ANNECY 2005. by Margit Antauer

Ovo mi je šesti put u posljednjih desetak godina da posjećujem Annecy u vrijeme najvećeg europskog festivala animacije. Više ne letim zbunjeno od dvorane do dvorane pokušavajući uhvatiti svaki program. Sve karte za projekcije koje me zanimaju osigurala sam putem interneta. Osim toga, pravodobno sam dogovorila sastanke s ljudima čije bismo produkcije željeli vidjeti na Animafestu; pozivnice za promociju našega festivala na posebnom domjenku poslane su polovicom svibnja. Nadam se da će mi tako svakoga dana ostati malo vremena da uživam u ljepoti  tog starog gradića smještenog uz obalu istoimenog alpskog jezera nadomak Ženeve, na tromeđi Francuske, Italije i Švicarske.

Grad: Annecy, sa svojih pedesetak tisuća stanovnika, glavni je grad regije Gornja Savoja. Pronađeni su tragovi što svjedoče da je već 3100 godina prije naše ere ovaj kraj bio naseljen. U srednjem vijeku grad je nekoliko puta uništila vatra. Ponovno je procvao u 17. i 18. stoljeću kada su se ovamo doselili brojni katolici koji su iz Ženeve bježali pred reformacijom. Danas je to izraziti turistički centar, gostima jednako zanimljiv i ljeti i zimi. Hotelčiće, hostele i pansione nemoguće je izbrojiti, a restorani osim odličnih lokalnih specijaliteta nude azijsku, mediteransku i tko zna kakvu još kuhinju.

Festival: Annecy je najstariji festival animacije, desetak godina stariji od našeg zagrebačkog s kojim se sve do 1997. izmjenjivao u godišnjem ritmu. U sedamdesetima i početkom osamdesetih Zagreb je čvrsto držao primat nad Annecyjem, ali ujedinjena Europa s jedne strane i rat na ovom prostoru s druge strane pomogli su da se Annecy razvije u najveće i najjače poslovno okupljalište animatora, kupaca i prodavača crtića, kritičara i povjesničara filma, studenata dizajna, multimedije i filmske umjetnosti i organizatora i kuratora bezbrojnih festivala animacije koji svakodnevno započinju ili završavaju na svih šest kontinenata.

Festival ima četiristotinjak suradnika, o budžetu se nagađa, a sponzori su uz državu, pokrajinu i grad, razne tv-kompanije, proizvođači hardvera, softvera, ali i automobila, sira, šampanjca i još ponečeg! Od 10 ujutro do pola noći šest dana u šest različitih dvorana i na ogromnom ekranu usred livade na obali izmjenjuju se dugi i kratki animirani filmovi svih mogućih tehnika i žanrova, otvaraju se izložbe, održavaju predavanja i konferencije, predlažu i nude budući projekti, svira se, pjeva, pije i jede na brojnim domjencima, a za građane Annecyja animatori su zapravo turisti ni bolji ni lošiji od  drugih koji svakodnevno posjećuju njihov grad.

Građani Annecyja ne posjećuju festival, nemate osjećaj da domaćini osobito vole svoj festival, da su na njega ponosni, da ga očekuju s nestrpljenjem. Pa ipak sve su dvorane dupkom pune od jutra do mraka, traži se karta više – osobito za razne posebne projekcije, one izvan natjecateljskog dijela, na kojima se može mnogo naučiti. Nije ni čudo – viših i visokih  škola na kojima se uči i studira animacija u Francuskoj ima izuzetno mnogo. A Italija, Švicarska, Britanija, Belgija, Njemačka sve je to blizu, putuje se za male pare s ruksakom na leđima, prespava u jeftinom hostelu i preko dana zabavlja gledajući filmove, ponekad se upadne na koji prijem…

Filmovi: Ja sam pažljivo odgledala sve natjecateljske programe kratkog filma, zatim reklame i video spotove, a djelomično dugometražne filmove u natjecanju, zatim poneku retrospektivu (Yuri Norstein) za dušu i program filmova nastalih u dječjim radionicama širom svijeta. Ovo je naime bio jedini program u kojem je zahvaljujući mladim animatorima čakovečkog ŠAF-a i njihovom voditelju Edi Lukmanu zastupljena Hrvatska. Zahvaljujući njima naša je trobojnica vijorila među zastavama zemalja sudionica. I film im je baš super! U službenom programu nije nas bilo - nažalost, čak niti u panorami.

Program je čini mi se (a i ne samo meni) u dijelu koji sam odgledala bio bolji nego anesijevski program 2003. i 2004. godine. Po meni hvalu zaslužuje selekcijska komisija. Programi su bili mnogo kraći nego prijašnjih godina, po minutaži natjecanje kratkoga filma ukupno je skraćeno za najmanje dva puna sata, a reklame, spotovi i edukativni filmovi sakupljeni su u jedan jedini program.

