Interview: Silencijum, Meštrović, Međurečan

Nakon 2004. godine i 'Ciganjske' ustalasalo nebo domaće animacije počastio je još jedan rad dvojca Mario Meštrović i Davor Međurečan. Radi se o vizualno identičnom, Krležom inspiriranom, Cinkušima praćenom 'Silencijumu'.

Sa spomenutim M&M dvojcem upoznali smo se prije koju godinu poradi razgovora kojeg smo vodili oko 'Ciganjske'. I dalje su uzorni muževi i očevi (svatko od njih broji po dva para ženskih mudantica), vrlo jednostavni dečki (mada bi oni sami to formulirali kao 'vrlo dosadni') kojima i nije baš jednostavno pričati o svom poslu, no uporna k'o što me svi znaju svojski sam se potrudila, junački stisnula i dečki su konačno - kapitulirali.

Kako izgleda dugotrajni kreativni proces na jednom projektu u duetu, od ideje do realizacije? Tko što radi, kako prevladavate oprečna mišljenja, ako postoje, tko je vrjedniji / ljeniji, temperamentniji….?

Davor i Marko _ Ideja za 'Silencijum' potekla je od našeg prijašnjeg rada, od 'Ciganjske'. Radi se o istom pjesniku, Miroslavu Krleži, o istim pjesmama, Baladama Petrice Kerempuha, radi se o istoj ekipi koje se skupila na projektu, ali se potka koja postoji između svih nas ovdje produbljuje. Slobodno možemo kazati da je 'Ciganjska' temelj na osnovu kojeg je nastao 'Silencijum', kojim smo nastojali produbiti tematiku kojom se bave 'Balade…', inače izuzetno bogat izvor inspiracije nedovoljno crpljen.

Što se tiče podjele posla, više-manje svi sve radimo. Ukoliko dođe do nekakvog sukoba mišljenja procedura je slijedeća – kod Studentskog je Centra boksački klub 'Lokomotiva' pa tamo, sa rukavicama, sve riješimo po formuli 'jedan na jedan'. Ili drugim riječima – nije baš da sve glatko teče, ali razmirica nema jer, u konačnici, radimo film. Obojica smo spremni na kompromise, što je i jedan od razloga zbog čega radimo zajedno.

Dva ste filma napravili zajedno. Da li vam je, gledajući s te pozicije, lakše i ljepše raditi u duetu ili imate potrebu s vremena na vrijeme raditi i na solo projektima?

Davor _ Konkretno sada imamo svatko svoj projekt koji želimo realizirati i svatko ga je ponaosob prijavio na Ministarstvo kulture za sufinanciranje, no ukoliko dođe do realizacije tih projekata, zasigurno će to biti zajedničkim snagama; stvari koje najbolje radi Marko, napravit će on, stvari koje najbolje radim ja, pomoći ću Marku. Sad tu dolazimo i do imena naše produkcijske kuće – Kreativni sindikat, samo ime govori da smo jedno kreativno udruženje koje prima nove članove, odnosno ljude koji su zainteresirani za rad na animiranom filmu, videu, muzici… i u kojem svi rade na svemu, odnosno svi koji mogu i znaju priskaču u pomoć onima kojima je to potrebno. Nema situacije u kojoj netko nekoga ostavlja da se utapa.

Iz 'Ciganjske' i iz 'Silencijuma' se iščitava vaša fascinacija prošlošću, konkretno i Krležom, njemačkim ekspresionizmom (Lang kroči Zagorjem:) pomoću kojih pričate o sadašnjosti. Kako ste to objasnili sebi, pa da i mi gledatelji bolje razumijemo?

Marko _ Mislim da u 'Ciganjskoj' uopće ne koristimo prošlost, osim ovog dijela koji se tiče Krleže. Nazvao bih to prije koketiranjem s prošlošću; to je ustvari u početku bezvremenost nakon koje tek slijedi smještanje u neki prostor.
Davor _ U 'Ciganjskoj' nema prošlosti kao takve u slici, koja je potpuni futurizam ili sadašnjost, Megapolis i propast malog čovjeka u njemu. Ono što je veza s prošlošću jest pjesma koju izvode Cinkuši (Marko u Cinkušima svira bubnjeve, op.a.). U 'Silencijumu' smo prošlost upotrijebili da bi usporedili pojave današnjice, globalizaciju i konzumerizam, s onim što je u prošlosti sa sobom nosio feudalni sistem. Tada se radilo o fizičkoj represiji na malenog čovjeka, danas se radi o psihičkoj represiji. Prije su to bila davanja koje je određivao gospodar, novčana ili u nekim drugim dobrima, a danas odlaziš u trgovačke centre i kupuješ stvari koje ne trebaš.
Marko _ Formula jest PROŠLOST = SADAŠNJOST = BUDUĆNOST! No, u svim tim segmentima postoji jedan slobodarski duh, jedan Petrica Kerempuh, koji se uspijeva provući i ispričati nam svoju priču. Stoga se nadamo da će se 'Silencijum' shvatiti kao priča koju je ispričao Petrica slobodarskoga duha, a ne netko potlačen.

