Otporan na smrt
Dimension Films (The Weinstein Company) / Discovery film i video
Režija: Quentin Tarantino
Scenario: Quentin Tarantino
Producent/i: Elizabeth Avellan, Robert Rodriguez, Erica Steinberg, Quentin Tarantino
Zemlja: SAD
Linkovi:
Tri komada, jedan opaki serijski ubojica i Chevy Nova iz `79. Prvi dio dugoočekivanog `Grindhousea` u režiji Q.T.-a pravo je (i krvavo) osvježenje.
Tradicionalna ljetna kino suša u našim je kinima započela vrlo vlažno jer film koji otvara sezonu je ni manje ni više nego Death Proof, bolja polovica (ako je suditi po kritičarima) genijalno osmišljenog Grindhousea. Iako smo o filmu već pisali, slijedi kratko ponavljanje. `Grindhouse` je pojam koji je označavao specijalizirana kina popularna tijekom 70ih koja su prikazivala uglavnom eksploatacijske filmove i to `stisnuto` - dva za cijenu jednog! Iako su bili prepuni šokantnog i eksplicitnog sadržaja, filmovi su često bili jako popularni među publikom (nešto manje među cenzorima), a neki od njih uživaju kultni status među filmofilima, čak i među nekim kritičarima.
Grindhouse se originalno sastojao od dva zasebna filma – Death Proofa Quentina Tarantina i Planet Terrora Roberta Rodrigueza, dok su u pauzi između njih prikazani traileri za izmišljene eksploatacijske filmove, i to pod redateljskim palicama Elija Rotha, Roba Zombieja, Edgara Wrighta i samoga Rodrigueza. No, originalno trajanje od čak 191 minute pokazalo se prevelikim zalogajem za američku publiku pa Grindhouse nije ostvario očekivane rezultate na domaćem box-officeu. Producenti ga stoga odlučiše prepoloviti u dva dijela i svjetsku kino-distribuciju nastaviti zasebno.
Tarantino i nije imao ništa protiv razdvajanja filma u dva dijela za europsko tržište jer, kako on kaže, Europljani nisu imali razvijenu kulturu grindhousea pa ne bi ni popušili koncept. Mi možemo biti zločesti pa reći da koncept nisu popušili ni Amerikanci, jer na matičnom je tržištu film zaradio tričavih 25 milijuna $, unatoč vrlo povoljnim reakcijama kritike.
Tom Charity iz CNN-a kaže da je duo napravio najbolje kako bi nas vratio u `dobre stare dane`, a Kevin Carr kaže da su eksploataciju uzdigli do arta. Walter Chaw žali što Tarantino nije režirao oba filma, a Fred Topel iz Can Magazinea kaže kako je jedini način da filmovi budu više cool nego što jesu to da Rose McGowan zaista izvede ples u nečijem krilu (pretpostavljamo njegovom). Ipak, bilo je i negativnih kritika. Npr., Seanu Burnsu ne sviđa se Tarantinovo autoreferiranje, a cijeli film naziva `muzejskom instalacijom artefakata kulture smeća (crap), koja je istovremeno i previše, ali ne i dovoljno`.
Osim što su preuzeli ikonografiju i topose već spomenutih eksploatacijskih filmova (motoristi, psihopati, zombiji itd), T. & R. pribjegli su još nekim trikovima kako bi doživljaj originalnog grindhousea bio što autentičniji. Tako filmska traka namjerno izgleda oštećeno i trese se, a posebno je zanimljivo i to da su pojedini dijelovi filma namjerno `izrezani` tako da se gubi kontinuitet filma. Riječ je o `homageu` onoj iritantnoj pojavi preskakanja trake, kako zbog lošeg projektora, tako i zbog oštećene trake (jer su kopije često seljakali iz jednoga kina u drugo).
Nasilja, gadosti i golotinje filmu ne fali, a MPAA je zahtijevala rezuckanje 20ak sekundi kako bi se izbjegao zloglasni (a ako nas, pitate poštovanja vrijedni) predikat NC-17. Za europsko je tržište pripremljena produžena verzija Death Proofa (inače premijerno prikazana u Cannesu) koja je čak pola sata duža od one iz Grindhousea. `Osjećao sam se kao okrutni eksploatacijski distributer koji je filmove izrezao gotovo do točke nekoherentnosti. Izrezao sam ga do kosti i maknuo sve salo da vidim može li funkcionirati – i upalilo je`, kaže Tarantino.
