Neka ostane među nama
Neka ostane među nama
(2010.)
Mainframe Production, Continental film
87'
drama, romansa, erotski
Režija: Rajko Grlić
Scenario: Ante Tomić i Rajko Grlić
Producent/i: Igor A. Nola
Zemlja: Hrvatska, Srbija, Slovenija
Linkovi:
Moraš biti prijavljen/a!
Nemir u duši
Filmska storija o dvojici zrelih, sredovečnih muškaraca koji vode dvostruki život, rizikujući da zbog toga izgube porodicu, posao i uopšte status uglednih građana.Nikola (Miki Manojlović) i Braco (Bojan Navojec) su braća sa sličnim pogledima na život, naročito kada je reč o bračnoj zajednici. Pomisao da ostatak života provedu sa istom ženom, naprosto ih izluđuje, pa stoga vođeni čistom požudom, obojica braće stupaju u kratkotrajne veze seksualne prirode, s mladim, atraktivnim devojkama.U pokušajima da zadovolje svoje seksualne nagone, braća održavaju nivo preko potrebnog samopouzdanja, saznanjem da još uvek nisu 'za staro gvožđe' i da još nije došao kraj njihovim seksualnim avanturama, bez obzira na težinu mogućih posledica...Praški đak, Rajko Grlić ponovo oslikava živote običnih građana, sa svim njihovim manama, vrlinama, porocima, nastojeći da nam dramaturški prikaže kompleksnost života, kao nešto što ne može da se isplanira, niti predvidi (često puta smo čuli, ono tipa:'život režira najveće romane').Radnja sa melodramskim zapletom, zasluga je zajedničkog scenarija Grlića i Ante Tomića, u kome imamo niz zanimljivo koncipiranih dijaloga, na osnovu kojih gledalac upoznaje životne stavove nekolicine bitnih likova. Nekoliko slobodnijih scena odišu erotikom (ali bez vulgarnosti koja ume da se provuče kroz neke druge filmove, slične tematike), ali i pozitivnom energijom, tako svojstvenom ljudima u stalnoj potrazi za pravom ljubavi.Jako dobra glumačka ekipa uspešno je obavila sve postavljene glumačke zadatke, od uvek zahtevnog Grlića.Može se samo konstatovati da su Miki Manojlović, Bojan Navojec i ostali, a tu mislim pre svega na Dariu Lorenci i mladu slovenačku glumicu Ninu Ivanišin, svojom kvalitetnom glumom, dali pravi šmek ovoj gorkoj-slatkoj filmskoj priči.Jako solidan film, bez obzira što ne bi mogli da ga svrstamo među najbolje koje nam je dao svetski priznati filmski umetnik, Rajko Grlić.
hmhm
neloš film,glumačka postava doobra al pouka filma mi je malkoo upitna...
Neka ostane među nama
Grlić i Tomić nakon 'Karaule' propisno me razočaraše.
Likovi u filmu ne znaju što bi od sebe ni sa sobom i kao da idu za nečim što neuvjerljivo smatraju ljubavlju. Film će cijeniti njima slična publika.
Jedna se duga dosjetka vrti cijeli film da bi se na kraju sve posložilo, kao u 'Vjerujem u anđele' samo, istini za volju, manje amaterski.
Sve je mlako i neuvjerljivo i samo sebe razvodnjava, poriče i ništi: i borba za 'svog čovjeka', ili 'čovika', patrijarhalne Anamarije (D. Lorenci), i nesputanost samostalnije Marte (K. Marinković), kojoj je domet neki škiljo kladioničar, i seksualni naboj aseptične apotekarice Latice (N. Dorčić)... da ih ne nabrajam sad sve poimence.
Nadasve je lažna 'kritika' kapitalizma. Braco (G. Navojec) proziva svog brata Nikolu (M. Manojlović) koji je, dok se ovdje ginulo, bio vani a sad je superuspješan poduzetnik koji superuspješno poduzima. Ali ušutkaju Bracu bratovljeve šuške. A spase i Martu, koju kladioničarenje njenog bezveznog dečka dovodi na rub otkaza i samoubojstva. Ali u takvim situacijama uvijek bespogovorno uskoči Nikola.
Kakti neobuzdani divlji seks puka je distrakcija, bez funkcije za ostatak priče ili priča. Suviše ga je.
Citiranje Gundulića ('O lijepa...') u sceni seksa suvišno je i, još gore, patetično, jer ni sloboda ni nesloboda u filmu nigdje se ne tematiziraju. Čin je time izgubio na ozbiljnosti, a nije pridonio zbližavanju likova.
Bez namjere smiješan dojam ostavlja Davorkina (N. Ivanišin) pomodna brazilska depilacija.
Likovi su u isprepletenim i kompliciranim odnosima, ali uzalud. Ne vidi se tu težina odabira, dvojbe, sumnje, kompromisa, tu i tamo proradi tek neka taštinica. Ljubavnih tu priča nema, jer naposljetku svi, bez naročite borbe (i bez naročitog poraza), pristaju na 'second best'. Svi se sa sobom, s okolinom i sa svijetom mire i sve je na kraju cvijeće i ruže, ali plastično i grobljansko, što možda dobro izgleda tek izdaleka, u sumraku, s leđa, u kišnom mantilu.
Opisna ocjena: Žalibože.
Prepoznatljiv redateljski potpis i njegova muza Miki Manojlović bez imalo dlake na jeziku! U smjesu se doda malo Tomića i imamo TNT hrvatskog filma:)
fenomenalan film
Film je odličan. Sve je uistinu sjajno: gluma, glumci, fotografija, glazba ... A Zagreb je prikazan kao lijep i zanimljiv grad. Sjajno! :-)