Masno crnilo i socijalno osvještavanje odlike su vaših radova koji polako postaju i vaši znakovi prepoznatljivosti. Da li je tvrdnja točna ili od vas možemo očekivati i pokoji 'ljetni film u veselim bojama'?

Marko _ Kako stvari trenutno stoje - od nas nema filmova u veselim bojama, no tko zna što se može desiti u budućnosti. U 'Silencijumu' se konkretno radi o ovom podneblju, o ovim ljudima, no, primjenjiv je i globalno. Ovdje konkretno imamo upotrebu kajkavskog narječja, koji nije široko razumljiv, dakle jezik nije u 1. planu, no slika s druge strane zaista govori dovoljno.  I ono što je Krleža davno govorio, primjenjivo je i danas.
Davor _ Zanimljivost je vezana i uz Damira Klemenića, našeg prijatelja i člana Montažstroja, koji je odglumio sve likove koji postoje u filmu; i kmetove, i vojnike, i velikoga moćnika….. svi smo jedno i svi s.ebavamo jedni druge. Dakle, odgovor je isti kao i onaj na početku – od nas najvjerojatnije neće doći filmovi u bojama. I dva buduća projekta, koja smo već spomenuli, idu u istim pravcima kao i prethodni radovi. Nije Krleža, ali je potpuno u tom 'điru'.

Da li se deklarirate kao pesimisti ili optimisti?

Davor _ Pesimist.
Marko _ Optimist, recimo. No, to se sve u nekoj drugoj sferi okrene na pesimizam. Tako je i Davor u mnogim situacijama optimist bez obzira što tvrdi da je pesimist. Mislim da je to tako sa svim ljudima. Skinuo bih kapu baš 100%tnom optimistu. I obrnuto, također.
 
Koji su vam suradnici bili od najveće pomoći pri radu na filmu?

Marko i Davor _ Boris Wagner nam je izuzetno puno pomogao sa zvukom u filmu. Na samom početku rada na 'Silencijumu' odmah je 'ušao' s nekim posebnim zvukovima i atmosferom koji su nam zajedno otvorili neke druge vidike. Cinkuši također, probe i glasova i glazbe bile su izuzetno raznovrsne i inspirativne. Već spomenuti Damir Klemenić, glavni 'glumac', Martina Meštrović, koja je napravila likove i Vid Balog, narator. On je došao negdje pred kraj filma i pomogao nam je riješiti dilemu oko Krleže – 'kako ga izreći?'. Općenito nam rad na filmu nije razdijeljen samo na nas dvoje, mislimo na onaj kreativni dio, već nastaje i u interakciji s drugim ljudima, u procesu samoga rada, mada je već dovoljno lijepa situacija što nas je dvoje autora tako da nemamo jednosmjernu komunikaciju sami sa sobom nego i tu i onu međusobnu. Naime, ipak se radi o virtualnom svijetu.

Smiješi vam se prikazivanje na Animafestu, no postoji li još kakav pakleni plan kojim želite produljiti javni život 'Silencijuma'?

Marko i Davor _ Ne postoji neki pakleni plan, no drago nam je kada naš rad živi i mimo festivalsko-filmske publike, što nam se desilo na ovogodišnjem Tjednu suvremenog plesa sa 'Ciganjskom', kojom se inspirirao koreograf Rajko Pavlić u predstavi 'Domesticus vulgris ili jednostavno domaće'. Vidjela ju je neka druga publika u drugom kontekstu. A bilo bi lijepo da se tako nešto desi i sa 'Silencijumom'. Ovdje se lijepo otvara mjesto i za pitanje – A gdje je televizija? Zbog čega se animirani filmovi ne mogu vidjeti i na televiziji? Zbog čega nema baš nikakve TV emisije na filmu gdje bi se pratila domaća produkcija i gdje bi se svi informirali i educirali?

Da li ste u toku s novijom animiranom produkcijom u Hrvatskoj? Cijenila bih ako bi istaknuli i neke miljenike, ako ih ima, naravno.

Marko i Davor _ Pogledali smo sve filmove nove hrvatske produkcije i u toku smo. Uostalom, to su nam kolege i prijatelji. U devedesetima je bilo dosta teško raditi animirane filmove, jedne godine čak nije bilo niti jednog, ali stvari se kreću na bolje. Nakon podužeg razdoblja postojanja jednog velikog producenta, Zagreb filma, sada postoji još nekoliko manjih koji su prilično produktivni, a koji žele međusobno surađivati. Bitno je i to što su danas alati, odnosno tehnologija za izradu animiranog filma, puno dostupniji nego prije pa se njime lakše može baviti širi krug ljudi; rade ga kipari, slikari, video umjetnici… Sve su manje granice između igranog filma, animiranog, eksperimentalnog filma i videa, VJinga, glazbenih videa…, animacija se preselila u neke druge medije pa se desila jedna globalno kreativna akcija. Sve u svemu - autori su zreli za buuum animacije:). A miljenike, miljenike radije ne bi isticali.

naslovna - Davor Međurečan lijevo, Marko Meštrović desno