SFF, izvještaj prvi

Festival je otvoren premijernom projekcijom domaćeg 'Teško je biti fin' Srđana Vuletića, s kojeg je publika ili izlazila ili se njime toliko oduševila da je danima vodio (4,64) u konkurenciji za nagradu publike. Struka je međutim manje više jednoglasna da joj film - nije baš. Bilo kako bilo, nakon filma sve živo što se u Sarajevu moglo dokopati pozivnice, uputilo se na festivalski party i to u još uvijek srušenoj i popaljenoj gradskoj vijećnici koja se, kao u vicu, polako, ali sigurno, obnavlja. Tamo su se svi celebrites kojima je ovo prvi izlet na SFF mogli podsjetiti na njegove korijene, a zbog kojih su svojvremeno svoju savjest i obraze dolazili prati nebrojni svjetski A-listeri. Oni su pak u međuvremenu novi lijek za nesanicu našli u dobročinjenju Darfuru, a Sarajevo prepustili 'pravo' filmskim facama, koje se možda ne mogu sa Severinom mjeriti po broju prodanih  naslovnica, ali zato mogu filmskim opusima.

No, naslovnice su naslovnice, pa je Seve Nacionale izlaskom na crveni tepih pred Narodnim pozorištem u svrhu promocije 'Pijetlovog doručka' u kojem igra sebe, izazvala toliko bljeskanja fotoaparata, da je živo čudo da zbog njih netko na licu mjesta nije doživio epileptični napad. Ništa slično nikome se pak neće dogoditi nakon što odgleda sam film, koji je drugog festivalskog dana imao posebnu i zatvorenu projekciju.

Za razliku od nje sve je drugo u Sarajevu otvoreno i grad za vrijeme festivala nikad nije bio življi, i gotovo da nema kafića u kojem se nešto cijele noći ne događa, a govore se svi jezici svijeta. Partija se -.nikad bolje. Ključno je mjesto za to Heineken Music Stage u Centru za djecu i mlade na Grbavici, koji svake festivalske večeri nudi after-hour koncerte na kojima jedva iglu možete bacit. Svirke su otvorili Flamingosi, potom je na redu bio Laibach, kolektivni trans na koncertu Mostar Sevdah Reuniona i potpuno ludilo na koncertu Hladnog piva. Heinekenova će glazbena ponuda pak završiti fijaskom, točnije 'Fiascom', bandom koji predvodi Lucian Buscemi, sin puno poznatijeg tate Stevea, koji je uz Michaela Moorea i predsjednika festivalskog žirija Jeremy Ironsa, širokim narodnim masama najpoznatije ime s liste SFF-ovih gostiju.

Drugog je festivalskog dana u konkurenciji prikazan makedonski 'Ja sam iz Titovog Velesa', ali ni on baš nije oduševio, pa su kritičari kao favorita istakli tursko 'Jaje'. Sama odluka da se u regionalnu festivalsku konkurenciju uključe Turska i Cipar izazvala je poneku podignutu obrvu i nagađanja da su Turci unaprijed odnijeli glavne festivalske nagrade, što nakon projekcije 'Jaja' i ne izgleda tako diskutabilno.

Osim njega, sarajevsku je publiku u Open Airu, kao uostalom i onu cannesku, oduševio 'Control' o životu Iana Curtisa, lidera kultnog Joy Divisiona, a s kojim su u Sarajevo doputovali i redatelj Anton Corbijn i glumci Sam Riley i Alexandra Maria Lara. Oduševljenje pak nije prava riječ za rekacije na canneskog pobjednika '4 mjeseca 3 tjedna 2 dana', od kojeg je nekima i pozlilo, no ne dakako zbog kvalitete, već tematike filma.

Ponedjeljak je, pak, hrvatski dan na SFF. Otvorila ga je jutarnja novinarska projekcija 'Živih i mrtvih', nakon koje je na redu na Akademiji scenskih umjetnosti bilo otvaranje prvog Sarajevo Talent Campusa koji vrvi hrvatskim polaznicima i predavačima. Naime, Berlinale Talent Campus, ponajbolji edukacijski projekt na međunarodnoj filmskoj festivalskoj sceni, kako ga je krstio SFF-ov direktor Mirsad Purivatra, ove godine po prvi put ima i 'franšizu' u Sarajevu na kojoj će mladi filmaši iz regije osim prigode za stjecanje novih znanja imati i onu za stjecanje novih veza i poznanstava. A ista su, kako je otvarajući Campus, rekao direktor Berlinalea, Dieter Kosslick, u filmskom biznisu – od neprocjenjive važnosti.

Osim savjeta, Kosslick je za prisutne imao i svu silu pošalica, što na vlastiti, što na račun prisutnog ministra kulture Gavrila Grahovca, potom, kako je rekao – 125 godina starog Dušana Makavejeva, koji je također jedan od predavača, te na kraju Alexandra Paynea (Stranputica) koji je neposredno prije svog, ujedno prvog Campusovog predavanja novinare zamolio da napuste dvoranu.

A u takvim situacijama u Sarajevu - idete na kafu. I to najbolje pred Narodno pozorište, gdje ćete se u kratkom roku uputiti i u ono čemu se niste nadali. Poput primjerice informacije da Vinko Grubišić 20. siječnja iduće godine kreće sa snimanjem svojih 'Glembajevih'. Podjelu će kaže raditi tek najesen pa se detaljima možete nadati početkom listopada.

Sutradan smo dočekali i lokalne kritike na hrvatkog predstavnika u konkurenciji, a koje su ga u glas proglasile glavnim favoritom. 'Dnevni avaz' svoj je tekst naslovio 'Euforija na premijeri filma Živi i mrtvi', i uz ine pohvale istaknuo da je to bila najposjećenija projekcija dosad. Dan poslije Avaz je otišao i korak dalje te redatelja Milića proglasio – osobom dana.

'Oslobođenje'pak 'Žive i mrtve' proglasilpo 'najcjelovitijim ostvarenjem među dosad prikazanim filmovima' ističući kako 'za jednog debitanta kada je u pitanju dugometražni film, redatelj Kristijan Milić pokazao je zapanjujuću zrelost u vođenju radnje i razvoju scenarističkih situacija do vrhunca napetosti, koristeći uglavnom krupne kadrove kako bi prikazao svu surovost i besmislenost rata na velikom platnu, u tolikoj mjeri da se film na trenutke doživljava krajnje mučno'.

'Dnevni list' je svemu ovome dodao još i da je predsjednik žirija Jeremy Irons 'odgledao film s velikom pozornošću te nakon filma prepun emocija zapljeskao s nazočnim novinarima'.

No, koliko god toplo dočekan, film nije i jedan od favorita publike, za čiju nagradu trenutno konkurira nevjerojatno visokom ocjenom od 4.80 – jedan dokumentarac,  izraelski film 'Bil'in, ljubavi moja' redateljice Shai Carmelli Pollak.

Više o ostatku događanja na SFF-u (kojih je toliko da se i sami članovi organizacijskog tima žale da ih više ne mogu 'upratiti'), u idućem javljanju s obala Miljacke.