Animafest / dan 2. i 3.

Drugi i treći Animafestovi dani u stopu su popratili dojam koji smo dobili nakon otvorenja i prve konkurencije. Program Velikog natjecanja pomno je biran, vjeran tradicionalnijem autorskom izričaju, po kojem je festival i poznat, te lišen radova za koje biste se priupitali kako li su se samo tamo našli (a nije da proteklih godina takvih nije bilo..).

Obzirom na kvalitativno ujednačen program, teško je izdvojiti definitivne favorite, no možda je to i zbog toga što se još uvijek nije našao onaj 'the film' zbog kojeg bi pociknulo i staro i mlado, i gegu i ozbiljnom izričaju sklona publika. No, svejedno izdvojismo naslove spomena vrijedne iz 2. i 3. konkurencije i to fino poslagane po principu kome pljesak, a kome pljuska.

Film 'Mlijeko' / Milch, NASLOVNA / 15minutna je dirljiva priča bez naratora o odrastanju jednog dječaka (možda i samog autora?). Naslovno se mlijeko odnosi na mladu mljekaricu u koju se dječak zaljubljuje, no problem je u tome što je i tata u nju zaljubljen. I ne samo zaljubljen, oni i ljubuju, a majka, majka sve zna…  Autor Igor Kovalyov nagrađivani je Ukrajinac kojemu, osim autorskih nezavisnih animiranih filmova, nije strana niti mejnstrim američka produkcija, pa je tako, primjerice, radio i na 'Rugratsima'. Fascinantni 'Milch' / 'lupio' me s danom zakašnjenja / već je prikupio zavidnu nisku nagrada; najbolji je kratki film na poznatom festivalu animiranog filma u Ottawi, na kijevskom Kroku, švicarskoj Animi…., a bio je nominiran i za cijenjenu Annie.. Za sve koji nisu bili u Lisinskom poklanjam link na mali klip iz filma.

'Stari krokodil' / The Old Crocodile / autora Kojia Yamamure / dobitnika Grand Prixa 2004 / animacija je crteža na papiru i priča o prastarom krokodilu koji je bio toliko star da se više nije mogao niti micati te je u nedostatku hrane jeo i članove vlastite obitelji. Otplovivši jednog dana s matičnoga otoka, naišao je na glupu i dobru hobotnicu koja ga hranila i pazila, no svejedno ju je pojeo… Priča s porukom ovaj put ipak nije tako dobro upalila kao ona njegovog prošlog rada 'Atama Yama' gdje je čovjek bio toliko škrt da je i nakon što bi pojeo trešnju - progutao i špicu, nakon čega mu je naraslo stablo na glavi pod kojim su se u konačnici skupljale horde ljudi koji su piknikovali, pušili, pišali… No, priča otanja mene je ipak razveselila. 

'Seljak i krava' /The Farmer and the Cow/ 32godišnje Teheranke Fatemeh Goudarzi je prvi njen samostalni, nezavisni film, a mene se dojmila blobovski nactana krava koja ima izuzetno topao odnos s jednim seljakom. No, no, ne budite perverzni, ipak smo u Iranu.

Zaključit ću 2. konkurenciju obećanom pljuskom – a ista ide filmu 'The Mysterious Geographic Explorations of Jasper Morello' autora Anthonya Lucasa, ne zbog toga što je toooliko loš već više zbog toga što je mogao bili tooooliko bolji. Vizualno fascinantan, gotičkoga crteža, plavičastih i sepijastih pozadina, no priče šuplje poput šupljega boba; šuplje napisane i šuplje ispričane.

Miljenica Animafesta, Joanna Quinn, 3. festivalske večeri zacementirala je svoju zagrebačku reputaciju. Fantastični 'Dreams and Desires - Family Ties' prezabavna je priča o odebljoj, zabavi i čašici sklonoj Britanki koja se potpuno zakači na novokupljenu video kameru, a medvjeđu joj uslugu rade i prijatelji pozivajući je da im snima vjenčanja. Na jednom takvom naša se vešeljakuša fino zabavila, no što je točno bilo doznala je tek nakon što se totalno mamurna probudila u krevetu i odlučila 'premotati' film. Gledali ste vjerojatno dovoljno britanskih serija o degute srednjoj otočkoj klasi pa znate kako to kod njih biva, red alkohola, red sexa, malo prostačenja i nepredviđeni tijek događaja koji uključuje psa, tortu i poderanu vjenčanicu. 

Na minulom Annecyju film je zasluženo drmnuo tri fantastične nagrade, onu velikoga žirija, nagradu FIPRESCIja i nagradu publike. Može li bolje? Može - uvijek, predviđam joj nagradu i zagrebačke publike, barem, no ne samo zato što je film fantastičan, već i zbog toga što se na Animafestu prakticira prilično čudnjikav princip glasanja za miljenika publike; naime na listiću koji dobijete pri ulasku na projekciju, recimo, 3. konkurencije, smijete zaokružiti samo jedan film favorit, kao da se u konačnici biraju pobjednici po konkurencijama, a ne cijele velike konkurencije. Ispravnije bi bilo da se na svakoj konkurenciji smije zaokružiti onoliko filmova koliko vam ih je bilo dobro pa na kraju – nek' film s najviše glasova pobijedi. Ovako pobjeda ovisi o tome kako je sastavljena koja konkurencija.

'Pita od jabuka' /Apple Pie/ Isabelle Favez priča o sumanutom krugu u kojem po onoj staroj da 'ljubav ulazi kroz želudac' pekarica zavodi mesara slasnim pitama, no konce joj, a i ne samo njoj, mrsi sumanuta igra sa lokalnim lovcem, psom, mačkom i mačjim zvoncem u kojoj se ne zna tko je koga – pojeo. Jednostavno, zabavno, toplo. Film je, bez obzira na godinu proizvodnje (2006), veliki festivalski putnik. Autoričin film prvijenac 'Circuit Marine', zapleta vrlo sličnog 'Piti od jabuka', pobijedio je na londonskom LIAFu 2004. godine gdje je iste godine Narathov 'Plasticat' pokupio nagradu za najbolju kompjutersku animaciju. 

Po dobrome pamtim i:
*'Tragičnu priču sa sretnim završetkom' / Tragic Story with Happy Ending / autorice Regine Pessoa poetična je priča o djevojci kojoj cijelo selo zamjera jer joj srce kuca – preglasno. Ono što ne znaju jest da djevojka je ptica koja u konačnici filma i odleti. Autorica je, po vlastitom priznanju, željela naglasiti da su neki ljudi drugačiji od drugih protivno svojoj volji i jedino žele biti poput svih ostalih. Film je prepoznao i žiri na ovogodišnjem Annecyju te ga nagradio Cinceculte nagradom za kratki film.
*'U hotelu Quinte' / At the Quinte Hotel / autor Bruce Alcock – odličan primjer kako i trabunjanje pjesnika o pivu i cvijeću može biti zabavno. Kažu u katalogu - Fluidna, titrava i energična animirana verzija jedne od najpoznatijih pjesama Ala Purdija.

Packa 3. konkurentske večeri ide filmu 'U susjedstvu grada' Joška Marušića. Istinita priča o mužu i ženi koji su živjeli u jednoj gajeti pokraj Splita i cijeli život jili, pili, beštimali se i tukli, u ovom, animiranom slučaju ispala je malo 'jednostavna', preplošna i neuspješno stavljena u kontekst današnjega Dioklecijanovoga grada. Ili ono što se kaže 'malo, malo, umalo'. A nešto se očito htjelo...