O čemu se Death Proof napokon radi? Pa, o jednom opasnom i poremećenom psihopatu / kaskaderu (Kurt Rusell) sa superkul autom (Chevy Nova iz 1979.) koji uživa u sudaranjima autima i mučenju i ubijanju djevojaka. Realno gledajući, ništa posebno, iako zezancija i fora u najboljem Tarantinovom stilu (od zabavnih dijaloga do referenci na druge filmove) vjerojatno ne nedostaje. Soundtrack je također priča za sebe, a sadrži skladbe Ennija Morriconea, Pina Donaggija i Jacka Nitzchea.
Tarantino je i sam priznao kako je svoje filmsko obrazovanje stekao radeći u videoteci, gledajući svakakve filmove, među kojima je bilo i dosta eksploatacije. Korijenima se vraćao nekoliko puta u svome opusu. Jackie Brown odlična je oda blaxploitationu, Od sumraka do zore (za koji je Q. T. napisao scenarij, a Rodriguez ga režirao) zabavna je posveta splatteru, a Kill Bill, njegovo nepriznato remek-djelo, revizija je tzv. chambara filmova, posebne vrste revizionističkih samurajskih filmova s puno akcije i nasilja, osobito popularnih tijekom 70ih. Članak o chambari i blaxploitationu uskoro slijedi pa – stay tuned!
Moraš biti prijavljen/a!
SOLIDAN TARANTINO
Iako sam veliki ljubitelj Quentina Tarantina drzim da je ovaj film najslabiji iz njegove kolekcije.Prvenstveno zbog prerazvucenih i dosadnih dijaloga i premalo akcije.
Međutim najviše zamjeram na tome što glavna zvijezda odlicni Kurt Russel nije dovoljno iskoristen.
Muzika je kao i inace dobra i sve u svemu standardni Tarantino...
...to je Tarantino!
Prošlo je dugo otkako sam gledao ovaj film, ali čuo sam komentar žene u videoteci na upit kako joj se sviđa ovaj film. "Izvrsno,", kaže ona, " a kako i ne bi, pa to je Tarantino!". Istina je! A Tarantino je u ovom filmu pokazao sljedeće: dugi dijalozi koji ne služe apsolutno ničemu doli preseravanju i pokušavanju stvaranja kul spika kakve su bile u "Pulp Fictionu" i "Reservoir Dogs" (a i one su uzete od drugdje). Zatim, rezanje pojedinih scena i te stvari. Neki će reć da je to jako super, podsjeća na stare eksploatatorske filmove itd. Ako je Tarantino time htio pokazati kako je dolazilo do rezova na vrpcama u procesu prikazavanja filma u kinima 70-ih godina, uspio je. Ako je htio postići glupi osjećaj koji bi zatim uslijedio, također je uspio. Zaista ne znam zašto se ljudima ovaj film sviđa - istina, auto super izgleda, Kurt Russell je fora glumac, ali za dobar film treba malo više od toga, tj. treba priča, koje ovdje nema. Jako mi idu na živce mix western muzike Enia Morriconnea sa idiotnim spikama, koja ovdje ne dolazi do izražaja budući da joj to nije ni svrha! Ona je dolazila do izražaja kod Sergia Leonea, ali budući je ovaj film jednostavno recikliranje recikliranog, to nema nikakvu svrhu pa ni ne postiže učinak, nego se samo dobra muzika iskorištava na lošem mjestu. Šteta Morriconea! Ako se ljudima film sviđa zato što je drugačiji od svih drugih filmova koje gledaju, onda trebaju gledati malo dalje od Hollywooda - postoje i druge kinematografije.
Otporan na smrt
Dovoljno je napisati: OD TARANTINA JE...!!
po noci barabe,po danu babe
da,da i žene su došle na svoje.ubica dječijeg lica lovi curice,al zaboravlja da eva ne bere jabuke.može još ovakvih filmova,neću se bunit
Bezveze!
