Domino

Uvrnuto do bola

Uvrnuto, zavrnuto, smotano neznam kako bi se izrazio, a takva glumačka postava ali džaba kad je režija 0. Kao što mnogi kažu boli glava nakon ovog filma.

Zanimlji i čudan eksperiment Tony Scotta

Na momente zaista čudan, otkačen, iznimno sitliziran, pa čak i eksperimentalan ali na kraju krajeva zanimljiv redateljski uradak Tonya Scotta koji na momente djeluje kao potpuni metež i kaos. Ima tu svega i svačega...od otkačenog humora (posebice valja izvojiti sprdanju na račun nekad popularne teen serije "Beverly Hills, 90210" i nastup dviju zvijezda te serije - Briana Austina Greena i Iana Zieringa koji igraju sami sebe), ekscentričnih likova, bizarnih i nadrealnih situacija (posebno bih izdvojio sekvencu sa Tom Waitsom), a povrh svega toga u cijelom filmu ponajviše dominira specifični vizualni stil Tonya Scotta koji odaje dojam kao da je film radio na SLD-u, a koji se ispostavio kao savršen pogodak za realizaciju ove čudne ali zanimljive priče. A sama priča bazirana inače na stvarnim događajima, odnosno stvranoj životnoj priči stvarne Domino Harvey, djeluje na monete razbacano (od tud i dojam sveopćeg meteža, pojačan još vizualnim stilom), na momente neshvatljivo, što opet i nije ništa čudno s obzirom da je scenarij napisao Richard Kelly, scenarist i redatelj kultnog "Donnie Darka". Ali unatoč svemu tome, na kraju krajeva sve nekako sjeda na svoje mjesto. Jedino što sve to u cijelosti mrvicu predugo traje (127 min), iako daleko od toga da je zamorno ili dosadno. Glumci su izvrsno pogođeni i svi su svoj posao odradili besprijekorno - Keira zrači sexy(pilom), Rourke je opak samom svojom pojavom, Walken po običaju u maloj ali vrckavoj i otkačenoj ulozi, a ostatak također na razini spomenutih.
Sve u svemu, divlja, interaktivna, eksperimentalna kamera, ludi i netipični kutovi kamere, brza i žestoka montaža, zanimljiva fotografija te bizarne sekvence i luda priča su detalji na koje valja obratitit pozornost (a to neće nipošto biti teško). A sve to čini "Domino" zanimljivim, stiliziranim, eksperimentalnim i otkačenim filmom koji nimalo ne nalikuje na još jedan proizvod iz Hollywoodske tvornice, ali definitivno nije ni za svačiji ukus.

za ne gledati

ovako užasno režiran film teško da se može nači, uglavnom totalna konfuzija vlada u glavi scotta, nezna šta bi prije stavio na pladanj gledaocu pa sve skupa fino defragmentira na sto kratkih isječaka tako da gledaocu više nije jasno šta gleda i koja je radnja koja vodi nekom kraju. a scene se takom brzinom i mahnitošču izvrču da glavobolja onima koji dođu do kraja filma je zagarantirana, iako vjerojatno če večina njih usnuti i puno bolje na taj način potrošit vrijeme... uglavnom moja preporuka ne gledati, osim ako ne želite dobiti inspiraciju za napisati jednu od najgorih recenzija za film. ocjena bi bila 0 da je ponuđena ko izbor

opaka ekipa

tarantino furka i hrpa dobrih glumaca u super scenariju,nemozete pozeljet vise.cak su se i afganistana sjetili,da ne povjeruješ.ide ovaj film u anale

Kelly, Scotte, koji vam je k....?

Ako imate nekoga tko vam nije pretjerano drag i želite mu migrenu, svakako mu preporučite Domino. Neznam što je u ovome filmu kaotičnije, Kellyev scenarij ili Scottova režija.Ok,Richard je ovime svima dokazao da živi i izvan svijeta Donnie Darka i Southland talesa i ok,Scott je ostao vjeran svojoj napasnoj spotovskoj režiji i montaži,ali njih dvojca kao scenarističko-redateljski dvojac nikako neidu zajedno.
Priča je neviđena-mlada djevojka,kći poznatog glumca,postaje lovac na glave,biva uvučena u reallity show business,mafijaške obračune,zakulisne igrice i spletke...Dvojce prdonja-Mickeya Rourkea i Christophera Walkena u filmu kao da i nema,a i ostala karakterizacija likova je katastrofalna-psihotični majmun koji teško iskazuje svoje romantične osjećaje,nekakva hip-hop,gay-gang ekipa,poludjeli Afganistanac koji digne sve u p.... materinu,Tom Waits kao s neba pali propovjednik,posrnule autoironične zvijezde Beverly Hillsa...Jerry Springer...i sve to na kraju zapečaćeno nekom nazovi humanošću-novac malim Afganistancima i bolesnoj djevojčici...koji k....?
Kamera i fotografija doslovno zadaju glavobolju i nisu u službi radnje filma.
Ovakva bi priča funkcijonirala jedino pod okriljem coolersko-zajebantskog pristupa Guya Ritchiea ili Stevena Soderbergha,i to bi onda bila i više nego simpatična razbibriga.