otoka isključivo oružanom borbom. Inače film je dbar,dojmljiv,ponekad i brutalan prikaz rađanja irske slobode. Tematika prvoklasna, a za sve kojima se svidio ovaj film toplo preporučujem film-MICHAEL COLLINS- s Liamom Nessonom uglavnoj ulozi ,koji se bavi istom tematikom samo prikazuje malo širi povijesni asperkt. Što reći nakon ovog film osim da prenesem poruku sa jednog grafita u Belfastu : KILL THEM ALL AND LET THE GOD SORT THEM!
F produkcija
Film F produkcije sa ŽNJ glumcima.Braća se bore protiv Engleza, ali ipak nakon dugoga nećkanja jedan stane na Englesku stranu nakon potpisivanja Englesko-Irskog sporazuma i ubije drugoga brata. Pravi idiot.Film od totalnog crnila spašavaju Irski krajolici koji su pravi melem za oči. Naporan, suhoparan i pomalo dosadan film predstavlja pravu poslasticu za istinske filmske kritičare, ali i ne za amatere poput mene. Međutim uz određene pauze i odmore može se pogledati.