Wendy i Lucy
Wendy and Lucy
(2008.)
Field Guide Films/Continental film
80'
drama
Režija: Kelly Reichardt
Scenario: Kelly Reichardt, Jon Raymond
Producent/i: Larry Fessenden, Neil Kopp
Zemlja: SAD
Linkovi: imdb
Wendy sa svojim psom Lucy putuje na Aljasku u nadi da će radom u lokalnoj tvornici za preradu ribe zaraditi nešto novaca.
Kad joj se u Oregonu pokvari auto, ostane bez novaca i prisiljena je suočiti se s nizom nevjerojatnih prepreka... Jednu od važnijih uloga u filmu glumi ljubimac zagrebačke koncertne publike - Will Oldham, poznatiji kao Bonnie "Prince" Billy.
Moraš biti prijavljen/a!
Nevolja ne dolazi sama
Mlada žena, Wendy (Michelle Williams) putuje sa svojim iskrenim prijateljem, psom Lucy, na Aljasku u potrazi za poslom u fabrici za konzerviranje ribe.Na putu, negde u Oregonu, auto joj se kvari, pa je prinuđena da se obrati za pomoć žiteljima malenog provincijskog gradića... Kelly Reichardt potpisuje ovaj nezavisni indie-filmić zasnovan na priči Jonathana Raymonda, 'Night Choir'. Minimalistički pristup u prikazu sumorne realnosti u kojoj se našla mlada, nezaštićena žena, kada je ljudsko saosećanje jedina nada za izlaz iz teške (finansijske) situacije.Stoga je osnovni hendikep filma, mali broj likova koji se pojavljuju samo na momente. Držanje u fokusu očajne Wendy (gotovo u svakom kadru), vremenom kako radnja odmiče prevodi film u patetično dosadnu priču.Nije mi se dopao ovakav koncept pravljenja filma, kao ni dijalozi (sirovi, krajnje pojednostavljeni) koje Wendy vodi s par lokalnih meštana.Kao ljubitelj istinskih, životnih drama, ostao sam zatečen u stanju razočarenja, koje ni solidna glumica poput Michelle Williams nije uspela da uzdigne na neki viši nivo.Šteta, jer ideja i nije bila loša, ali...
Minimalizam indie filma
Već dugo nisam pogledao neki film da je imalo sličan filmu "Wendy and Lucy." Nezavisna indie produkcija i jedan fascinantan minimalistički realizam koji prožima sve pore filma.
Sama radnja i naracija je toliko simplificirana da će se mnogi upitati što je zapravo poanta filma. Mislim da je teško dati univerzalan odgovor na to pitanje. Film je snimljen prema kratkoj priči Jonathana Raymonda i gotovo da cijelo vrijeme promatrate samo jedan lik na ekranu i njezino putovanje, odnosno samo mali djelić tog putovanja. Wendy je mlada žena u potrazi za boljom budućnošću na putu prema Aljasci sa omiljenim psom Lucy, no spletom okolnosti pokvari joj se auto i zaglavi u malom gradiću u Oregonu, a Lucy se izgubi... To je više-manje radnja cijelog filma i samo jedan kratak, minimalistički segment njihovog putovanja.
Scenarist i redateljica su prikazali samo srž onoga što se trenutno događa na ekranu, ostavljajući gledateljima da ispune praznine. Možemo samo nagađati od kakvih je problema Wendy pobjegla od kuće, zašto je toliko povezana sa svojom kujicom Lucy, i kuda će je njezini putevi na kraju odvesti. Bez obzira na minimalizam, možete se povezati s glavnim likom, ponajprije zbog sjajne uloge Michele Williams. Krajnje uvjerljiv portret mlade djevojke koja usprkos nezahvalnoj situaciji uspijeva opet i iznova krenuti dalje. Režija je toliko realistična da je gotovo ne primjećujete, a ponegdje je film uistinu težak uz određenu dozu depresivnosti i ostavlja dugo tinjajući okus nakon što ga pogledate.
Film je osvojio nagrade za režiju i glavnu žensku ulogu na filmskom festivalu u Torontu, i preporučio bih ga nešto zahtjevnijim filmofilima koje minimalizam neće odvratiti od gledanja ovog solidnog filma.