Trebe metiljaju i metiljaju i brbljaju i klepeću. Potpuno dosadni dijalozi! Dajem trojku radi 3 stvari: 1. Kurt je odličan, stvarno je faca! 2.Kurtov auto je totalno cool (iako skoro nikad ne koristim ovu riječ cool al tu fakat neznam kak bi se izrazio) i 3. Mjuza u filmu je zakon! Ostalo je samo odličan materijal za premotavanje! Al u svakom slučaju film je bolji od Planet Terrora koji je totalno smeće! Jedva čekam da izađe Machete! To će bit pravi film!
Death Proof (2007)
Kad je '95. dobio Oscara očekivala sam ih još! Tarantina cijenim zbog kreativnosti i energije koju imaju njegovi filmovi. Death Proof je samo jedan od vrlo energičnih i originalnih uradaka ovog fetišista stopala i azije. Death Proof počinje standardno, lagana mjuzica, nekoliko curica i blesava spikica. Razvija se u dramu dok očekujemo što će se dogoditi. Glazba je savršeno pogođena! Moram reći da su mi ženske spike malo i izašle na živce, ali šta je - tu je. Radi daljnje radnje sam to rado izdržala :) Dakle, ubojice su sada svaki čudni lik iza ugla, nema pravila. Ovdje je to miroljubivi Cash a.k.a. K. Russel kojg obožavam, pa kako da onda ne obožavam i QT-a jer ga je uposlio!! Dakle, odabir glumaca je savršen, pogotovo Zoe! Sjajna ideja s njom i odlično realizirano! Mislim da će dio loše kritike za ovaj film doći od dijela svijeta koji nije upoznat s američkom kulturom. Njima će film biti - glup. Kao i ostatku zadrtog zakalupljenog svijeta koji kaže da su Kill Bill i Pulp Fiction - glupi filmovi! Hm, kad čujem nekoga da tako priča poželim biti nasilna.
E da, važan faktor uspješnog filma je sigurno nasilje, u ovom filmu je ono dobro odmjereno i ukomponirano. Ono nas šokira, iznenađuje. Glazba ga odlično prati tako da se na zadnju scenu možemo samo - nasmijati!
Svaka čast QT! Kod mene imaš 5 za ovo
Prerazvučen - inače Tarantinovski odličan
"Za europsko je tržište pripremljena produžena verzija Death Proofa." :( :( Zašto? Isto kao što su izbačene scene iz Pulp Fictiona koje su većinom bezveze (možete ih vidjet na jubitou) tako je trebalo i ovdje skratiti film. Potpuno nepotrebo i dosadno produljen početak filma, s pomalo zabavnim dijalozima, ali preeedugo. Ako prevrtite film nakon početka, zaustavite nakon što (prva grupa) cure dođu u birtiju, pa ne prevrtavate film sve dok lik ne ugleda drugu grupicu cura, onda opet malo prevrtavanja i kad cure uzmu Dodge Challengera - onda više nema prevrtavanja.... onda je to još jedan Tarantinovski bolesno dobar film :) :)
Moglo je bolje
Problem s ovakvim filmovima je to što ih režira Tarantino, pa se moraš paziti da nebi nešto napisao loše. Nije da čovjek ne zna napraviti film, čovjek je mašina, ali mi se čini da je ovaj film nastao iz dosade.
Tipični, predugi dialozi koji u ovom filmovi ne doprinose nikakvom pokretanju radnje, samo služe za iscekivanje.
Ideja mi se sviđa kao i stil na koji je snimljen film, ali je kraj neočekivan i brzo bez ikakve najave svrši film.
Možda je čak htio napraviti malo patetični film...
Moo, motherfucker, moo!