Prikazani filmovi vrlo različiti po tehnici i žanru, najvećim su dijelom bili doista zanimljivi. Žao mi je da nisam stigla odgledati studentske filmove koji su kao i do sada navodno bili izvrsni, čak bolji od mnogih profesionalnih. Mišljenja o nagrađenim filmovima su podijeljena. Međunarodni žiri, u kojemu su bili redom kompetentni profesionalci, neke je dobre filmove ostavio bez nagrada, no to se događa gotovo uvijek i svugdje pa je upravo s toga dobro da ima mnogo festivala i da će filmovi zapostavljeni u Annecyju negdje drugdje osvojiti zaslužene nagrade.

Prijatelji: Mjesta na kojima se susreću prijatelji - u ovom slučaju poslovni partneri koji su tijekom godina nama u Zagrebu pomagali da napravimo dobre i zanimljive posebne projekcije, zatim čitav niz ljudi iz svijeta animacije koji su ranih devedesetih lobirali za Zagreb i dolazili k nama na festival kada su njihove vlade izričito zabranjivale posjetu Hrvatskoj i kada su nas neki drugi festivali pokušali izgurati iz ustaljenog rasporeda svjetskih događanja – su dakako domjenci, prijemi, susreti koje organiziraju svi oni koji ocjene da je Annecy pravo mjesto za promociju vlastite kompanije, zemlje, filma, knjige, festivala.

Takvih je doista mnogo i prava je umjetnost odabrati pravo vrijeme i mjesto za takav domjenak. Naš zagrebački, animafestovski već mjesecima ranije zakazan je za petak, 10. lipnja, predzadnji festivalski dan u 19.00 sati (prije večernje projekcije natjecateljskog programa) u hotelu Splendid čija terasa gleda na jezero i na festivalski centar u neposrednoj blizini.

Na Animafestovom domjenku bila sam, dakako, domaćica i trudila sam se da se svi pozvani, a i oni koji su došli nepozvani, osjećaju dobrodošli. Došli su ljudi koji naš festival poznaju od njegovog početka, studenti koji su Zagreb otkrili tek na prošlogodišnjem festivalu, neki koji još u Zagrebu nisu bili, ali svakako žele doći. Bili su tu mnogi dobitnici naših nagrada, autori novih filmova, producenti, poslovni ljudi iz svijeta komercijalne animacije, direktori festivala, studenti…Atmosfera je bila opuštena i prisna – 'baš kao da smo u Zagrebu' rekao je Bill Plympton – dodavši da priprema dva nova filma i da se nada da će se barem jedan od njih naći dogodine na Animafestu.

'Nema ljepšega osjećaja od iskrenog aplauza zagrebačke publike nakon odgledanog festivalskog filma – stoga već sada štedim novac za ponovni put u Zagreb' dodao je korejanski student Woksan Chang autor filma 'U šumi' koji su gledatelji u Zagrebu vidjeli lani. 'Dogodine svakako želim doći u Zagreb', rekao je Peter Lord, korežiser novoga filma o Wallaceu i Gromitu – 'Nadam se da će se naši dobri stari plastelinski likovi i u ovoj dugometražnoj epizodi svidjeti hrvatskoj publici – i novom dugometražnom festivalskom programu želim puno uspjeha!'

Bilo je lijepo slušati toliko dobrih riječi o Animafestu – dogovoreno je mnogo zanimljivih stvari, u našem ormaru već gotovo stotinjak filmova čeka ožujsku selekciju – polako se profilira i dugometražni program.
 
Festivalski bye bye party održan je u tri ogromna šatora na gradskoj plaži. Na ulazu su stajala tri gorostasna tipa koji su pomno kontrolirali pozivnice. U svakom se šatoru servirala drugačija hrana. Sjedilo se vani, na travi ili na ležaljkama. Kiša, hvala bogu, nije padala, ali baš nije bilo niti osobito toplo. Jedan je šator predviđen samo za ples. U pola noći nije još bilo mnogo plesača. Pokušala sam naći prijatelje da se oprostim do novoga susreta. Ali nekako sam uvijek bila u krivom šatoru, valjda smo se tako međusobno tražili. Odustala sam i odlučila da je bolje otići spavati.

Neke ću već sljedeći tjedan susresti na prijateljskom festivalu u Kecskemetu, u Mađarskoj koji se održava svake treće godine. Obećala sam doći. Barem na tri dana! A godina pred nama proći će u hipu. Brojim dane – samo još 363!

Margit Antauer