Kontrola
Becker Films, Northsee Ltd. / Continental film
Režija: Anton Corbijn
Scenario: Matt Greenhalgh, prema knjizi ‘Touching From the Distance’ Deborah Curtis
Producent/i: Orian Williams, Anton Corbijn, Todd Eckert
Zemlja: Velika Britanija, SAD, Australija, Japan
Linkovi:
Ian Curtis imao je briljantnu glazbenu karijeru i epilepsiju, vjernu ženu i sexy ljubavnicu. Ljubav će ga rastrgati - i izgubit će kontrolu.
Mladi Ian Curtis (Sam Riley) voli čitati i piše poeziju. Rano se ženi za lokalnu curu Deborah (Samantha Morton), a s par ljubitelja glazbe osniva bend Joy Division. Uz pomoć menadžera Roba Grettona i manchesterskog rock - promotora Tonyja Wilsona, Joy Division postiže uspjeh i grupa kreće na razne turneje. Ian počinje dobivati ozbiljne epileptične napadaje, ali nastavlja s brojnim koncertima. Lijepa belgijska novinarka Annik Honore (Alexandra Maria Lara) žarko se želi upoznati s Ianom i uskoro postaje njegova ljubavnica. Izmučen bolešću, iscrpljen od koncerata i mučen krivnjom zbog preljuba, Ian sve dublje pada u tešku depresiju...
Prije deset godina je jedan od fanova Joy Divisiona, producent Orian Williams kupio biografsku knjigu Ianove udovice Deborah Curtis 'Touching From a Distance'. Uz odobrenje Deborah i ostalih članova Joy Divisiona, Williams se odlučio na adaptaciju i ponudio režiju Antonu Corbijnu, koji nije snimio nijedan dugometražni film.
'Kontrola', r: Anton Corbijn, trailer
Svoju međunarodnu karijeru fotografa i redatelja video-spotova Corbijn je započeo kada je iz Nizozemske došao u Englesku upoznati rock grupu koja ga je najviše fascinirala - Joy Division. Nije se uspio zbližiti s njihovim pjevačem i glavnim autorom, Ianom Curtisom, ali je iz prve ruke upoznao i snimio Joy Division i manchestersku scenu. Corbijn inače ne voli da ga smatraju samo rock-fotografom, pa kaže da nije želio napraviti predvidljivi glazbeni film. Smislio je naslov filma, 'Kontrola', jer vjeruje da je i Ian Curtis žarko htio imati kontrolu nad vlastitim životom i sudbinom, ali su mu bolest i obiteljski problemi to uskratili.
Izrada scenarija za film povjerena je Mattu Greenhalghu, koji je dobro upoznat sa nijansama života u Manchesteru. On je intervjuirao Deborah, članove grupe, ali i ljubavnicu Annik Honoré, koja se u knjizi dosta šturo spominje. Možda i najpresudnija odluka redatelja bila je izbor glavnog glumca koji tumači Iana Curtisa. Corbijnov izbor bio je Sam Riley, koji je počeo kao kazališni i TV glumac, ali se kasnije posvetio glazbi, kao pjevač grupe 10000 Things. Kada je bend ostao bez albuma i ugovora, Riley se vratio glumi i prva sljedeća audicija bila je baš ona za 'Kontrolu'.
Ionako sličan Ianu, lako je dobio ulogu nakon efektnog nastupa na audiciji, a zatim je s ostatkom glumaca vježbao živi nastup, te je većina pjesama iz filma izvedena od strane glumaca. Osim toga, na probama je intenzivno radio s glumicama koje tumače Ianove dvije ljubavi – izgleda da se najbolje slagao s filmskom Annik Honore jer su Riley i Alexandra Maria Lara (koja glumi Honore) postali ljubavni par.
