NEMIROVO PISMO TREĆE - kamo sreće da je veće

Zdravo drugovi jarani i drugarice jaranice, zdravo!

Kiša stalno kvari ugođaj jeta. Prekinite industriju i ispušne plinove jer Grenland i Antartik se tope, klima se mijenja, a boravak na SFF-u postaje hladan!!! Toliko je zahladilo da se razmišja o grijanju. A znate li čime se mi Bosanci grijemo kad je hladno? A? Znate li? Aj pomoći ću vam... Počinje sa Z. Ma znate sigurno? Ajde probajte! Znate s čime? Pa ZDRVIMA!!!

Filmovi koji su planirani u kinima Metalac i Vatrogasac (u njemu mislim nije ništa prikazano ovaj Festival) svi su do sada odgođeni. Osim jednog, koji je rizično pravjen, rizično je i pušten. Možda se netko nadao da će kiša pasti i pokazati da 'i nebo je plakalo kada je vidjelo da Musliman može biti peder, a pederski mu drug biti Srbin'. No nebu očito nije bilo do plakanja. Možda je nebo peder pa mu se svidjelo? Tko zna. U ovo ludo doba sve je moguće.

Film Ahmeda Imamovića, njegov prvi dugometražni film, prošao je s velikim ovacijama sarajevske publike. Puno kino, 3000 judi, na kraju filma diglo se na noge i zapjeskalo. Ja sam se jedini digao na stolicu čak, da pokušam uslikat nešto, ali nisam baš uspio. Ostao sam zabiježen kao najveći jubitej tog filma. Ahmedov film meni nije uvjerjiv. Teško pratim film u kojem u startu ne vjerujem da glavni lik liči na ženu, a zbog toga preživi. Raji to nije smetalo. Godine i godine su trebale da se skonta da i neki koji su zavađali raju na ovim prostorima nisu onakvi kakvi su, a raja im je pjeskala. Pa kasnije skontala. (Ne uspoređujem Ahmeda s njima,  već taj odnos s neuvjerjivim). Raja je suluda masa. Raja je krdo.

Pokušavam ne misliti o tom i pisati o filmu, ali me zanosi. Vajda ima razloga. Uglavnom, taj film je trenutno prvi za nagradu publike. Svejedno, Ahmedu treba čestitati na tome što je napravio jako lijep i pametan film. Napravio je antiratni film, u kojem je jubav bitna, u kojem prikazuje jude, a ne participante određene strane. Vjerovatno je to publika prepoznala i nagradila. A ja serem, jer
imam deformaciju s Akademije gdje sam naučen da mora biti uvjerjivo da bi upalilo kod raje. Ili ja serem, ili me lažu, ili nešto ko zna što?

'Mostar, most koji spaja' je na drugom mjestu za nagradu publike. To je dokumentarni film o sjajnoj raji iz vokalno instrumentalnog društva Mostar Sevdah Reunion iz Mostara. Oni su sjajni, dokumentarac je dobar zahvajujući njima. Autorica Mira Erdevički je pametno odabrala aktere. Raja voli njihovu muziku, raja voli iskreno i emotivno. Svima je bilo lijepo, svi su uživali. Nakon filma ekipa nas je pozdravila. Pjesak je bio dug. RESPEKT za Mostar Sevdah Reunion!

U programu 'Posvećeno' Alexsanderu Payneu, prikazani su filmovi 'Stranputica' i 'Građanka Ruth'. Jako je ugodno gledati pametan i čovječji, a američki film te nakon njega razgovarati s tim dragim autorom. 'Stranputice', nagrađene Oskarom za najboji adaptirani scenario i 'Građanka Ruth', njegov prvi film, obradovali su raju. Zanimjivosti koje sam čuo iz usta autora su da je nakon prvog filma navukao više od 1000000$ prometa vinskom prodavaču na lokaciji gdje je sniman film. Od toga on nema koristi, ali gdje god bio na svijetu može da se javi i biti će mu nabavjena i dostavjena kutija vina. S koscenaristom, s kojim je dobio i Oskara, se upoznao tako što je prekinuo s curom i neimajući para, pronašao njega za cimera. Napisali su scenario za 'Jurasic park 3'. Kaže da je to bio 'mani đžob, đžast det', da je scenarij dobar, a film grozan...

