Tko je ubio slovenski film? - Dugometražni
Home      Vijesti      Dugometražni      Tko je ubio slovenski film?

Tko je ubio slovenski film?

Nedavno je u jednom TV intervjuu Jan Cvitkovič na pitanje može li nešto reći o slovenskoj kinematografiji, odgovorio: 'A, to vam više ne postoji'.

filmski.net 22.08.2007 0 komentara

Tko je ubio slovenski film?

Replika mu je trebao biti utorak na SFF-u: u konkurenciji su prikazani 'Kratki spojevi' Janeza Lapajnea /*naslovna/, nakon kojih je slovenski Filmski sklad  organizirao promotivni prijem za sve slovenske sudionike festivala, ali se isti umalo pretvorio u – karmine.

Slovenski su filmaši, naime, prijem iskoristili ne bi li se svima koji su ih htjeli poslušati požalili na stanje u matičnoj im kinematografiji.

Oko tri milijuna eura koliko je Slovenija ove godine namjenila svojoj filmskoj industriji, još uvijek je netaknuto, jer niti jedan jedini film - nije dobio državnu potporu. Zbog toga je trenutno potpuno paralizirana filmska industrija u Deželi, a kad će bit bolje – ne zna se.

Priča ide ovako: na lanjski natječaj Filmskog sklada (slovenskog filmskog fonda) za 2007. godinu prijavila su se 24 projekta, a nakon što su ih kroz ruke provukli članovi  stručno-programske komisije, samo njih 4 dobila su dovoljan broj bodova koji garantiraju i novce. - dugometražni 'Faker' i 'Srednja šola', te kratkometražni 'Štirje obrazi' i 'Vdih'. 

No, umjesto da odobri takav program, Nadzorni odbor Sklada u potpunosti ga je odbila, a direktorici, Ireni Ostrouškoj, dala otkaz. Prema riječima Jožka Rutara, slovenskog filmskog producenta i vlasnika produkcijske kuće Staragara, obrazloženje za takav postupak bilo je da je Ostrouška odabrala projekte sa seksualnom i nasilnom tematikom.

Ekspresno je potom imenovan v.d. direktora Stane Malčič, s kojim je u tandemu s Nadzornim odborom mimo natječaja, odlučio 3 miljuna miliona podijeliti vlastitim favoritima. Svi su prijavljeni naslovi reevaluirani i gotovo da niti jedan nije zadovoljio bodovne granice za financiranje, no na kraju ih je ipak odabrano pet, a da priča bude bolja, od njih su tri bila prijavljena na natječaj, ali ga nisu prošla (Prehod, Slovenka i koprodukcija Svet je velik), a dva se na natječaj Sklada nikad nisu niti prijavila (Osebna prtljaga i koprodukcija Ljubezen in ostali zločini)!!!

Rutar kaže da su takve odluke izazvale revolt slovenskih filmaša, nakon čega im je iz Sklada spominjan novi popis od 18 naslova, od kojih su novci obećavani onima koji prvi zatvore financijsku konstrukciju, što je naravno potpuna nebuloza jer bez incijalnih lokalnih sredstava nije moguće prijaviti se niti na jedan svjetski filmski fond ili pronaći koproducenta.

Zato je cijela stvar  zapela sve dok se u maju pred nastup na Cannesu opet nisu pobunili filmaši, a v.d. Malčič – podnio ostavku. Na njegovo je mjesto imenovan Denis Miklavčič, koji je na zahtjev Nadzornoga odbora 'Malčičevih' pet odabranika poslao na potvrdu Vladi, uz izdvojeno mišljenje u kojem predlaže tri rješenja: ponovno ocjenjivanje svih projekata prijavljenih na javni natječaj za 2007, realizaciju projekata koji su dosegli zadovoljavajući broj bodova ili objavu novog natječaja za 2007.

Ministar & Vlada elegantno su pak oprali ruke, te  predloženih 5 naslova odobrili, uz ogradu da je za izmjenjeni program odgovorna uprava Filmskega sklada. Denis Miklavčič na to je cijelu stvar predao advokatu koji mu je pak objasnio da bi u slučaju realizacije novog programa Filmski sklad počinio nekoliko eklatantnih kršenja zakona, zbog kojih bi mogao zaraditi cijeli niz sudskih tužbi.

Tako se sad Filmski sklad trenutno nalazi u pat-poziciji i ima dva ovogodišnja programa, a zapravo nema niti jedan. Onaj koji je usvojen je nezakonit, a onaj koji je zakonit je – odbačen.  Kad će se i kako iz te situacije ispetljati, te kad će uopće objaviti natječaj za 2008. godinu potpuna je nepoznanica, no gotovo svi sudionici ovogodišnjeg natječaja prijete Skladu - tužbama

Naš sugovornik, Jožko Rutar tvrdi da je uzrok cijelom tom ludilu, činjenica da Vladi nije uspjelo progurati zakon o novom filmskom institutu, a po kojem bi ta institucija dobila apsolutne ingerencije nad cijelom slovenskom filmskom industrijom – od Sklada, preko VIBE do Kinoteke.

Kad im nije uspjelo na jednom mjestu  koncentrirati vlast nad cijelom industrijom, umjetno su stvorili krizu koja bi javnosti trebala pokazati kako su slovenski filmaši potpuno nesposobni, te im je zato nužan – institut.

Zanimljivo je, međutim, da je u Hrvatskoj, u potpunoj tišini 1. kolovoza na snagu stupio novi Zakon o audio-vizualnim djelatnostima kojim se osniva upravo takav filmski institut, te istovremeno i mogućnost za puno elegantnije provođenje manevara kakvi se trenutno zbivaju u Sloveniji. Hoće li se takvo što dogoditi, ili će Filmski institut biti dugonajavljivani Mesija hrvatske filmske industrije bit će jasnije i kad ministar kulture objavi ime čovjeka kojeg će postaviti na njegovo čelo, a što po zakonu mora napraviti do - prvog rujna.

Za nadati se da se ovaj put neće ugledati na zapadne europske susjede, čiji su filmaši cijele godine bez posla.

Na pitanje kako onda preživljavaju, Jožko Rutar odgovara – 'Hrane nas žene'.

 

Komentari

Nema komentara.