Mostra na pola puta
Ratni užasi u Iraku, socijalni aktivizam, povijesni ljubić, moderni vestern... Koga je kritika pohvalila, a koga oprala?
Nakon pucnja za otvorenje i britanskog starta s Keirom Knightley i 'Atonementom' Joea Wrighta /naslovna/ o kojem smo pisali ovdje, na venecijanski dnevni red stupio je favorit Ang Lee i američki teškaši Brian De Palma i Haggis s dva filma o Iraku, dva različita pogleda na to kako konflikt nagriza psihu Amerikanaca.
De Palma je s 'Redactedom', kažu, snimio niskobudžetnu dokumentarnu verziju svoje ratne drame s kraja osamdesetih 'Žrtve rata'. Radi se o mokumentarnom kolažu slijepljenom od lažih kućnih videa, dokumentarne građe i internetskih video isječaka. Film pripovijeda istinitu priču o grupici američkih vojnika koji odlučuju osvetiti pogibiju zapovjednika osvetničkim pohodom na civile, silovanjem 14-godišnje djevojčice i smaknućem njene obitelji, a kombinacija tako teške i istinite priče i surovog dokumentarizma stisnula je mnoge želuce u venecijanskoj publici (više).
Oscarovac Haggis, se pak u svom 'In the Valley Of Ellah', bavi uzbudljivom istragom umirovljenog vojnog policajca (Tommy Lee Jones) koji istražuje smrt svog sina, američkog vojnika koji je poginuo i Iraku. De Palmin film izazvao je žestoke emocionalne reakcije publike, Haggis nešto manje, ali kritika ih je obojicu nahvalila, pa im se prorokuje svijetla budućnost u svjetskim kinima.
'Žudnju, oprez' Tajvanca s američkom adresom Ang Leeja mnogi smatraju prvim velikim filmom Mostre. Radi se o povijesnom ljubiću snimljenom prema noveli Eileen Chang. U Šangaju 1942. studentica pristupa pokretu otpora zbog mladića u kojeg se zagledala, no umjesto s njim, u krevetu završava drugim, seksualno iskusnijim 'mentorom', pripadnikom pokreta otpora, da bi se na kraju upustila u morbidnu romansu sa šefom tajne policije kojeg njezina grupa planira ubiti... Posrijedi je emocionalni bungee jumping, ali i najfinija filmska mehanika. Pomalo dosadna u svom dvoipolsatnom trajanju - ali takav je bio i 'Tigar i zmaj' i 'Planina Brokeback', piše Dragan Jurak u Jutarnjem. Američki pak cenzori smatraju kako Leejev film ima previše žudnje, a premalo opreza, piše CNN, pa su mu već udijelili oznaku NC-17, što znači da u američkim kinima neće biti publike ispod 17.
S angažiranim i socijalno osviještenim filmskim nizom nastavlja i George Clooney, producent i junak moralističke napetice 'Michael Clayton' o zakulisnim igrama u velikim američkim odvjetničkim kompanijama. Friški redatelj i prekaljeni scenarist Tony Gilroy (serijal Bourne) je priču o multimilijunskoj parnici protiv velike korporacije koja je trajala čitavo desetljeće osovio oko Richarda Claytona (Clooney), palog odvjetnika koji za odvjetničku korporaciju obavlja uglavnom prljave poslove, više pročitajte također u Jutarnjem.
Vikend je na Lidu bio u znaku tri dobro prihvaćena filma na engleskom. Moderni vestern 'The Assassination of Jesse James by the Coward Robert Ford' novozelandskog redatelja Andrewa Dominica ('Chopper'), 'The Darjeeling Limited' Wesa Andersona, oba u natjecateljskoj sekciji, te Woody Allenov 'Cassandra's Dream' koji se prikazivao u Venice Masters popratnom programu. Dominikov 155 minutni film u kojem Brad Pitt, ujedno i producent filma glumi najbržeg revolveraša na Zapadu, a njegovog ubojicu mlada nada Casey Affleck, osvojio je kritičare. Variety ga naziva veličanstvenom odom vremenu u kojem su redatelji pronalazili najrazličitije načine da odaju počast tom najstarijem i najtvrdokornijem žanru, ali je privukao dovoljno pažnje kritike i publike da bi ga se uvrstilo među favorite. Jedan od producenata Jesse Jamesa, Ridley Scott koji je u Veneciju došao i pogledati ponoćnu projekciju remasteriranog Blade Runner: The Final Cut', iskoristio je svojih 5 minuta na Mostri za rafalnu paljbu izjavivši kako je danas 97 posto svega što se u filmskoj industriji proizvede čisto smeće.
Veselje u Veneciji oko premijere Andersonove indijske epizode 'The Darjeeling Limited' o kojem smo vas detaljno izvijestili ovdje malo je razblaženo pokušajem samoubojstva jedne od glavnih zvijezda Owena Wilsona, ali redatelj i ostatak casta - Adrien Brody, Jason Schwartzmann i Bill Murray imali su razloga za slavlje. Kritičar iz Varietya film je nazvao pikantnim, ali ne i profinjenim i prorokovao Andersonu veliki uspjeh, a kritičar s bloga Cahiers du cinema - jeftinim šikom.
Allenov film su kritičari doslovce raskasapili. Variety piše kako je proćerdao talente, kako glumačke (Ewan McGregor, Hayley Atwell i Tom Wilkinson), tako i snimateljske (Vilmos Zsigmond) i kompozitorske (Philip Glass), te kako je njegova štorija o dva brata, koji zbog financijskih nevolja postaju ljuti neprijatelji, neduhovito visokoklasno na*rkavanje, kao i uostalom 'Match Point' i 'Scoop'.
I Ken Loach i scenarist mu Paul Laverty konkuriraju za Zlatnu Palmu, ovaj put s filmom suvremene tematike. 'Ovo je slobodan svijet' kritika je suvremene britanske ekonimije, a vrti se oko Angie (Kierston Wareing) samohrane majke u ranim tridesetima i vlasnice male tvrtke za zapošljavanje. Eksploatirajući strane radnike ona sebi i svom sinu osigurava egzistenciju.
Danas (04.09) na redu je projekcija Haynesove biografije Boba Dylana 'I'm Not There', od koje se mnogo očekuje, te vrlo zanimljiva muzička poslastica 'Lou Reed's Berlin' Juliana Schnabela u vankonkurentskoj sekciji Orizzonti. Projekcija 'skrivenog' filma u konkurenciji još predstoji, prošle je godine baš taj skriveni film kineskog redatelja Jia Zhang-Kea odnio zlato, ostavivši za sobom dva dotad najjača konkurenta, Frearsovu 'Kraljicu' i 'Bobby', film Emilija Esteveza, tako da su sve karte u Veneciji još uvijek otvorene.
Nema komentara.