Magareća peticija?

Podsjetimo: krajem 2006. godine, ZAMP  i HGK sklopili su Sporazum o iznosima naknada za privatno kopiranje, a prema kojem se naplaćuje naknada za svaki uvezeni ili proizvedeni CD, DVD, memorijsku karticu, MP3 player, tvrdi disk i slično... Na Sporazum je burno regirala IT zajednica, mediji, a potom i građani koji su pokrenuli peticiju protiv nameta koji bi, navodno, cijenu jednog praznog CD-a  mogao povisiti za 1,44 kune.

Peticija se nalazi ovdje, a vrlo je izvjesno da ste poziv na njezino potpisivanje primili i mailom. Isto se dogodilo i predsjedniku Hrvatskog društva filmskih radnika, Hrvoju Hribaru, a koji je pak promptno, 'u ime hrvatskih filmskih umjetnika' sastavio slijedeći odgovor, naslovljen Magareća peticija:
 
Prijateljice i prijatelji,

Na vaše mailove primili ste peticiju utučenih preprodavača tehničke robe, koji od Vas traže da ih uzmete u zaštitu pred agresivnim
naletom bešćutne  hrvatske kulture!

Ne sjećam se ciničnijeg pokušaja manipulacije.
Uvjeren sam da niste dali da od vas prave magarce te da niste nasjeli majstorima izvrdavanja.

Ako su dovitljivi trgovci ipak  izšibicarili vaš potpis, molim Vas da, razmotrite  činjenice i razaberete koliko ste lakomisleni.

Prinos na  nosače slike i zvuka, prvi je kulturni namet koji su umjetnici u nas uspjeli nametnuti profitu!

Izborili su ga hrvatski kulturnjaci kroz tijela civilnog društva, boreći se protiv domaćeg proameričkog lobbyja.

Užitnici ovog nameta nisu Škoro i Thompson već svekolika zajednica glazbenih i audiovizualnih stvaralaca. Babaja, Berković, Bjelinski i Matišić, koliko i Rundek, Pogorelić, Franci Blašković i Lidija Bajuk.

Ova mjera, od kasnih šezdesetih uvedena je kao standard u europske države, te je i u nas izborena zahvaljujući podršci  EU.
Ovaj sistem ubiranja autorske naknade za pravo na privatno kopiranje, reprezentira uvjerenje da kultura ima pravo na autonomnu vrijednost, mimo interesa kapitala.

Jesenas su američke korporacije potrošile ogromne svote lobirajući protiv ove EU odredbe pri europskom parlamentu.

Svi važniji europski redatelji i glumci, uključujući Almodovara, Formana, Wendersa, Scolu, Olmija, Kaurismakija, Liv Ulmann i mnogi drugi pisali su pisma, ne protiv, nego energično za – očuvanje nameta  na blank tape, u postojećem obliku.

Jesenas su pobijedili  autori: EU komisija je odbacila  prijedloge promjena na području blank-tape beriva.
 
U bescijenje proizvedena računarska oprema prodaje se po visokim cijenama generirajući ogromne ekstraprofite svojim industrijama.
Zauzvrat, istiskuje klasične oblike distribucije kulturnih proizvoda, nadomještajući ih na dva načina: novim internetskim monopolima, koncentriranim u rukama velikih korporacija -  ono što se nemože posjedovati, prepušta se  kaosu piratske otimačine.

Maleni namet  koji se ovdje pojavljuje nipošto ne remeti njihove zarade, niti ugrožava cijene, koje se ionako neprekidno kližu nadolje, zbog sve veće proizvodnje i sve nepovoljnijeg položaja radne snage u zemljama trećeg svijeta u kojima se ova roba proizvodi. 

Ovaj namet, međutim remeti globalni interes, prema kojem ne postoji  razlika između kulture i druge robe, između kulturne i druge industrije.
Ovaj namet remeti globalno shvaćanje da mali narodi ne trebaju proizvoditi glazbu i film, na isti način, na koji ne proizvode tenisice ili avione, već ih uvoze.

U zemlji u kojoj su na vlasti trgovci kulturnim područjem vladaju sapunice i turbo folk, ostalo se uvozi. Pokušajte se sjetiti hrvatske glazbene i filmsko/televizijske  scene sedamdesetih i osamdesetih i usporedite je s oskudnom današnjicom.

Lišena društvenih mehanizama, financijske potpore, medijskog okruženja, napuštena od kulturne politike, usitnjena i marginalizirana, kreativna Hrvatska, ovim nametom dobiva bar simboličko priznanje. Uz to i maleni fond za svoje javne akcije.

Namet na nosače slike i zvuka, prva je stvarna antikolonijalna odredba donesena u Hrvatskoj.

Stoga je prirodno da toliko smeta korporacijama i diplomatskom osoblju gospodina Busha.
 .
Budite uvjereni da oni raspolažu kvalitetnim i moćnim sredstvima koje im omogućuju da se založe za  svoj interes.

Vaši potpisi na njihovoj peticiji su, vjerujte, čisti višak!
 
 
U ime hrvatskih filmskih umjetnika:
Hrvoje Hribar, predsjednik DHFR

Toliko od Hribara. Mi bi, pak. rado čuli što o svemu ovome mislite - vi. Javite nam na info@filmski.net