Par filmova je oduševilo. Par (2, 4, 6, 8...). Mene dva.

Jim Jarmush i 'Slomjeno cvijeće' je prelijep, jako jednostavan film. Svaka evropska produkcijska kuća bi žejela takvog sina imat! Divno je gledati milion statičnih kadrova glavnog lika, koji sjedi, sjedi, sjedi... a ti osjećaš emociju, emociju, emociju... Divno je u svijetu u kojem se samo reže celuloidna 35mm vrpca da bi bilo brže, brže, brže... jer raja ne može sjedit i čekat, čekat, čekat... vidjeti duge kadrove, kadrove koji traju, traju, traju... Film se ne rješava na kraju, glavni lik koji je bio u potrazi za sinom i daje ga nije pronašao, potraga se nastavja za vrijeme odjavne špice, nakon nje ...

Sam Jarmush je rekao da je želio da publika ostane s likom i nakon kraja filma. Taj film je tako lijepo osvježenje bio u pregrštu onih koji se trude biti interesantni i onih koji kopiraju te ili neke druge. Bravo Jime!!! Predobro bi bilo da je Jim bio tu, da je Jimova raja iz Talking headsa imala koncert. To je već mašta koju ni film ne može Sarajevu omogućit (ironija autora).

Jedan film bi jako jako jako istaknuo. Mnogo sam filmova pogledao u Kinoteci, po kućama, po videima, devedeovcima, diviksima i potom još malo opet u Kinoteci. Mnogo je lijepih, ali rijetki su za koje sam poželio da su moji. Za ovaj film mogu reći ne da bi volio da je moj, već zavidim autoru što je njegov, a ne moj. Radi se o velikom djelu, e velikom malom filmu. To je film 'Sasvim lično' mog prijateja (prije svega pametnog luđaka), Nedžada Begovića i njegove familije.

Nedžad je autor animiranih filmova. Ima oko 47 godina i skonto je da će teško po ovim kriterijima i u ovom vremenu i na ovaj način ikada snimiti 'fjučer film'. Otišao je u 'granap' i kupio kameru, snimio prvi kadar (komšinica na balkonu maže sise i sunča ih), i nastavio snimati film o sebi i obiteji. Nedžad u filmu govori da je sa šest godina zajebao i Tita i domovinu, jer se zakleo da će marjivo učiti i raditi, a nit je marjivo učio nit radio... Film je jako duhovit i osoben, i nadam se da će njegovu veliku čar prepoznati distributeri i da ćete ga imati priliku vidjeti u kinima. U vrijeme kada dokumentarni film pokazuje nanovo svoju draž i čar, ovakav film će svakom napuniti i srce i dušu.

Nedžad je sam napravio, napisao, snimio, glumio, organizirao... čak je sam sebi omogućio premijeru na Tribeca festivalu. Da, bez ičije pomoči! U svijetu u kojem moraš drugom ulaziti u
ANALE da bi se proguro, Nedžad to nije činio.

I za kraj ovog filmskog pisma, da vam iskreno kažem da u Sarajevu nemate za vrijeme festivala gdje otići. Orficijalni barovi i kvazi klubovi su, mi to kažemo 'Onako' - ne baš nešto, bezze (skraćeno od bez veze). U narednom pismu ću vam preporučiti jedno divno domaće
skrovište, ali samo za jubiteje filma! (i filmskog neta!).

Do tada, uz žeje da jubav, mir i tolerancija pobijede mržnju,
rat i ne papke,
EKSKLUZIVNO ZA FILMSKI tačka NET
IZ GRADA – NEMIR NEMIROWICZ

Drugovi zdravo!!!