I Q.T ponovno vozi! I to tako brzo da vam 119 minuta prođe za čas. Ispočetka vas uljulja atmosfera uspavanog Austina, ali ubrzo dobijate istinsku zabavu, tipičnu za grindhouse filmove 70ih.Puno dernjave, smijeha, seksepila,akcije i naravno dobrog starog nasilja :)
Razocaranje
Joj, joj. Ovo je gore od Jackie Brown. Mozda sam imao malo previsoka ocekivanja prema Deathproof-u (nakon Kill Bill-a valjda bi svatko imao), no ipak - razocaranje. Film vrvi dosadnim napornim dijalozima koji ne vode nicem. U "Kill Bill" ili "PulpFiction"u
su dijalozi barem imali neki sarm, zavodljivost i duhovitost, sto za "DeathProof" tesko mogu reci. Jedini smisao dijaloga
nalazi se u njihovoj funkcijonalnosti (doznamo neku informaciju o nekom liku ili dogadaju). Akcije u filmu ima malo, sto samo po sebi nije lose, ako ostatak filma vodi ka njoj. Ali ne vodi. Definitivno najimpresivnija akcijska scena je jedan sudar u sredini filma. I to je to. Zavrsna akcijska sekvenca traje valjda pola sata (predugo) cime je, ocekivano, lisena svake napetosti.
Jurnjava autima nikad nije bila dosadnija. Opcenito film ima jako nesuvislu dramaturgiju. Svakako najiritantnije u filmu su (iznenadujuce)
likovi. Zenski likovi (a ima ih) su iznimno naporni, plosni, neprofilirani. Razbgovori se svode na to "tkoje s kime komu" itd. Kurt Russel dobro glumi; jos da ima ulogu... Film ima tu i tamo dobrih rijesenja, ali od Tarantina sam ocekivao vise.
Tarantino ja te volim
Otporan na neuspjeh
Kako napravite auto koji je otporan na smrt? Jednostavno ga date kaskaderima da ga ojačaju. Kako napravite film otporan na neuspjeh? Jednostavno date Tarantinu da snimi. Ovo je instant ljetni hit u kojem nam Tarantino daje ono što najbolje zna: stilizirani šund. On filmove snima zbog svoje publike i uživanja te iste publike u njegovom filmu.
Imate ne jednu, ne dvije, već 8 zgodih ženskih, dva nabrijana auta (ali u onom cool smislu, ne sad da svijetle ko Las Vegas ili neke druge jeftine fore), legendarnog akcijskog glumca, odličnu scenu potjere i borbe za pravdu. OK, dio iz Terminatora je vjerojatno auto kojeg vozi Kurt Russell.
Dakle, Tarantino nam donosi priču o ludom kaskaderu/ubojici koji ide po SAD-u i ubija zgodne žene svojim autom u kojem je otporan na smrt. Ali stane na žulj opasnim curama koje obožavaju aute, i lude su, i zgodne. Uz impresivnu glumačku postavu: Kurt Russell, Rosario Dawson, Rose McGowan, ona zgodna ženska u uniformi cheerleadersice, ona prezogdna ženska u vrućim hlačicama, pa ona crnkinja,..gazq40t'd8zghJODFN....... (ja se ispričavam, dragi čitatelji, počeo sam razmišljati o tim curama pa sam počeo sliniti i sjebo sam tipkovnicu). No da se vratim na film. Scenaristički je, naravno, odličan. Pa pisao ga je Tarantino. Ima super fora koje podsjećaju na Tarantinove ranije filmove, kao što su melodija iz Kill Billa kao zvonjava mobitela, spominjanje Daryl Hannah, Big Kahuna Bruger, Red Apples cigarete itd. Režijski je to majstorija. Tarantino pokazuje svoje divljenje prema jeftinim „girl-power“ filmovima iz 70-ih, a neozbiljnost pokazuje i namjerno nespretnom montažom.
Ukratko, savršen izlazak za muškarce (imate krupne kadrove ženskih guzica), ludih potjera, cool auta, a da. Imate i Kurt Russella. Cure će uživat u kraju kada se cure dočepaju Kurt Russella. Ovaj film je otporan na neuspjeh!
Kurt Russell - genijalan
Iako nisam ljubitelj ovakvih filmova, moram priznati da me je ovaj film ugodno iznenadio. Zavrsna scena jurnjave 2 auta prikazana je na doista napet nacin. Slaba tocka filma su ponekad predugacki, preagresivni i dosta naporni razgovori zenskih ekipa. Kurt Russell je odglumio fantasticno psihopata. Svaka cast Kurt. On je ujedno i najsvjetlija tocka ovog vrlo dobrog filmskog ostvarenja.