Iako bitnu ulogu u filmu igra i motiv sivog Manchestera, taj grad se u međuvremenu toliko promijenio, da su film snimali u Nottinghamu koji više izgleda kao Manchester 70-tih nego moderni Manchester. Na kraju je 'Kontrola' postala vrlo osoban film i za samog Corbijna, pred početak snimanja ponestalo je novca pa ni Corbijn nije htio izgubiti kontrolu, već je uložio vlastiti novac. Rizik se isplatio, film je postigao uspjeh i nagrade na raznim festivalima (premijera i nagrada na Cannesu!), a kao debitantski film, svoju hrvatsku premijeru imao je na ZFF-u gdje je dobio nagradu publike.
Kritičari su pohvalili Corbijnovu minimalističku režiju, a posebno glavne glumce. Roger Ebert (Chicago Sun-Times) ističe odličan nastup Sama Rileya, zbog kojeg 'Ian Curtis izgleda uvijek usamljen', a Berardinelli (ReelViews) ocjenjuje da je gledati Rileya 'jezovito', jer 'izgleda kao da se Ian Curtis poslije 30 godina vratio među žive'. Kyle Smith (New York Post) lucidno sažima film u 'rock biografija bez zabave. Seks je pun krivnje, droge služe za liječenje epilepsije, a rock je o izolaciji i očaju'. A.O. Scott (New York Times) poetski zaključuje: 'ne trebaš znati ništa o Joy Division da bi te ščepala zagonetna tuga oko srca'.
Moraš biti prijavljen/a!
Jadno
Film je loš, jednostavno daje subjektinu priču o Ianu od strane njegove žene koja u biti i nema previše veze sa bendom, premda se spominje njihovo nastajanje i nekakvi koncerti što je očito vrlo nevažno u cijeloj toj priči. Ipak Joy Division ima prevelik značaj da bi se ovakva mizerija snimila o njemu. Činjenica je da nitko nije znao što je on mislio i radio dok je bio sam ili sa ljubavnicom koja nije sudjelovala u filmu nikako, odnosno da su ti dijelovi izmišljeni a isto tako da su neke stvari očito dodane da bi film dobio na zanimljivosti, romantika i slično. Ukratko, film je kao bajka za malu djecu koja nisu nikada čula za Joy Division, neobično je to što film ipak ima tužan završetak.
Control
Moram napomenuti da nisam fan Joy Divisiona, ali sam film mi se svidio. Poprilično je depresivan, no osjeća se rstroj glavnog lika koji na kraju kulminira samoubojstvom. Crno - bijela tehnika daje poseban ton filmu.
Zamjeram dramaturške nespretnosti
ali svejedno dajem visoku četvorku zbog odlične kamere, dobre teme i sjajne podjele. U svemu tome malo je previše patetike, a premalo učmalosti engleske provincije. Ispada da je on skončao život jer nije mogao podnijeti izbor između dvije žene koje voli. To je vizura Deborah. Posebno mi se dopada kako je portretiran manager, vjerujem da je u to vrijeme u Manchesteru bilo masu vucibatina poput njega koji su se javljali na javni telefon iz nekog tobožnjeg ureda. Ima film šarma, mora se priznati, i sigurno ću ga ponovo gledati. A napominjem, nisam Joy-fan.
Solidno
Iako sam bio skeptičan kada sam čuo da će ovaj film režirati Anton Corbijn (autor spotova za Depeche Mode, U2) zbog svojeg apstraktnog pristupa na kraju sam ipak ostao ugodno iznenađen. Film realno prikazuje život lidera Joy Divisiona. Glavni glumac je dobro odigrao rolu Iana Curtisa i fizički mu je vrlo sličan. Scenske pokrete je također izvrsno skinuo. Ostali članovi Joy Divisiona nisu baš slični svojim originalima, posebno se to odnosi na bubnjara Stephena Morissa. Film je inače vrlo depresivan, ali i dosta emotivan. Jedino je pitanje koliko će se ovaj film svidjeti onima koji i nisu baš neki fanovi Joy Divisiona i New Ordera.